Kako doći na Lastovo?

pogled na lastovo
Pogled na Lastovo, Foto: Tbachner/Wikimedia

Poželite li posjetiti jedan od otoka koji najviše privlači svojom prekrasnom prirodom, što se najviše očituje u velikom broju plodnih polja, te isto tako velikom broju spilja polja i uzvisina u kojima se mogu naći brojni povijesni dokazi o nekada moćnom rimskom carstvu i caru Augustu čije je ime neko vrijeme nosio, nudimo vam par opcija kako dosegnuti Lastovo.

Lastovo je povezano s kopnom preko niza trajekata i katamarana, koji često plove na ovoj relaciji, a treba napomenuti liniju kojom možete doći putem katamarana i to Split – Hvar – Vela luka – Ubli, poznato kao mjesto na Lastovu.

Bitno je napomenuti da putovanje trajektom traje oko 5 sati, a katamaranom otprilike 2 h i 45 min. U slučaju da ste se odlučili na putovanje autom, svakako vam preporučamo putovanje trajektom gdje ćete 5 sati provesti krateći vrijeme na jednom od trajekata Jadrolinije.

Ako ste se odlučili na dolazak avionom, tada vam svakako preporučamo biranje dva aerodroma Split ili Dubrovnik, odakle ćete morati birati daljnje brodske linije koje će vas odvesti do Lastova.

Kao što smo već napomenuli, ako dolazite cestom naš savjet je dovesti se do Splita i tamo kupiti kartu za trajekt. Također se možete dovesti do Dubrovnika i od tamo kupiti kartu za trajekt. To zapravo ovisi iz kojeg smjera dolazite.

Bitno je znati da opcije postoje i da ih možemo iskoristiti te napraviti dobar plan prema kojem se treba ravnati. A taj plan će naravno ovisiti o vašim financijskim mogućnostima i naravno o tome koji ste tip osobe.

Dakle, sve ovisi jeste li osoba kojoj je bitnije da samo stigne na mjesto odredišta, ili ste više tip turista koji želi osjetiti samo putovanje te prilikom puta upoznati usputna mjesta kroz koja prolazi.

Dakle prije nego što krenete, informirajte se preko prijevoznika kojeg ste odlučili odabrati, odnosno preko kojeg ste odlučili doći na ovaj prije svega zanimljiv i čaroban otok. Sretan put svima koji ste krenuli i koji namjeravate krenuti!

Foto: Tbachner/Wikimedia