Zrin je naselje u Banovini, u opčini Dvor, smješten na jugistočnim obroncima središnjeg dijela Zrinske gore. Od 1347. godine istoimena utvrda Zrin smještena iznad naselja, bila je sjedište hrvatskih plemića i banova Šubića, po kojoj su si nadjenuli novo prezime Zrinski. Prije toga ovo je mjesto s okolnim imanjem bilo pod vlašću hrvatskih plemića Babonića, i drugih vlasnika.
U 15.st. kraj gospodarski jača. U blizini utvrde razvijalo se manje mjesto u kojem su živjeli seljaci, slobodnjaci, plemići, obrtnici i trgovci. Nikola III. Zrinski na početku 16. stoljeća dao franjevački samostan Svete Margarete, kojeg su kasnije porušili Osmanlije.
Pod tursku vlast Zrin pada 1577. god., a 1688.god. vraćen je pod Habsburšku monarhiju. Uz to je u 19. stoljeću djelomično izgorio u požaru, a po ukidanju Krajine 1883. godine, prema zapisu povjesničara Ivana Kukuljevića, Zrin “leži gotovo sav u ruševini”.
Danas su djelomično sačuvana južna branić-kula kvadratičnog oblika, te kameni bedemi. Tragova građevina unutar zidina, među kojima i crkvice, više nema. Srednjovjekovna katolička župa Zrin prvi puta se spominje u popisu župa Ivana Arhiđakona 1334. godine.
U Zrinu je kroz povijest bilo sagrađeno mnogo crkvi, no sve su stradale i srušene tijekom brojnih ratova. U Zrinu je najvjerojatnije rođen Nikola Zrinski – Sigetski, najveći hrvatski vojni junak.
Od rane je mladosti ratovao protiv Turaka. Poginuo je kao zapovijednik obrane Zrinskog grada Sigeta u Mađarskoj. Premda je u više navrata pustošeno tijekom turskih osvajanja, naselje Zrin doslovce je zbrisano s lica zemlje tek u novijoj povijesti, 9. i 10. rujna 1943. godine.
Tada je, ali i u desetljećima koja su uslijedila, izvršen genocid nad žiteljima Zrina. Riječ je o jednom od najgorih i najzloglasnijih ratnih zločina počinjenih tijekom 2. svjetskog rata nad hrvatskim stanovništvom u bivšoj Jugoslaviji.
Zrin su opsutošili spalili Partizani, a u borbama koje su uslijedile poginulo je oko 213 Zrinjana. Preživjelo je možda 16 muškaraca i to u dobi od samo 18 godina. Zrin je danas gotovo pusto mjesto s tek nekoliko stanovnika.
Nekoć livade i voćnjaci uokolo Zrina danas su obrasli šumom, grmljem i korovom iz kojih se tek ponegdje naziru temeljni ostaci uništenih hrvatskih kuća. Desetak kuća od cigle i betona ne pripadaju žrtvama genocida, već su ih sagradili novi doseljenici nakon 2. svjetskog rata.
Danas je većina i tih kuća napuštena. Na staru slavu Zrina podsjećaju još samo tvrdi zidovi srednjovjekovne utvrde Zrin i ruševni ostaci crkve Svete Margarete.
Autor: M.T. Foto: Modzzak/Wikimedia