Bosiljak je jednogodišnja zeljasta biljka iz porodice Lamiaceae, a može doseći visinu od 40-80 cm. Ima mekane, zelene listove koji rastu na dugim peteljkama. Listovi su jajastog oblika i nazubljenog ili cjelovitog ruba. Paštitasti cvat bosiljka sastoji se od sitnih svijetloružičastih cvjetova i formira se na vrhu stabljike. Plod bosiljka je kalavac tamnosmeđe boje i ima dobru klijavost (90 – 95%).
Ova začinska biljka porijeklom je iz Indije, gdje je prvi put kultivirana i od tamo prenesena u Europu. Za začin se koriste svježi i sušeni listovi bosiljka ili cijela biljka.
Iako postoji velik broj sorti bosiljka, za uzgoj se najčešće koristi obični bosiljak (Ocimum basilicum). Postoje i grmolike sorte sa sitnijim lišćem, sorte sa srednje velikim lišćem te one s lišćem veličine dlana. Lišće većine sorti je tamnozelene boje, ali postoje i vrste čije je lišće tamnocrveno.
Osim po boji i veličini lišća, bosiljak se razlikuje i po aromi. Zelene biljke imaju nešto slađu aromu, dok je za ove druge karakterističan opor okus i miris. Također postoje vrste bosiljka s okusom cimeta, anisa i limuna.
Sadnja bosiljka
Bosiljak je osjetljiva biljka pa je uzgoj u kontinentalnim dijelovima moguć jedino u staklenicima ili u posudama. Može se razmnožavati sjemenom ili sadnicama.
Tlo
Za sadnju bosiljka idealna su duboka i prozračna, humusom bogata tla. Bosiljak je jednogodišnja biljka pa se uklapa u svaki plodored, a na isto se mjesto može vratiti svake druge ili treće godine. U jesen je potrebno obraditi tlo dubokim oranjem (30 – 35 cm), a u proljeće se vrši samo površinska obrada kako bi se u tlu zadržalo što više vlage.
Sjeme bosiljka sije se na dubinu od 0,5 do 1 cm, a razmak između redova trebao bi iznositi oko 50 cm. Prilikom sjetve se u jednu rupu dodaje najviše pet sjemenki pa je za jedan hektar potrebno oko 3 kilograma sjemena.
Temperatura
Ova biljka za uspješan rast traži dosta sunca pa se sadnja obavlja tijekom druge polovice svibnja ili u lipnju, kada je zemlja dovoljno topla. Kod uzgoja bosiljka iz sjemena optimalni rezultati se postižu kada se sjetva obavlja početkom svibnja, ali u područjima u kojima ne postoji opasnost od mraza sjetva se može obaviti i krajem travnja.
Voda
Bosiljak ima plitak korijen pa mu je potrebna velika količina vlage, osobito u fazama klijanja, nicanja te razvijanja pupoljaka i pupanja.
Ako želite uzgojiti vlastite sadnice pa ih kasnije presaditi, sjeme bosiljka se sije u veljači. Najpoznatiji kultivar za uzgoj je Basilico Genovese, ali za koji god da se odlučite, sadnja se obavlja na isti način. Sjeme se plitko posije u male posude koje je nakon toga potrebno držati u zatvorenom prostoru gdje temperatura iznosi oko 20 stupnjeva Celzijusa.
Sjeme bi trebalo proklijati za 7 – 14 dana, a nakon što sadnice postanu dovoljno otporne, treba ih prebaciti u posude promjera 8 – 10 cm. Kada biljke očvrsnu i razviju snažniji korijen, možete ih presaditi na otvoreno. Presađivanje se obavlja po vlažnom i oblačnom vremenu, a ako je sunčano, bosiljak treba presaditi predvečer.
Uzgoj bosiljka i održavanje nasada
Pravilan uzgoj i održavanje nasada bosiljka obuhvaća prihranjivanje, okopavanje i zalijevanje. Redovitom prihranom možemo znatno utjecati na prinos bosiljka. Biljke se u fazi vegetacije prihranjuju dva puta i u tu se svrhu koristi dušično gnojivo. Najbolje vrijeme za provođenje prve prihrane je poslije prvog okopavanja, a tada se dodaje oko 150 kg gnojiva po hektaru. Druga prihrana obavlja se nakon prve berbe. Nakon toga nasad treba okopati i zaliti.
Okopavanje je nužno kako bi se uništio korov i zadržala rastresitost površine. Prvo okopavanje treba obaviti 10 do 15 dana nakon presađivanja, a drugo otprilike 20 dana nakon prvog. U slučaju da se poslije toga pojavi veća količina korova, potrebno je obaviti i treće okopavanje.
Bosiljak se često uzgaja i u tegli, a u tu se svrhu koriste manje sorte ove biljke. Sjeme se sadi izravno u tegle, a one se potom drže na prozorskoj dasci ili na nekom drugom mjestu na kojem ima dovoljno svjetlosti. Ako želite da bosiljak raste u obliku grma, nakon što dosegne visinu od 20 cm, otkinite vrhove biljke.
Zaštita od bolesti
Od bolesti se kod uzgoja bosiljka mogu javiti siva plijesan, trulež korijena, virus mozaika krastavca te crna pjegavost lista. Bolesti se mogu prevenirati dezinfekcijom tla parom, a u ekstremnim slučajevima i fumigacijom. Važno je pripaziti na čistoću alata i strojeva, a u slučaju zaraze treba odstraniti zaražene dijelove biljke ili cijelu biljku.
Uzgoj bosiljka mogu ugroziti i štetnici nematode koji ulaskom u korijen onemogućavaju dotok hranjivih tvari i vode iz tla pa biljka zaostaje u razvoju i na kraju uvene. Njihov štetni utjecaj može se smanjiti dodavanjem organske tvari ili postavljanjem plastične folije koja će zadržati toplinu zemlje i smanjiti broj patogena.
Berba bosiljka
Berba bosiljka, odnosno košnja, obavlja se kada je biljka u početnoj fazi cvjetanja i ima najviše lišća, a to je u lipnju. Košnja se obavlja na visini od 10 cm iznad tla, a tako se ujedno i stimulira rast većeg broja bočnih grana pa će grm do druge žetve biti razgranatiji i veći.
Druga žetva obavlja se krajem kolovoza, a treća prije jesenskih mrazeva, odnosno krajem rujna i početkom listopada. Bosiljak se bere tijekom suhih i sunčanih razdoblja, a poslije košnje se ostavlja nekoliko sati na polju, nakon čega ide na preradu.
Skladištenje bosiljka
Bosiljak je najbolje koristiti u svježem obliku, ali moguće ga je sušiti i zamrznuti. Za sušenje se beru listovi zajedno sa stapkom, nakon toga se usitne i rašire u tankom sloju na podlogu na kojoj se nalazi kuhinjska krpa ili ubrus. Bosiljak se suši na prozračnom mjestu u hladu i potrebno ga je okretati nekoliko puta. Kad se potpuno osuši, možete ga dodatno usitniti ili spremiti onakvog kakav je u staklenu posudu.
Također ga možete staviti u plastičnu posudu ili vrećicu pa ubaciti u zamrzivač. Ili usitniti i zamrznuti u posudama za led pa onda dodati u jelo kada vam zatreba.
Bosiljak u kulinarstvu
U kulinarstvu se najčešće koriste svježi listovi bosiljka koji se jelima dodaju tek na kraju, jer kuhanje uništava njihov okus. Sušeni bosiljak ima nešto intenzivniji i pomalo paprast okus pa se koristi drugačije. Sastojak je poznate provansalske mješavine suhih začina Herbes de Provence, koja sadrži i kadulju i ružmarin.
Sušeni listovi bosiljka korisni su u dijetama za mršavljenje jer, osim što daju okus hrani, potiču na lučenje mokraće i čišćenje organizma.
Za začinjavanje hrane koristi se nešto manja količina sušenog bosiljka, jedna čajna žlica sušenih listova može zamijeniti jednu jušnu žlicu svježeg bosiljka.
Bosiljak je posebno prisutan u mediternskoj kuhinji gdje je glavni začin mnogih jela, osobito onih u kojima se nalazi rajčica. Jedan je od glavnih sastojaka poznatog octa Aceto Basilico di Modena i pesta, zelenog preljeva za tjesteninu.
Ljekovita svojstva bosiljka
Cijela biljka sadrži do 1,5% eteričnog ulja, a za aromu bosiljka zaslužni su citral, cineol, estragol, eugenol, metil cinamat i linalol. Bosiljak u manjim količinama sadrži i terpenske spojeve poput geraniola, ocimena, bisabolena, kariofilena i kamfora.
Sjemenke i lišće bosiljka koriste se za dezinfekciju ogrebotina i malih rana, a biljka se u narodnoj medicini koristi za ublažavanje tegoba s nesanicom i dišnim putevima te probavnih tegoba.
Bosiljak potiče apetit, poboljšava probavu, sprječava nadutost te ublažava bolove i grčeve u probavnom traktu. Olakšava glavobolju koja se javlja kao posljedica nervoze te tegobe uzrokovane groznicom, hripavcem, plućnim bolestima i gripom.
Svježi sok od bosiljka koristi se kao prva pomoć kod uboda insekata, a pripravci od bosiljka upotrebljavaju se u liječenju upale sluznice i za uklanjanje lošeg zadaha. Čaj od bosiljka pije se kao sredstvo za umirenje i jača koncentraciju te se također koristi i za ispiranje usta kod upale desni, bolesti grla i promuklosti.
Zanimljivosti o bosiljku
Bosiljak je starim Grcima i Rimljanima simbolizirao mržnju i neprijateljstvo, a u srednjem vijeku se u Italiji smatrao simbolom ljubavi. U toj zemlji se u nekim regijama do danas sačuvao običaj da djevojke stavljaju tegle bosiljka na prozor kako bi dale znak ljubavnicima da ih očekuju.
Ovu biljku u Indiji smatraju svetom, a u drevnim kulturama se koristila u obredima plodnostima.
Bosiljak se danas uzgaja i u Aziji, a najveći svjetski proizvođači su Italija i Francuska. Eterično ulje bosiljka koristi se u industriji parfema, a s obzirom na to da ova biljka svojim mirisom odbija štetnike, mnogi ju drže na prozorima kako bi otjerali muhe i komarce.
Autor: A.V., Foto: tookapic/Pixabay