Uzgoj graška čest je na našim područjima, a poput svih ostalih mahunarki idealan za spravljanje i konzumiranje različitih vrsta jela. Radi se o penjačici i jednogodišnjoj biljci koja se uzgaja radi mahuna i sjemenki. Grašak je srednje otporan drevni usjev za jelo, a pripada porodici Lepirnjača (Fabaceae syn. Legumiosae).
Grašak ima vretenast i dobro razgranat korijen koji prodire do čak 120 centimetara u tlo. Visina graška ovisi o sorti, a može biti od 30 do 200 centimetara. Mahune graška su različite dužine, širine i oblika i boja. O sorti ovisi i koliki će broj zrna naći u svakoj mahuni.
Sjetva i sadnja graška
Grašak se sije mehaničkim sijačicama od početka travnja. Sa sijanjem graška trebalo bi započeti kada tlo malo zatopli. Nikako ga nemojte sijati u hladna tla, temperatura bi trebala biti bar 10 stupnjeva. Sredinom proljeća pa sve do sredine ljeta možete sijati rani grašak. Sjetvu obavljajte u slijedu i to svaka dva tjedna. Pripazite da vrijeme ne bude pretoplo jer bi to moglo smetati klijanju. Zavisno i vremenskim uvjetima najranije sorte graška mogle bi dozreti već nakon 3 mjeseca, a kasnije još 2 tjedna nakon tog perioda.
Tri mjeseca prije pojave prvih mrazeva, negdje u sredini ljeta, možete sijati ranu sortu koju ćete moći brati već na jesen. Ako se nalazite u predjelima blage klime, rane sorte sijte sredinom jeseni. One će moći prezimiti na otvorenom iako će im možda biti potreba zaštita.
Grašak sijte u redove oblika slova V, na dubinu u tlo od 3 cm-a. Udaljenost od biljaka neka bude bar 5 cm-a. Urodi će biti veći i bolji ako grašku postavite oslonce štapovima.
Grašak spada u povrće koje najbolje rodi u hladnoj sezoni. Temperature pogodne za rast su mu od 13 do 18 stupnjeva tako da će bolje roditi za vrijeme svježijih ljetnih mjeseci. Pripazite da tlo ne bude nikada previše suho, ali niti previše poplavljeno. Osigurajte mu vlagu i dobru drenažu tla. Ako ćete saditi usjeve za vrijeme jeseni ili zime, dodajte tlu organskih tvari. Ručno plijevite okopavanjem. Biljke nije potrebno posebno zalijevati do pojave prvih cvjetova kada je grašak potrebno zalijevati svaki tjedan do kraja berbe.
U zaštićenim prostorima možete posaditi proljetna i kasna jesenska sjemena. Ovo će vam pružiti idealnu zaštitu pošto niti mahune niti cvjetovi ne podnose mrazeve. Što se tiče uzgoja u loncima, možete grašak saditi tijekom cijele sezone. Bitno je da se radi o patuljastim sortama i da kompost bude na bazi ilovače.
Grašak će imati ugodno okruženje ako mu u blizini posadite krumpir, bundeve, kukuruz te ostale mahunarke. Uzgaja se u plodoredu, a nakon graška dobro je posaditi papriku ili rajčicu jer grašak će dobro opskrbiti tlo dušikom.
Tlo
Grašku će najbolje odgovarati slabo kisela tla pH vrijednosti od 6,5 do 7,5. Najbolje je rastresito, rahlo i mrvičasto tlo kako bi se korijen mogao bolje razvijati te da te da mogu bolje razvijati kvržične bakterije. Kod kiselijih tla potrebno je provesti kalcifikaciju tla.
Gnojidba
Da biste uspješno uzgojili grašak, trebate se pobrinuti da tlo bude dobro pognojeno. Upotrebljava se dušično gnojivo u manjim količinama kako bi se u biljci osigurala opskrba dušikom u početnom razvoju. Kasnije biljka graška sama uzima dušik iz atmosfere te tako podmiruje potrebe.
Kod osnovne gnojive graška dodajte NPK u omjeru 8:16:24 ili 7:14:21.
Grašak obično nema potrebe za prihranom u proljetnom razdoblju, no ako dođe do slabijeg usjeva, potrebno ga je prihraniti s KAN-om.
Temperatura
Grašak će dobro roditi u umjerenoj i vlažnoj klimi. Najbolja temperatura za njegov razvoj je ona od 18 stupnjeva. Može niknuti već kod temperature od 4 do 6 stupnjeva, a najbolja temperatura za nicanje graška je oko 15 stupnjeva. Mladi grašak može podnijeti i temperature do minus 6. No, za rast grašak treba sunčano područje, neće uspjeti ako ga posaditi u hlad.
Voda
Grašak ima velike zahtijeve za vodom pa mu za vrijeme suše trebate osigurati redovito navodnjavanje. Potreba za vodom se povećava ako grašak uzgajate na pjeskovitim tlima.
Održavanje nasada
Tijekom jeseni, tlo izorajte do 30 centimetara u dubinu. U proljeće sijte ranije usjeve, a u ljeto one glavne. Prve sorte možete u ljeto već brati, a ostale zalijevajte i plijevite. U jesen sijte sorte za prezimljavanje i pripremite sve za sljedeću sezonu. U zimi možete posaditi rane usjeve pod zaštitom u zatvorenom.
Da bi dobro rastao, grašku treba potpora jer mu stabljika nije stabilna i nakon nekog vremena počne polijegati prema tlu. Stoga mu osigurajte potporne kolce. Kako biljka raste, tako mu se oko podnožja doda malo zemlje jer će tako biljka biti stabilnija. Kada se sav ubere, potpuno se uklanja s gredica kako bi se tlo oslobodilo za sadnju novog povrća.
Zaštita od bolesti
Preporučuje se da postavite mreže oko graška jer bi mu mogli naštetiti glodavci i ptice. Također, čest je moljac čije ličinke uništavaju zrna graška. Zaštitite cvjetove insekticidima i to desetak dana prije nego što počne cvjetati. Nadalje, problem bi mogao biti i graškov resničar. Redovito špricajte insekticidima. Miševi bi mogli pojesti sjeme pa se i tu preporučuje oprez. Važno se usredotočiti na sijanje otpornih sorta.
Berba graška
Berba graška odvija se vremenski zavisno od toga koju smo sortu posadili. Rani tipovi graška beru se od kraja proljeća pa sve do prvih ljetnih mjeseci. Zatim se dalje berba odvija od početka ljeta pa do jeseni. Važno ga je redovito brati kako bi urod bio što bolji. S berbom možete započeti kada zrna unutar mahuna počnu naočigled bubriti. Ako ćete grašak koristiti za sušenje, ostavite ga što duže na stabljici. Berite ga tek kada primijetite da je mahuna počela pucati.
Kod berbe ga nemojte čupati, već ga režite pri dnu korijena. Tako će bakterije iz korijena obogatiti tlo dušikom.
Skladištenje graška
Nakon berbe, ostavite ih još na prozračnom mjestu kako bi se do kraja osušile. Čuvajte ih u zatvorenim posudama.
Ljekovita svojstva graška
Grašak je nutritivno bogato povrće u kojem se mogu naći bitni nutrijenti kao što su vitamini A, skupine B, C i K te minerali magnezij, kalij, cink, željezo i mangan. Bogat je proteinima, omega 3-masnim kiselinama, karotenoidima, flavonoidima i drugim bitnim antioksidansima.
Grašak u sebi sadrži i sastojak kumestrol koji, prema istraživanjima, može preventivno djelovati na pojavu raka želuca. Pošto jedna šalica graška ima nešto manje od 100 kalorija, smatra se da je grašak uz sve nutrijente koje sadrži, odlična namirnica za reguliranje tjelesne težine. Također, preporučuje se kod umora i iscrpljenosti, a velika količina antioksidansa pomaže u održavanju zdravlja imunološkog sustava.
Antiupalna svojstva graška pomažu u borbi protiv upale krvi koja dovodi do Alzheimerove bolesti, a dobar učinak ima i na bronhitis i artritis.
Grašak regulira probavu i održava povoljnu razinu šećera u krvi, a smatra se i da preventivno djeluje na upalu slijepog crijeva.
Pošto je bogat folnom kiselinom i vitaminom B6 djeluje na jačanje kostiju i sprječavanje osteoporoze, a djeluje i na zdravlje srca i krvnih žila. Regulira visoki krvni tlak, a zbog toga što sadrži željezo, preporučuje se i kod anemije.
Grašak u kulinarstvu
Grašak se može jesti sušen ili svjež, zavisno od sorte. Neke mlade sorte mogu se jesti čak i sirove u salatama. Kao kuhan jede se u sklopu raznih variva, kao dodatak umacima, za pripremu juha, a dobro se kombinira i s mesnim jelima. Ipak najpoznatiji je sigurno u jelu rizi bizi, u kojem se kuha s rižom.
Grašak se može i zamrznuti te ga kao takvog možete koristiti tijekom cijele godine. Prije nego što ga stavite u zamrzivač, potrebno ga je dobro očistiti i oprati te blanširajte. Ono neka ne traje duže od 1 minutu. Ocijedite ga i nakon hlađenja zamrznite u plastičnim vrećicama. Iskoristite ga u roku godine dana. Ako ćete ga pripremati odmah nakon berbe, ostat će svjež do 3 dana i to u vrećicama u zamrzivaču.
Zanimljivosti o grašku
Postoje zabilješke da se grašak s glatkom korom koristio za jelo prvotno u Europi, tj. točnije na Mediteranu. Smatra se da su ga Rimljani i Grci koristili još 7000 godine prije Krista za uzgoj i jelo. Čak se vjeruje da su ga Rimljani donijeli u Veliku Britaniju.
Sve do 16. stoljeća grašak se uzgajao i jeo kao mljeven i sušen. Nakon toga, Talijani su razvili sorte koje su se mogle jesti svježe ili su se kuhale pa kao takve konzumirale. U Engleskoj su se za ovu vrstu graška odlučili tek u 17. stoljeću i to prvenstveno bogati sloj. Grašak je bio i najdraže povrće Thomasa Jeffersona koji se čak i natjecao kako uzgojiti najraniju vrstu graška.
Autor: M.L., Foto: Piviso/Pixabay
