Uzgoj povrća za vlastite potrebe


Za zdravu prehranu potrebno je na godinu 80 do 100 kg po osobi različitog povrća ne računajući krumpir. Gotovo sve potrebne količine za četveročlanu obitelj mogu se proizvesti na oko 200 m2 vrta, izuzevši nešto zimskog i stakleničkog povrća.

Uzgoj povrća, Foto: motorolka/Shutterstock

Tako se zapravo uz aktivan odmor može ostvariti i znatan doprinos kućnom budžetu. S druge strane, uzgoj povrća u kućnom vrtu omogućuje mnogo veći izbor povrća nego što nam pružaju naše tržnice, a to znači svestraniju, bogatiju i raznovrsniju ishranu.

Povrće koje dolazi tako reći iz vrta na stol u mnogome je bolje od onoga što je prošlo svoj neminovni put od proizvođača do potrošača, koji ponekad uključuje i kraće skladištenje u hladnjači. Pored svih suvremenih mjera u pakovanju i transportu, povrće s vremenom gubi ne samo dio vitamina nego i šećera, aromatskih tvari i vode, a sve to utječe da se kvaliteta postepeno kvari.

U kućnom vrtu najveći dio radova izvodi se ručno, i zbog toga se mnogo manje primjenjuju kemijska sredstva za zaštitu bilja i borbu protiv korova. To je u izvjesnom smislu još jedna prednost, jer uz ispravnu primjenu prijeko potrebnih sredstava za zaštitu možemo biti sigurni da je povrće zdravo i bez štetnih ostataka pesticida.

Priprema tla za povrtne kulture

Tlo je biljno stanište s takvim svojstvima kakva će omogućiti biljkama normalan rast i razvitak. Dobro vrtno tlo treba imati sposobnost da zadrži vlagu potrebnu biljkama a propušta suvišnu vodu. Rastresita struktura osigurava dovoljno zraka za disanje korijena. Osim toga, vrtno tlo treba da je dobro opskrbljeno biljnim hranivima.

Potrebna svojstva tla postižu se obradom i gnojidbom. Jedanput na godinu, u jesen, tlo treba duboko prekopa fi lopatom (štihačom, ašovom). Preko zime grubo obrađeno tlo dobro izmrzne pa postane rahlo i rastresito, te tako sakuplja zimsku vlagu poput spužve. Ujedno strada jedan dio zemnih štetnika, uzročnika biljnih bolesti, i korov. U proljeće, prije sjetve ili sadnje, tlo se samo površinski prekopa, usitni i izravna, te načine gredice.

Za vrijeme uzgoja okopava se ili rahli oko biljaka, već prema potrebi. Gnojidbom osiguravamo biljna hraniva, u prvom redu dušik, kalij i fosfor. Najčešće se preporučuje za vrtove obilna gnojidba stajskim gnojem. U seoskim gospodarstvima to neće biti teško, ali u prigradskim naseljima nabavka stajskog gnoja često je nemoguća. U tom slučaju mineralna gnojiva i kompost mogu zamijeniti stajski gnoj.

KOMPOST je djelomično razgrađena organska masa koja se priprema od biljnih otpadaka iz vrta i kućanstva. Svi biljni ostaci iz vrta: lišće kupusnjača pošto smo ubrali glavice, stabljike graha i graška poslije berbe, korovske biljke, ali prije nego što su stvorile sjeme, trava s pokošene tratine i sl. slažu se u jednom zasjenjenom mjestu u vrtu u hrpu 1 – 1,5 m široku i toliko visoku. Jedino treba paziti da u kompost ne dospiju bolesne biljke. Prilikom slaganja materijala dobro je dodati malo vapna i mineralnog gnojiva bogatog fosforom. Za suhih ljetnih mjeseci hrpu treba povremeno zaliti, da se pospješi razgradnja organske tvari, a svakih šest mjeseci prekopati. Otprilike za godinu dana kompost je zreo za primjenu.

MINERALNA GNOJIVA prodaju se najčešće u obliku zrnatih kompleksnih gnojiva koja sadrže dušik (N), fosfor (P) i kalij (K) u različitim omjerima, prema potrebi različitih poljoprivrednih kultura. Neka gnojiva sadrže još i magnezij (Mg) i mikroelemente koje biljke trebaju u vrlo malim količinama, a nekima je dodano i sredstvo protiv zemnih štetnika (grčica, klisnjaka, rovaca i sl).

U stajskom gnoju i kompostu najčešće nema dovoljno svih potrebnih hraniva za skladan razvoj povrtnih kultura, pa je primjena mineralnih gnojiva prijeko potrebna. Ovaj primjer gnojidbe vrta zadovoljit će gotovo sve povrtne kulture u jesen, prije dubokog kopanja : stajski gnoj ili kompost – 1 m 3 na 100 m2; kompleksno mineralno gnojivo NPK 4:1 4:1 1 ili NPK 7 : 14 : 21 – 10 kg na 100 m2.

Ako nema dovoljno organskog gnojiva, na navedeni način pognoji se samo polovica vrta, a na drugoj polovici udvostruči količina mineralnog gnojiva.


U proljetnoj pripremi za sjetvu: kompleksno mineralno gnojivo s Volatonom; NPK 10 : 10 : 10 – 5 kg/ WO m2 Kulture koje traže mnogo hraniva, kao kupusnjače, rajčica, paprika, krastavci i sl., za vrijeme rasta mogu se još prihraniti KAN-om (dušično gnojivo), 1 žlicu rastresito oko biljke.

Zalijevanje

Većina povrtnih kultura sadrži i troši mnogo vode pa ih treba zalijevati ako nema dovoljno kiše. Mlade biljke poslije nicanja i one koje su tek presađene treba zalijevati češće s manjom količinom vode, a već razvijene rjeđe i obilnije. Nakon zalijevanja treba površinu tla plitko prorahliti – okopati, što će smanjiti gubitak vlage i spriječiti stvaranje pokorice.

Zaštita od bolesti i štetnika

Bolesti i štetnici na povrtnim kulturama neželjene su pojave u vrtu. Za upute o primjeni kemijskih sredstava najbolje je obratiti se stručnjaku. Nikad se ne smije zaboraviti da su sredstva za zaštitu bilja otrovi i da treba postupiti točno po uputi. Na svakom pakovanju označeno je u kojoj se količini ili koncentraciji sredstvo upotrebljava i kolika je karenca, tj . koliko dugo se nakon primjene sredstva povrće ne smije upotrebljavati za hranu. Preventivne mjere od osobitog su značaja, jer se njima izbjegava ili smanjuje upotreba kemijskih sredstava: osigurati uvjete za dobar rast i razvitak biljke tj. dobru strukturu tla, obilje hraniva, potrebnu vlagu, odgovarajući prostor za svaku biljku, da ima dovoljno svjetla i dr; voditi računa o plodoredu, odnosno pripaziti da jedna povrtna kultura ne dolazi na isto mjesto iz godine u godinu, već da se kulture izmjenjuju, tako da se na istu površinu vraćaju svake treće do pete godine.

Treba izbjegavati da srodne vrste slijede jedna drugu; upotreba zdravog sjemena također je jedna od preventivnih mjera protiv bolesti i štetnika. Najsigurnije je svake godine kupiti potrebno sjeme od sjemenskog poduzeća, jer je to sjeme proizvedeno i dorađeno pod stručnim nadzorom; borba protiv korova može se smatrati preventivnom mjerom zaštite od bolesti i štetnika.

Uništavajući biljke konkurente, omogućujemo bolji i brži razvoj kulture. Osim toga, korovi su često domaćini bolesti i štetnika koji, prelazeći na kulturu, mogu postati ozbiljan problem. Najbolji je i najsigurniji način borbe protiv korova često površinsko rahljenje tla, pri čemu se uništavaju tek nikli korovi, čuva vlaga tla i osigurava dobro prozračivanje tla. U proizvodnji povrća za tržište na većim površinama upotrebljavaju se kemijska sredstva herbicidi, koja više ili manje, uspješno suzbijaju korove, a ne štete kulturi koja se uzgaja. Međutim, nema univerzalnog sredstva kojim bi se mogao poprskati vrt, pa da ne raste korov, a raste povrće koje želimo. Svaki je herbicid selektivan samo za specifičnu kulturu ili grupu kultura, a ne suzbija ni sve korove.

Zbog toga bi u kućnom vrtu morali upotrebljavati barem desetak herbicida. To, međutim, nije glavna teškoća. Ta se sredstva upotrebljavaju u vrlo malim količinama. Na primjer, protiv korova u grašku upotrebljava se gesagard i to 3 kg na 10 000 m2. Kako ćemo u vrtu imati možda samo 3 m2 graška, to nam za tu  površinu treba samo 0,9 g sredstva, što je vrlo teško pravilno rasporediti bez specijalne opreme. Osim toga, nakon berbe kulture za koju je primijenjen herbicid ne smije doći druga, osjetljiva kultura kojoj će naškoditi takozvano rezidualno djelovanje herbicida.

Iz svega se vidi da na maloj površini vrta, gdje se uzgaja mnogo različitih kultura, herbicidi nisu rješenje za borbu protiv korova. Za one koji ne vole kopati može se preporučiti takozvani malč od crne polietilenske folije. Dobro pripremljena i zalivena gredica pokrije se tankom (0,03 mm) crnom folijom, a rubovi dobro zagrnu zemljom. Na mjestima gdje će se sijati ili saditi načine se otvori za biljke, a sve ostalo tlo je pokriveno. Tlo ispod folije brže se zagrijava, pa su nicanje i rast brži, bolje se čuva vlaga u tlu, a plodovi koji su blizu zemlji ostaju čisti i zdravi. Korov ne raste, jer u mraku ništa ne raste. Za kulture s dužom vegetacijom tlo ispod folije treba povremeno dobro natopiti.

Prozirne folije u pospješivanju povrtnih kultura

Prozirne folije od polietilena i polivinila dobro propuštaju zrake svjetlosti potrebne biljkama, a slabi su vodiči topline, pa se rano u proljeće i kasno u jesen mogu koristiti za ubrzanje rasta ranog i kasnog povrća. Evo nekoliko primjera: gredice na koje rano u proljeće sijemo ili sadima salatu, rotkvicu, špinat, mrkvu, peršin, korabicu i sl. mogu se pokriti prozirnom polietilenskom folijom debelom 0,05 mm. Rubovi se dobro zagrnu zemljom, a na foliji načine rupice s promjerom oko 1 cm, i to najmanje 80-100 na 1 m2.

Nicanje će biti brže i jednoličnije, jer se tlo bolje zagrijava, a folija dobro čuva vlagu. Rupice osiguravaju bolje zračenje, a smanjuje se vibriranje folije na vjetru. Kad se pojave prvi pravi listovi, foliju treba skinuti. Ako smo pokrili gredicu s posađenim biljkama, folija se skida kad se razviju prvi novi listovi. Ako želimo duže štititi kulturu, folija debela 0,1 -0,2 mm položi se na armaturu od deblje žice. Ispod takvih malih tunela mogu se uzgajati rane proljetne kulture, ali i krastavci, tikvice, rajčica paprika i sl. , pa će berba početi dva do tri tjedna ranije. Jesenska salata, endivija, radič, špinat, matovilac pokriveni takvim tunelom m0gu se koristiti gotovo cijele zime.

Proljetni prijesad, koji ne treba velike topline, kao salata, kapusnjače, cikla i sl., mogu se također uzgojiti u ovakvim tunelima. Za hladnih dana, kada su noćne temperature ispod O° C, ispod folije biti će 3-6 stupnjeva C više.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *

Možete koristiti ove HTML oznake i atribute: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>