Vježbanje ne utječe na rast, ali postoje neke smjernice kojih bi svaka osoba koja vježba trebala biti svjesna. Osjetljivo područje hrskavica koje se nalaze na krajevima kostiju i reguliraju njihovu dužinu u oblik su poznate kao pločice rasta, a prestankom rasta tih pločica one očvrsnu i postaju identične kao i ostalo koštano tkivo.
Vježbanje i rast
Utječe li vježbanje na rast? Kada se osoba bliži kraju svog rasta pločice rasta postaju slabije i imaju manju snagu od ligamenata. To se tiče mladih ljudi koji se bave aktivnostima poput bodybuildinga, treninga snage i dizanja utega.
Ukoliko odrasla osoba kojoj su kosti potpuno formirane, doživi nesreću prilikom koje zglobovi zbog velikog udara mogu uzrokovati i oštećenje ligamenata.
Ako adolescent doživi istu nesreću obzirom da su njegove pločice rasta puno slabije od ligamenata dogodit će se fraktura pločica rasta. Oštećenje pločice rasta ili nezaliječena fraktura mogu prouzrokovati prestanak rasta.
Takva fraktura može imati posljedice koje su opasne po život, ali ako se pruži adekvatna medicinska pomoć posljedice ne moraju biti paralizirajuće. U današnje se vrijeme može provesti liječenje u skoro svim slučajevima.
Snažan adolescent koji je snagu razvio uz pomoć dizanja utega će doživjeti frakturu pločica rasta prije nego što će doživjeti pucanje ligamenata jer su njegove mekane pločice rasta slabije u cijeloj anatomiji u odnosu na ligamente.
Istraživanjima se pokazalo kako je 50% oštećenja pločica rasta nastalo za vrijeme rekreativnih aktivnosti ili sportskih aktivnosti, poput košarke, snowboardinga, nogometa i biciklizma jer te aktivnosti najčešće dovode do frakture pločice rasta.
Treninzi s utezima nisu direktno povezani s oštećenjem rasta pločica, zbog čega treninzi sa utezima sigurno ne mogu uzrokovati prestanak rasta. No rizici od oštećenja pločice rasta prilikom nezgoda za vrijeme rekreativnih aktivnosti nisu razlog da se osobe odreknu svih prednosti i pozitivnih stvari koje sa sobom nosi i trening snage.
Ako je osoba niža od željene visine ne može puno toga napraviti po tom pitanju. Zato nastaviti s fizičkim aktivnostima s kojima ste se i do sada bavili i opustite se jer na vaš rast osim gena nažalost ne može ništa drugo utjecati.
Hormon rasta
Hormon rasta je hormon povezan s prednjim režnjem hipofize. Po kemijskoj strukturi je jednolančani polipeptid koji se sastoji od 191 aminokiseline.
Djeluje u stanicama na procese pomoću smanjenom razgradnjom proteina i povećanom sintezom proteina. Rezultat povećane sinteze bjelančevina odnosi se na sva tkiva, dok je najviše izražen na hrskavici i kostima.
Hormon djeluje i na iskorištavanje masti za energiju uz pomoć povećanog oslobađanja masnih kiselina te na pojačanu sintezu glikogena u stanicama i na manje iskorištavanje glukoze.
Utječe na regeneraciju i stanični rast te na procese koji rezultiraju smanjenom razgradnjom proteina te povećanom sintezom. Pomaže kod rasta mišića i kostiju, a ne treba zaboraviti na reguliranje šećera te bolji rad srca.
Izlučivanje hormona reguliraju hormoni hipotalamusa poznatiji kao somatostatin i somatokrinin, od kojih somatokrenin oslobađa hormon rasta, a somatostatin koči lučenje hormona rasta.
Nakon što se izluči iz hipofize, ostaje aktivan u krvotoku nekoliko minuta, a što je dovoljno da ga jetra pretvori u faktore rasta. S godinama padaju razine važnog hormona, a nakon navršenih 30 godina pada za više od 25 %.
Hormon je prvi put otkriven u 20 – im godinama 20. stoljeća dok je sintetički oblik hormona prvi put proizveden 1981., nakon čega je Američka agencija za lijekove i hranu dopustila upotrebu u posebnim slučajevima kod odraslih i djece.
Danas se daje djeci pod sljedećim uvjetima:
- Kod djece koja su rođena premala za svoju dob – mogu imati malu količinu potkožnog tkiva i koža može ostati naborana. Stopa smrtnosti je mala, a takva se djeca suočavaju s mogućim zaostajanjem u intrauterinom rastu.
- Kod Turnerovog sindroma – genetskog poremećaja koji utječe na normalan razvoj djevojčica. Može dovesti do brojnih zdravstvenih problema uključujući srčane mane, neplodnost i izostanak puberteta. Iako se ponekad otkriva tek za vrijeme adolescencije, najčešće se dijagnosticira prije rođenja ili u djetinjstvu.
- Ako je prisutna prekomjerna ili premala proizvodnja hormona – odmah nakon rođenja djetetu se izmjeri opseg glave, težina i visina, a mjerenje se nastavlja i dalje. Pedijatar uspoređuje rast djeteta s podacima koje ima u tablici, a ako se primijete odstupanja bit će potrebne posebne pretrage.
- Ako je dijagnosticirano kronično zatajenje bubrega – postupni gubitak funkcije bubrega čija je glavna uloga filtriranje krvi, čime se uklanjaju otpadne tvari, ioni i metaboliti. Kronično zatajenje se javlja kao posljedica nekoliko upala koje su dovele do oštećenja bubrega.
- Za Prader – Willijev sindrom, genetski poremećaj koji utječe na stalan osjećaj gladi, nisku razinu spolnih hormona te loš mišićni tonus.
Odraslima se daje za sljedeća stanja:
- Bolesti povezane gubitkom mišićnog tkiva poput HIV-a – retrovirus koji dovodi do sindroma imunodeficijencije.
- Manjak hormona rasta povezano s tumorom hipofize – kod ovakvog tumora male su šanse da je u pitanju zloćudni oblik.
- Kod sindroma kratkih crijeva – gdje se nutrijenti ne apsorbiraju pravilno zbog operacije ili bolesti crijeva.
Hormon rasta moguće je prirodno podići uz pomoć vježbi snage, kvalitetnog sna i zdrave prehrane. Intenzivni treninzi nakon kojih se troši više energije važan su dio u procesu veće proizvodnje važnog hormona.
Autor: A.Z., Foto: DoctorKan/Shutterstock