Ružmarin (lat. Rosmarunus officinalis L.) zimzeleni je mediteranski grm iz porodice usnjača (Lamiaceae) koji može doseći visinu od 100 cm do 1,5 m. Uzgoj ružmarina je moguć i na manje plodnim tlima jer ima snažan korijenov sustav. Samoniklo raste na otocima i priobalju u Hrvatskoj, ali često se uzgaja i u vrtovima.
Ima drvenaste i djelomično polegnute grančice na kojima se nalaze igličasti i uski listovi. Tamnozeleni listovi su dugi 2-3 cm, a na naličju su obrasli gustim dlačicama pa izgledaju sivo. Ružamrin ima sitne ljubičastobijele cvjetove koji su skupljeni u klasastom cvatu na vrhu pojedinog ogranka. Cvjeta u ožujku i travnju, a može se dogoditi da procvjeta još jednom u rujnu.
Postoji najmanje 20 kultivara ružmarina, neki od njih su pogodniji za upotrebu u kulinarstvu, dok se drugi najčešće uzgajaju kao ukrasno grmlje. Danas se ružmarin uzgaja u gotovo svim zemljama Sredozemlja, ali i u Engleskoj, SAD-u i Meksiku. Njegovi pikantni, opori i gorki listovi koriste se za aromatiziranje povrća i mesnih jela.
Sadnja ružmarina
Ružmarin je višegodišnja biljka i dosta je otporan na mrazove, u odnosu na druge mediteranske kulture, pa se može uzgajati tijekom cijele godine. Sadnja ružmarina može se obavljati u rano proljeće ili u jesen. Ipak, jesenska sadnja ima prednost, a proljetna sadnja se provodi samo onda kada se reznice ružmarina proizvode tijekom zime u zaštićenom prostoru.
Ako se ipak odlučite za proljetnu sadnju, obavite ju što ranije kako bi se biljke stigle ukorijeniti do dolaska suhog i toplog vremena.
Ružmarin se može razmnožavati sjemenom i reznicama. Sjeme ružmarina ima vrlo malu klijavost, a nakon dvije do tri godine gubi klijavost čak do 80 posto. Za uzgoj ružmarina iz sjemena potrebno je kupiti svježe sjeme koje se onda sije u travnju, ali bolji rezultati se mogu ostvariti pomoću reznica.
Reznice ružmarina se u kasno proljeće uzimaju s mladih grana i režu na dužinu 8-10 cm. Nakon rezanja stavljaju se u manje posude ispunjene kompostom, a posuda se postavlja na tanjurić s vodom tako da kompost može povući vlagu. Nakon što kompost primi dovoljno vlage, posuda se prekriva staklenom teglom ili na pola prerezanom plastičnom bocom. Biljka će tako imati dovoljno topline, a nakon dva mjeseca će razviti korijenje i biti spremna za presađivanje.
Tlo
Za uzgoj ružmarina idealna su suha i vapnenasta tla koja su bogata kalcijem. Tlo treba biti dobro drenirano pa ako je tlo u koje planirate saditi ružmarin nabijeno i teško, za bolju odvodnju u zemlju dodajte pijeska. Rupe u koje će se saditi ružmarin najbolje je iskopati u jesen ili zimu, a dubina se razlikuje ovisno o vrsti tla. Biljke se sade na razmaku od 50-80 cm, a razmak između redova trebao bi iznositi jedan metar.
Gnojidba
Ružmarin se tijekom prve godine uzgoja na otvorenom prihranjuje dva puta, za prihranu se koristi dušično gnojivo u količini od 100-150 kg po hektaru. Prva prihrana vrši se tijekom travnja, a druga u svibnju. Kod organskog uzgoja koristi se isključivo stajski gnoj i on se dodaje prije sadnje (40 t/ha).
Tijekom sljedećih nekoliko godina uzgoja prihranjivanje se obavlja po potrebi, ovisno o plodnosti tla, i tada se primjenjuje mineralno NPK gnojivo (200 kg/ha).
Temperatura
Ružmarin je biljka toplog podneblja, ali dobro podnosi niske temperature. Ozbiljniju štetu mogu mu nanijeti tek jači mrazevi praćeni vjetrom. U kontinentalnim područjima podnosi umjerenu hladnoću i može prezimiti bez većih oštećenja. Međutim, pri temperaturama nižim od -15 stupnjeva Celzijusa doći će do smrzavanja biljke.
Zahtijeva zaštitu od hladnih vjetrova i dosta sunca, a dobro će rasti uz zidove koji su okrenuti prema jugu ili jugozapadu.
Voda
Ružmarin dobro podnosi sušu pa ga nije potrebno prečesto zalijevati.
Uzgoj ružmarina i održavanje nasada
Iako je ružmarin otporna biljka, ipak je preporučljivo da se u kontinentalnim dijelovima uzgaja u teglama i prije pojave prvih mrazeva unosi u zatvoreni prostor.
Za uspješan uzgoj ružmarina u tegli ili posudi važno je držati se određenih pravila. S obzirom na to da ružmarin ima snažan korijen, treba mu osigurati dovoljno prostora za rast. Posuda u koju ćete saditi ružmarin trebala bi biti promjera barem 30 cm. Ispunjava se rahlim i propusnim supstratom ili gotovim supstratom za mediteransko bilje.
Ružmarin dobro podnosi sušu pa ne treba pretjerivati sa zalijevanjem. Biljku treba zaliti tek onda kada je supstrat suh na dubini od 5 cm.
S obzirom na to da mu je za uspješan rast i razvoj potrebno dosta sunca, ružmarin je najbolje držati u blizini prozora koji su okrenuti prema jugu ili zapadu. Prostorija u kojoj će prezimiti trebala bi imati dovoljno svjetlosti i ne bi smjela biti pretjerano topla jer vrući zrak iz radijatora ili peći može oštetiti biljku.
Kod uzgoja ružmarina u teglama ili posudama, prihrana se tijekom ljetnih mjeseci obavlja svaka dva tjedna, a zimi je dovoljno jednom prihraniti biljku.
Kad je u pitanju orezivanje, ružmarin se tijekom prve dvije godine razvija pa ga ne treba rezati. U tom razdoblju može se eventualno obaviti oblikovanje grmova ili ako se dogodi da dijelovi biljke nakon mraza djeluju oštećeno, možete u proljeće podrezati grm sve do zdravih dijelova.
Zaštita od bolesti
Ružmarin rijetko napadaju bolesti i štetnici. Jedini problem koji se može javiti u uzgoju je plijesan. Ona nastaje u uvjetima velike vlažnosti, a njenu pojavu možete spriječiti ako pripazite na zalijevanje.
Berba ružmarina
Berba ružmarina obavlja se ručno i počinje u drugoj godini uzgoja. Manje količine lišća mogu se brati tijekom cijele godine, a većinu je potrebno skupiti prije nego ružmarin procvjeta. Berba ružmarina vrši se tako da se mladi izdanci režu na visini od desetak centimetara iznad tla, a kod starijih nasada režu se samo mlade grančice iznad drvenastog dijela.
Ružmarin nakon berbe odmah ide na sušenje, a sušiti se može tako da povežete grančice i objesite ih naopako na nekom mjestu u hladu. Vlaga ili jako sunce ne bi smjeli dopirati do ružmarina, inače će on izgubiti ljekovita svojstva.
Skladištenje ružmarina
S obzirom na to da ova začinska biljka ima jak miris, nakon sušenja se sprema u limenke ili dobro zatvorene vrećice.
Ljekovita svojstva ružmarina
Istraživanja su pokazala da ulje ružmarina osigurava prirodnu zaštitu od oštećenja koja izaziva ultraljubičasto zračenje te tako pomaže u prevenciji raka kože. Osim toga, dokazano poboljšava cirkulaciju i protok krvi prema mozgu pa tako pomaže poboljšati koncentraciju i liječi glavobolju.
Ružmarin posjeduje diuretska, antiseptična i sedativna svojstva. Zbog svog sastava povoljno djeluje na jačanje imunološkog sustava, a zahvaljujući protuupalnim tvarima koje sadrži, može ublažiti napadaje astme.
Ulje ružmarina je osnovni sastojak masti i tinktura za rane, a alkoholna otopina ružmarina koristi se za masažu kod tjelesne iznemoglosti, glavobolje, reumatizma i živčanih bolova.
Kombinacija morske soli i eteričnog ulja ružmarina odličan je dodatak kupkama koje će stimulirati limfni sustav te pojačati izlučivanje tekućine iz organizma i izmjenu tvari u tkivu i tako ublažiti bolove u mišićima i zglobovima.
Uporabu eteričnog ulja i listova ružmarina trebale bi izbjegavati trudnice te osobe s visokim krvnim tlakom i žučnim kamencima.
Ružmarin u kulinarstvu
Ružmarin ima intenzivnu aromu koja ne odgovara svima. Jako je zastupljen u južnoeuropskoj kuhinji, a u manjim je količinama odličan za začinjavanje mesa, juha, pirjanog povrća, mesnih pečenja i svih vrsta sireva. Jelima se može dodavati tako da se listovi odvoje s grančica i sitno nasjeckaju ili da se grančice ružmarina dodaju jelu tijekom pripreme pa se izvade van nakon što jelo poprimi željenu aromu.
Grančice ružmarina koriste se i prilikom grilanja. Umoče se u ulje ili marinadu pa se pomoću njih premazuje riba ili meso, a mogu se koristiti i za izradu ražnjića.
Ovo začinsko bilje se koristi i za aromatiziranje octa, ulja ili maslaca. Izvrsno se slaže i s drugim začinima i sastojak je mediteranske mješavine začinskog bilja “provansalske trave”. Obogati će okus pečene janjetine, piletine ili ribe, a može pojačati i aromu određenog povrća poput krumpira, bundeve, graška ili gljiva.
Zanimljivosti o ružmarinu
Ružmarin je u antičkim obredima imao jako značajnu ulogu. Bio je posvećen grčkoj božici Afroditi, a smatrao se simbolom, braka, ljubavi, ali i smrti. Stari Grci su vijencima od ružmarina ukrašavali bračne parove i kipove bogova, a Egipćani su ružmarin smatrali svetom biljkom i stavljali su ga u grobnice faraona.
Autor: A.V., Foto: Samueles/Pixabay
