Jednom davno u maloj šumskoj kolibi živjela je obitelj medvjeda. Tata medvjed je bio velik, mama medvjedica malo manja, a sin je bio najmanji među njima. Svako od njih je imao svoju zdjelicu za kašu, krevet za spavanje i stolac za sjedenje.
Jednog dana mama medvjedica je odlučila za doručak napraviti kašu, a kako je kaša bila još uvijek vruća simpatična obitelj medvjeda je odlučila krenuti u šetnju dok kaša ne bude dovoljno hladna.
U maloj kući pored šume živjela je djevojčica Zlatokosa. Imala je dugu zlatnu kosu i plave oči. Zbog toga je dobila ime Zlatokosa. Voljela se igrati na šumskoj livadi i šetati šumom. Mama ju je često upozoravala da se ne smije previše udaljavati od kuće.
Jednog jutra Zlatokosa je izašla iz kuće i krenula prema šumi. Imala je želju ubrati šumsko cvijeće, ali kako je lijepog cvijeća bilo posvuda, djevojčica je svakim korakom sve dublje bila u šumi.
Berući lijepo cvijeće Zlatokosa nije primijetila koliko se udaljila od livade i našla se pred malom kolibom. Pogledala je kroz prozor i ugledala zdjelice s hranom. Budući da je bila gladna djevojčica je odlučila otvoriti vrata i ući u kolibu.
Kašica je baš lijepo mirisala i Zlatokosa je prvo prišla najvećoj zdjeli kako bi probala kašu. Ta je kaša još uvijek bila vruća pa je prišla srednjoj zdjelici, ali je jelo bilo hladno. Odlučila je uzeti zalogaj iz najmanje zdjelice. Ta je kaša bila kako treba i djevojčica je odlučila pojesti sve što se unutra nalazilo.
Pokušala se popeti na jedan stolac, ali je bio previše visok. Bio je to stolac od tate medvjeda. Htjela se popeti na stolac od mame medvjedice, ali ni on joj nije odgovarao. Tek je treći stolac bio prave veličine. Ali kada se Zlatokosa htjela ustati, dogodilo se nešto nezamislivo. Stolac se polomio.
Zlatokosa je bila sve umornija i otišla je na kat gdje je pronašla tri kreveta. Prvo je skočila na najveći krevet od tate medvjeda, ali je bio previše tvrd. Probala je leći i na krevet mame medvjedice, ali on je bio previše mekan.
Na kraju se ispružila na krevetu malog medvjedića i zaspala. Dok je spavala u kolibu su se iz šetnje vratila tri medvjeda.
Kad je tata u svojoj zdjeli ugledao žlicu rekao je dubokim glasom:
“Netko je dirao moju hranu!”
Mama medvjedica je isto tako ugledala žlicu u zdjeli i rekla:
“Netko je dirao i moju hranu!”
Kad je medvjedić ugledao praznu zdjelu, zaplakao je i viknuo:
“Netko je pojeo moju kašu!”
Medvjedi su potom pogledali okolo i redom viknuli:
“Netko je sjedio na mojoj stolici!”
“Netko je sjedio i na mojoj stolici!”
Medvjedić je viknuo i zaplakao:
“Netko je sjedio na mojoj stolici i polomio ju!”
“Baš sam ljut!” – rekao je tata medvjed.
“Znaš da sam i ja ljuta!” – složila se mama medvjedica.
“Ja sam tužan!” – plakao je cijelo vrijeme medvjedić.
Tri medvjeda su odlučila popeti se stepenicama i kada je tata medvjed vidio da je netko dirao njegov krevet viknuo je:
“Netko je ležao na mom krevetu!”
Zatim je i mama medvjedica primijetila da je netko bio i na njenom krevetu i viknula:
“Netko je bio i na mom krevetu!”
Kad je medvjedić prišao svom krevetiću rekao je:
“Netko je zaspao na mom krevetu i još uvijek spava!”
U tom se trenutku Zlatokosa probudila i kad je ugledala tri medvjeda skočila je uplašeno, pojurila niz stepenice i počela trčati sve dok nije vidjela svoju kuću. Nakon toga je uvijek slušala svoje roditelje, nije više lutala šumom te nepozvana ulazila u tuđu kuću.
Obitelj medvjeda je odlučila napraviti novu kašu. Popravili su stolicu, poravnali krevete i nikad više nisu ostavljali kašu da se hladi.
Ilustracija: Sanja Rogošić