Jednom davno, živjela je jedna prelijepa djevojčica imena Pepeljuga sa zlom maćehom i dvije polusestre. Maćeha je bila jako zla, dok su polusestre bile izrazito sebične osobe. Pepeljuga je po cijele dane morala obavljati sve kućanske poslove bez ičije pomoći. Nije imala ni krevet za spavanje već je morala spavati pored ognjišta.
Iznenada je iz velike palače gdje je živio kralj stigao poziv svim djevojkama da dođu na kraljevski bal kako bi kraljević odabrao svoju buduću nevjestu. Pepeljuga nije smjela otići na bal jer joj maćeha nije dozvolila i kriomice je promatrala svoje dvije ružne polusestre kako se s osmijehom na licu spremaju i oblače svoje najljepše haljine za bal.
U tom trenutku se Pepeljugi pred očima pojavila dobra vila. Raširenih očiju, i široko otvorenih ustiju promatrala je kako dobra vila pretvara sićušne miševe u velike konje, a neuglednu bundevu u predivnu kočiju. I tako, poput čarolije, dobra vila pretvori i njezinu poderanu odjeću u prekrasnu haljinu. Pepeljuga nije mogla otići na bal bez prikladnih cipelica na nogama pa ju je dobra vila iznenadila pravim staklenim cipelama koje su joj savršeno pristajale.
Pepeljuga je bila presretna što može otići na bal u pravoj haljini i lijepim cipelama, no, dobra vila ju je upozorila kako se mora do ponoći vratiti iz palače jer će tada sva čarolija nestati. Ulazeći u kočiju Pepeljuga nije ni pomišljala kakva ju sve iznenađenja čekaju…
Svjetlucava haljina, staklene cipelice i djevojka s prekrasnim licem očarala je kraljevića. Poželio je plesati s Pepeljugom cijelu noć, ali kada su se kazaljke poklopile i kada je sat otkucavao ponoć, morala je pobjeći iz velike dvorane gdje se održavao kraljevski bal ostavivši kraljevića u nedoumici.
Trčeći širokim stubama dvorca otpala joj je jedna staklena cipela, ali se nije smjela vračati po nju. Nije željela da ju kraljević vidi u poderanoj i prljavoj odjeći te bosih nogu stoga je trčala sve brže prema svojoj kočiji kako bi na vrijeme stigla kući. Stigla je prije zle maćehe i polusestara jer se bojala kako će one saznati da je bila na kraljevskom balu.
Kraljević nije imao mira, pitao se zašto je tako draga i dobra djevojka samo otrčala bez traga i smislio način kako će ju pronaći. Svojim je slugama naredio da krenu u potragu za Pepeljugom. Njihov je zadatak bio pronaći djevojku kojoj je savršeno pristajala staklena cipela kako bi se kraljević mogao njome oženiti.
Kada su napokon stigli pred Pepeljuginu kuću naletjeli su na sebične polusestre koje su inzistirale na isprobavanju staklene cipele. Proba ju jedna polusestra, cipela ne odgovara. Isproba ju druga sestra i niti njoj ne odgovara. Bijesne i ljute nisu htjele da sluge pronađu Pepeljugu, ali na svu sreću u tom trenu ona je ušla u sobu i zamolila sluge da i ona isproba staklenu cipelicu. Ahhh, cipelica joj savršeno pristaje!
Sluge su odmah ukrcali Pepeljugu u kočiju i doveli ju pred kraljevića. Ubrzo su organizirali svadbu i živjeli sretno i bezbrižno kako je Pepeljuga i zaslužila.
Pouka bajke: Sreća nam se smiješi negdje iza ugla samo moramo dovoljno široko otvoriti oči i nikada ne odustajati od bolje budućnosti. Strpljivost i optimističnost su ono što nas tjeraju da pronađemo sreću u životu.
Ilustracija: Sanja Rogošić