Mandarina je zimzelena biljka koja pripada rodu citrusa. Budući da je osjetljiva na hladnoću, najbolje raste u suptropskim klimama, a kod nas u dolini Neretve, gdje su, zbog klime i položaja, uvjeti za njen rast odlični. Tamo se uzgajaju još od 1934. godine. Iako ne podnosi temperature niže od nule, ovaj je agrum najotporniji na hladnoću, pa se uspješno uzgaja i u srednjoj Dalmaciji.
Mandarina ima mnogo sorti, a njihova imena jasan su dokaz podrijetla. Glavna sorta koja se kod nas uzgaja je Unšiu. Porijeklom je iz Japana i ima preko 200 vrsta. Budući da je najotpornija na hladnoću i može podnijeti temperature do -10 °C, u našoj klimi upravo ona najbolje uspijeva. Cvjeta rano, a cvjetovi su joj bijeli i mirisni. Plodovi sazrijevaju u jesen i vrlo su slatki i sočni, bez sjemenki. Sorte Unšiu koje se najviše uzgajaju su Ootcu, jer daje najbolje plodove i Aoshima, jer je pogodna za duže skladištenje.
Ostale sorte mandarina koje se ovdje uzgajaju su rane sorte:
- Zorica rana
- Ichimaru
- Chahara
- Okitsu
- Miho
I kasne sorte:
- Kuno
- Seto
- Owari 145
Sadnja mandarina
Mandarina najbolje uspijeva kada je okrenuta na jug, odnosno jugoistok ili jugozapad, stoga se nasadi uvijek prave na toj strani. Južni položaj uz korito rijeke ili blizinu mora, gdje je često vjetrovito, još je bolji za njen rast, jer mikroklima koju stvara nadmorska visina, udaljenost mora i ekspozicija reljefa imaju vrlo velik utjecaj na rodnost nasada. Mandarina najmanje uspijeva kada su nasadi okrenuti na sjever.
Prije sadnje mandarina potrebno je očistiti parcelu od prijašnjih kultura, poravnati teren i preorati ga, odnosno rigolati. Nakon analize tla odlučuje se kojim se hranjivim elementima mora pognojiti. Nakon ravnomjernog posipanja gnoja po parceli, potrebno ju je još jednom duboko preorati, najbolje u vrijeme ljeta, jer se tada i zemlja najbolje ore i korov najbolje uništava.
Prije sadnje potrebno je napraviti plan sadnje, pa obilježiti sadna mjesta i iskopati jame. Ako se zemlja ranije nije pognojila, gnoj se može dodati u jame i u tom se slučaju one moraju iskopati barem mjesec do dva prije sadnje.
Cijepljenje mandarina
Unšiu sorte mandarina ne uzgajaju se na vlastitom korijenu, nego se moraju kalemiti, odnosno cijepiti na otpornije korijenje drugih citrusa. Vrsta podloge bira se prema prilikama uzgojnog područja, njegovoj klimi i vrsti tla. Najčešće se za nju odabire gorka naranča jer je dosta otporna na bolesti citrusa i njihove nametnike. Osim toga, mandarina se može cijepiti i na druge vrste naranača i limuna. Vrlo je važno da pri odabiru podloge budemo sigurni da je otporna na hladnoću, jer o tome ovisi i uspješnost uzgoja.
Tlo
Mandarina dobro uspijeva na svim tlima, osim na glinastim i ilovasto-glinastim. Najbolje raste na srednje propusnim tlima, onima bogatim humusom ili drugim organskim tvarima. Budući da se nasadi stavljaju blizu voda, treba paziti da podzemne vode budu barem 80 cm ispod nasada, kako bi ostalo mjesta u zemlji za razvoj sustava korijena. Tlo mora biti malo kiselo, pH vrijednosti od 6.9 do 6.5 ili srednje alkalno, pH vrijednosti od 7.5 do 8.0. Tlo bi trebalo biti vapnenasto, ali s malom količinom aktivnog vapna, do 10%.
Gnojidba
Nakon sadnje, nasadi se moraju gnojiti fosfornim i kalijevim gnojivima. Količina se određuje nakon analize tla. Ovime se nadoknađuje količini hranjivih tvari u tlu i održava plodnost stabala. Rodna stabla najčešće se gnoje s 300 g dušika, 140 g fosfora i 200 g kalija po stablu mandarine.
Stabla se po potrebi dodatno gnoje stajskim gnojem i dodanim mineralima, i to krajem veljače ili početkom ožujka, i nakon toga se zaoravaju.
Temperatura
Mandarina voli topli klimu, pa su za nju najopasnije niske temperature kakve se u našim krajevima javljaju pred zimu, u studenom i na početku prosinca, te pred proljeće, krajem ožujka i početkom travnja. To je vrijeme kada ima dosta mraza koji uništava lišće, a na početku proljeća i izboje plodova.
Stablo mandarine trebalo bi pripremiti za zimu, kako joj temperature do -4.5°C ne bi nanijele štetu. Temperature niže od toga mogu naštetiti lišću i izbojima, dok temperature niže od -10 °C mogu uništiti cijelo stablo.
Mandarina mlađa od 5 godina vrlo je osjetljiva na niske temperature, dok joj visoke ne predstavljaju problem. Problem kod visokih temperatura nije vrućina, već opadanje vlažnosti zraka, što opet nije dobro za lišće i plod. Zato u vrijeme velikih vrućina mandarinu treba zasjeniti i navodnjavati kako bi se snizila temperatura zemlje pored korijena.
Kada se u vrijeme velikih vrućina vlažnost zraka spusti ispod 30%, stablo umjesto iz korijena, vodu počne crpiti iz plodova i oni se počnu sušiti i padati sa stabla. Orošavanje krošanja u vrijeme niske vlažnosti može doskočiti tom problemu, kao i blago navodnjavanje korijena.
Voda
Kod uzgoja mandarina vrlo je važno opskrbiti je dovoljnom količinom vode u razdoblju od svibnja do listopada, dakle za vrijeme ljetnih vrućina. Tada je ona posebno osjetljiva i treba joj omogućiti od 3000 do 5000 l vode po hektaru.
Osim od suše, mandarinu treba zaštititi i od vjetra, jer na nju posebno nepovoljno djeluju južni i sjeverni vjetrovi. To se može učiniti mrežnim armaturama ili sadnjom drveća koji će svojom krošnjom zaštititi mladice i kasnije stabla mandarina. Često se pojas stabala sadi nekoliko godina prije mandarina, kako bi im kasnije mogli pružiti zaštitu. Za ovu svrhu sade se najčešće čempresi ili masline.
Održavanje nasada
Budući da mandarina ima visoko korijenje, duboka obrada tla nije preporučljiva. Proljetna obrada izvodi se nakon što se tlo osuši, što je najčešće sredinom ožujka. Tada treba i zaorati mineralno i stajsko gnojivo u tlo, na dubinu od 25 cm.
Ljetna obrada može se izvoditi prema potrebi i to nakon svakog ili svakog drugog navodnjavanja, kako bi se vlaga zatvorila u tlo. Ore se do dubine od 10 do 15 cm. Obrada tla se kod mladih nasada izvodi ručno, a kod starijih frezama.
Jesenska obrada radi se nakon berbe i gaženja tla, zbog čega se ono dosta zbije.
Orezivanje i rezidba mandarina
Mandarina se počinje orezivati još u rasadniku, kako bi kasnije dobila željeni uzgojni oblik. Tada se, tamo gdje je sadnica zrela, orezuje na 40 do 60 cm. Sačuvaju se 3 do 4 izboja iz gornjih pupova, a ostali se odstranjuju kako bi se kasnije mandarina pravilno granala. Primarne grane skraćuju se nakon što narastu preko 30-40 cm. Tako se iz njih dobiju novi izboji koji će narasti u sekundarne grane. Sekundarne grane i grane trećeg reda skraćuju se na isti način kako bi se dobile one četvrtog, jer su tek te grane rodne.
Rezidba mandarina posađenih u nasade vrši se nakon mrazeva, dakle u ožujku. Tada se moraju ukloniti sve suhe, oštećenje i bolesne grane. Ljetna rezidba vrši se za vrijeme vegetacije, u travnju. Tada se izboji prikraćuju i povijaju, a oni okomiti uklanjaju. Nakon rezidbe, veći rezovi moraju se premazati voćarskim voskom.
Zaštita od bolesti
Mandarine su osjetljive na bolesti i nametnike koje napadaju i ostale agrume. Glavni nametnik je mediteranska voćna muha koja odlaže jaja u pupove, a iz kojih se razviju ličinke i kasnije izjedaju plod iznutra. Svi zaraženi dijelovi mandarine moraju se odstraniti, a ostatak stabla se treba zaštititi insekticidima. Isto vrijedi i za druge nametnike, kao što su lisne uši, štitasti moljci i slično.
Protiv gljivičnih bolesti, kao što su truleži korjenova vrata, ljuštenje kore i slično, treba se boriti fungicidima. Ipak, većina ovakvih bolesti može se spriječiti korištenjem otpornih podloga za razmnožavanje, poput spomenute podloge gorke naranče koja je najotpornija na insekte i bolesti agruma.
Berba mandarina
Mandarine se beru u kasno ljeto, odnosno jesen. Berba započinje najranije sredinom, a najkasnije krajem rujna i traje sve do prvog mjeseca. Mora se obavljati škaricama kako se pri tome grane ne bi oštetile. Također, berba se treba obavljati za vrijeme suhog vremena, kako bi plodovi bili suhi. Tako postoji manja mogućnost da će se pri skladištenju na njima razviti neke bolesti, a i same su voćke tada manje podložne kvarenju.
Skladištenje mandarina
Nakon berbe, mandarine se skladište kao gotovo svi ostali agrumi. Prije toga trebaju se dezinficirati kako se na njima ne bi razvile bolesti i pokrenule zarazu cijele berbe. Voćke se nakon toga čuvaju u hladnim prostorijama, na temperaturi od 5 do 9 °C i vlazi od 70 do 80%.
Ako uzgajate mandarine samo za svoje potrebe, voćke se mogu čuvati na temperaturi do 10 °C, najbolje zamotane u papir ili slamu, složene u sanducima ili malo probušenim plastičnim vrećicama.
Ljekovita svojstva mandarina
Mandarina je vrlo zdrava voćka. U samo jednoj mandarini nalazi se oko pola preporučene dnevne doze vitamina C. Dozrijeva upravo u vrijeme pred zimu, kada nam je taj vitamin i najviše potreban za ojačavanje imuniteta i očuvanje zdravlja pred sezonu prehlada i gripa. Vitamin C jaki je antioksidans koji sprječava razne bolesti, među kojima su infekcije, artritis, neurološke bolesti i razni oblici rakova.
Osim toga, mandarine su bogate vitaminom A, skupinom B vitamina i folnom kiselinom, a od minerala sadrže kalij, kalcij, željezo, magnezij i bakar. Zbog toga je ova voćka odlična ne samo za imunitet, nego i snižavanje kolesterola u krvi. Regulira i šećer, pa štiti i od dijabetesa, srčanog i moždanog udara. Na kraju, odlična je i za sprječavanje pretilosti i održavanje vitke linije.
Mandarine se zbog svojih nutrijenata ne koriste samo za prehranu, nego i za kozmetiku. Učinkovit su dio maski za lice, jer vitamin C kojim su bogate sudjeluje u stvaranju kolagena, odgovornog za očuvanje vitalne, meke i zategnute kože.
Mandarine u kulinarstvu
Mandarine se u kulinarstvu mogu koristiti kao i svi drugi citrusi, osim što su manje kisele. Ipak, od njih se rijetko kada radi sok, jer su slađe i sitnije. Zato su odlične za razne salate i u kombinaciji s povrćem. Koriste se i za pripremu deserata i umaka. Zbog svoje slatkoće, jednako dobro nadopunjuju i slatke i s kisele umake.
Mandarina se odlično kombinira s čokoladom. Od nje se mogu raditi i džemovi i slični namazi. Ipak, mandarina nam je svim najdraža svježa. Tako od nje dobijemo najviše zdravih nutrijenata i cijelo bogatstvo okusa.
Zanimljivosti o mandarinama
Mandarina je porijeklom iz jugoistočne Azije, odakle joj potječe i ime. Naime, nazvana je po odjeći mandarina, kineskih javnih službenika koji su nosili narančastu odoru. Tako su je nazvali i zato što su je tada jeli samo pripadnici povlaštenih klasa, među kojima su bili i mandarini. U Kini se ova voćka uzgajala 3 000 godina prije nego je došla na zapad. U Europu i Sjevernu Ameriku uvezla se tek u 19. stoljeću.
U dubrovačkom području još se sade i klementine, gdje se nazivaju aleksandrini, te sorta havana, poznata i kao narančin. Klementine i havane imaju manje voćke od mandarina, više su crvenkaste i sazrijevaju kasno, klementina u prosincu, a havana u siječnju ili veljači, s plodovima punim sjemenki. Obje su vrlo mirisne i pune okusa.
Autor: V.B., Foto: Tappancs/Pixabay
