Kako smanjiti i izliječiti postporođajnu depresiju (PPD)

  1. Ne ustručavajte se tražiti pomoć, prinova u kući jest nešto najljepše što se može desiti jednoj obitelji no ujedno je i najveći stres i najčešće mijenjanje života iz temelja.
  2. Odvojite vrijeme za sebe svaki dan i nemojte zanemariti svoje navike i hobije. I samo 15 minuta dnevno uz dobru knjigu na primjer, može vam pomoći da se opustite i napunite baterije.
  3. Prošetajte svaki dan, bez obzira na vremenske uvijete, ako i ne možete povesti vašu bebu sa sobom, otiđite na zrak sami da se osvježite i promijenite ambijent.
  4. Okružite se ljudima koje volite, čak i ako mislite da će vam netko treći samo smetati i rušiti obiteljski sklad. Mi znamo da vam nitko osim vaše bebe i muža nije potreban no neko vrijeme provedeno u ugodnom razgovoru s nekim drugim ne može vam odmoći.
  5. Pišite dnevnik. Osim što može biti dobra terapija i «vreća za box» (znate i sami da papir trpi sve), jednom u budućnosti izmamiti će vam osmijeh na lice kada se sjetite prvih dana vaše bebe.
  6. Zanemarite sve kućanske poslove i obaveze na neko vrijeme. Neispeglan veš neće nikud pobjeći, kao ni prašina iza televizora, a jednom kada se okrenete i pogledate unazad, ne želite vidjeti sebe za štednjakom nego u blaženom zagrljaju s vašom bebom. Zamolite za pomoć mamu, svekrvu ili nekog trećeg da na neko vrijeme preuzme brigu oko kuhanja i ćišćenja a vi se u potpunosti posvetite sebi i svojoj bebi. Na kraju krajeva, trebat će vam neko vrijeme da se uhodate i ulovite ritam vaše bebe.
  7. I na kraju, ukoliko sami osjetite da je vrijeme za uzbunu , da je PPD prejaka, da imate suicidalne misli ili želite nauditi djetetu, ne oklijevajte ni trenutka, javite se svome doktoru ili patronažnoj sestri, oni će najbolje znati što učiniti i kako vas izliječiti.

Trebate znati da se postporođajna depresija često liječi ljekovima, razgovorima

sa psihologom ili grupnom terapijom i u tome nema ništa loše ni sramotno niti

po vas niti po vaše dijete ili obitelj.

Kako prepoznati postporođajnu depresiju (PPD)

Simptome postporođajne depresije (PPD) možemo najjednostavnije definirati kao nezainteresiranost za ono što se dešava oko nas.

  • Promjene prehrambenih navika – najčešće manjak apetita no ponekad i iznenadna glad koja rezultira prežderavanjem
  • Nedostatak energije – za razliku od normalne, žena pod PPD najčešće ima puno manje ili uopće nema energije
  • Problemi sa spavanjem – u nekim slučajevima može se javiti nesanica dok s druge strane imamo problem pretjerane potrebe za snom
  • Osjećaj krivnje – potpuno neopravdan ali jedan od prvih i najčešći simptom PPD
  • Osjećaj manje vrijednosti – kao i kod osjećaja krivnje
  • Bespomoćnost i pesimizam – bez obzira na sve, žene u PPD se najčešće ovako osjećaju
  • Razdražljivost i «kratak fitilj» – suprotno normalnom, žene u PPD planu bez nekog posebnog razloga i zaista ih bilo što može iziritirati.
  • Najozbiljniji simptom PPD je želja majke da naudi sebi ili djetetu. Žena koja pati od teške PPD u stanju je počiniti samoubojstvo ili čak oduzeti život svome djetetu. U slučajevima kada se ovakvi incidenti dese unutar 6 mjeseci od poroda, slučajevi se i službeno vode kao produkt PPD.

Savjeti za bolju i sigurniju zdravstvenu skrb

1. Aktivno se uključite u brigu o svom zdravlju i liječenju

Da biste spriječili probleme koji se mogu javiti tijekom liječenja i osigurali si najbolju moguću zdravstvenu njegu, aktivno se uključite u donošenje svih odluka koje se tiču vašeg zdravlja.

2. Ako imate bilo kakvih pitanja ili vas nešto brine, izjasnite se

Postavljajte pitanja. Imate pravo na odgovore koji su jasni i razumljivi. Ako želite, možete na razgovor povesti člana obitelji, njegovatelja ili tumača.

3. Informirajte se o stanju/bolesti koja vam je dijagnosticirana i njenom liječenju

Dođite do što većeg broja pouzdanih i točnih informacija.

Svom zdravstvenom stručnjaku postavljajte pitanja poput:

- “Na što bih trebao obratiti pažnju?”

- “Molim vas da mi objasnite moju bolest, potrebne dijagnostičke testove i liječenje.”

- “Na koji način će mi testovi ili preporučeni tretman pomoći, te što sve u njega ulazi?”

- “Koji su rizici mogući i što se može dogoditi ukoliko se ne podvrgnem ovoj vrsti liječenja?”

4. Vodite evidenciju o vrsti lijekova koje uzimate

Na svoju listu uključite:

- lijekove na recept, lijekove kupljene u slobodnoj prodaji, kao i alternativna sredstva, poput ljekovitog bilja i vitaminskih dodataka, i

- pojedinosti o eventualnim alergijama na lijekove

5. Informirajte se o lijekovima koje uzimate

Pročitajte uputstva koja se nalaze uz lijekove, uključujući i upozorenja.

Provjerite jesu li lijekovi koje ste dobili, isti koje vam je prepisao liječnik.

Raspitajte se o:

- uputstvima za upotrebu

- mogucim nuspojavama i kontraindikacijama, te o mogućoj interakciji s drugim lijekovima koje uzimate, i

- koliko dugo trebate uzimati lijekove

6. Raspitajte se o rezultatima dijagnostičkih testova i zahvata kojima ste se podvrgnuli

Nazovite liječnika i zamolite ga da vam ih objasni.

Pitajte ga na koji način će oni utjecati na vaše liječenje.

7. Ako morate ići u bolnicu, porazgovarajte o mogućnostima koje vam se nude

Raspitajte se:

- koliko hitno vam je bolničko liječenje potrebno

- postoji li mogućnost da se potrebna procedura ili operacija obavi ambulantno u jednom danu

8. Raspitajte se o tome što možete očekivati u slučaju da vam je potrebna operacija ili provođenje određene medicinske procedure

Pitajte:

- što će sve spadati u operaciju/proceduru i kakvi rizici su mogući

- da li je dostupna druga vrsta liječenja

- koliko će sve to koštati

Obavijestite medicinsko osoblje ako ste na bilo što alergični ili ako ste prethodno loše reagirali na anestetik ili neku drugu medikaciju.

9. Provjerite da li ste svi skupa – vi, va‰ lijeanik i va‰ kirurg – u suglasnosti s time ‰to ce se doga∂ati tijekom operacije

Kada se datum operacije približi, potvrdite vrstu operacije koju ćete imati i mjesto na kojem će se ona provoditi.

10. Prije nego što napustite bolnicu, zamolite liječnika ili relevantno medicinsko osoblje da vam objasni kakav plan liječenja trebate slijediti kada odete kući

Dobro se informirajte o tome što sve ulazi u nastavak vašeg liječenja, koje lijekove ćete morati uzimati i kakva zdravstvena njega će vam biti potrebna nakon otpuštanja iz bolnice.

Odmah po napuštanju bolnice, porazgovarajte sa svojim liječnikom opće prakse.

Kako pravilno uzeti mokraću za običnu analizu urina

  1. Kupite ili nabavite sterilnu čašicu s poklopcem za uzimanje mokraće
  2. Ujutro, odmah nakon ustajanja, oprati se dobro sapunom i isprati tušem
  3. Ne brisati sa ručnikom – ni svježe oprani ručnik nije sterilan
  4. Otvoriti sterilnu posudicu za uzorak
  5. Poklopac držati u desnoj ruci i ne prislanjati ni uz koju površinu
  6. Srednji mlaz mokraće pomokriti u sterilnu posudicu (koju držite lijevom rukom)
  7. Naljepiti etiketu s Vašim imenom
  8. Sterilnu posudicu sa uzorkom Vaše mokraće što prije odnijeti u laboratorij.

Kako pravilno uzeti mokraću za urinokulturu

  1. Kupite ili nabavite sterilnu čašicu s pločicom na kojoj je hranilište
  2. Ujutro, odmah nakon ustajanja, oprati se dobro sapunom i isprati tušem
  3. Ne brisati sa ručnikom – ni svježe oprani ručnik nije sterilan
  4. Otvoriti sterilnu posudicu za uzorak
  5. Zatvarač s pločicom za urinokulturu držati u desnoj ruci i ne prislanjati ni uz koju površinu
  6. Srednji mlaz mokraće pomokriti u sterilnu posudicu (koju držite lijevom rukom)
  7. Uroniti pločicu za urinokulturu u mokraću u posudici i držati uronjenu oko 5 sekundi
  8. Izvaditi pločicu i otresti suvišak tekućine
  9. Izliti sadržaj mokraće iz sterilne posudice
  10. U praznu posudicu staviti pločicu i zatvoriti navojem
  11. Naljepiti etiketu s Vašim imenom
  12. Sterilnu posudicu s pločicom za urinokulturu što prije odnijeti u laboratorij.