Od malena smo suočeni s boli koju osjećamo u odnosima s bližnjima. Često nismo razumjeli roditelje, prijatelje kao ni prve ljubavi. Ljubav je oduvijek povezivala ugodu i bol, no zašto je to tako i kako se s time nositi.
Hormoni
Za osjećaje ugode koju osjećamo kada smo u zagrljaju s voljenim kriv je oxytocin, no čim naš voljeni odlazi od nas stvaraju nam se negativni osjećaji a razina oxytocina opada. Drugi hormon raste i uzrokuje stres, taj drugi hormon je kortizol. Kortizol je zapravo pozitivan hormon koji nas upozorava na opasnost, na promjenu situacije. Ako lane u šumi ugleda divlju svinju, njegova razina kortizola raste i ono se osjeća ugroženo i traži način da se zaštiti te bježi od situacije. Ljudi često reagiraju slično, ali neki i obrnuto. Kad smo na odmoru s voljenim i sve radimo skupa, divno nam je i zabavljamo se razina oxytocina je visoka i osjećamo samo ugodne osjećaje. No, čim odmor završi i vratimo se u svakodnevicu, naš partner se odvaja od nas i odlazi s društvom, rjeđe se vidimo i čujemo, radimo svatko svoj posao, razina oxytocina opada. Situacija nas plaši i razina kortizola raste, upozorava nas da stvari nisu kao nedavno i to nam se ne sviđa. Jedan tip ljudi će se povući iz situacije kao lane koje bježi, no drugi tip ljudi čini suprotno. Ono se sukobljava sa situacijom, to je kao da lane napadne divlju svinju ili svoje iz krda zbog toga što se tako osjeća. Razina kortizola se podiže i spušta ovisno o situacijama u životu i nema smisla kriviti druge radi toga.
Naučeno ponašanje
Od kada smo bili djeca osjećali smo te promjene koje se događaju, gledali smo roditelje i učili kako se ponašati. Najveći problem u vezama kreće upravo iz tog naučenog ponašanja. Ako je naša majka osjećala nervozu, stres i tjeskobu kada bi otac odlazio na poslovni put, piće s društvom ili u nekoj sličnoj situaciji, lako je moguće da ćemo mi to ponašanje shvatiti kao obrazac ponašanja i u odrasloj dobi osjećati isto. Jednako je i s ocem, ako je ljubomoran i posesivan mi to možemo naučiti kao obrazac ponašanja. Koji obrazac ćemo pokupiti ovisi s kojim roditeljem smo bliži.
Okrivljavanje drugih
Za osjećaje tuge, tjeskobe ili uznemirenosti ne trebamo kriviti druge. Naš partner nikada nije kriv za ono kako se mi osjećamo. Druga osoba nam može učiniti nešto ružno, izdati nas ili razveseliti, ali na naše osjećaje utječemo samo mi. Dok će na poklon cvijeća jedna osoba reagirati s veseljem i srećom, druga se može ljutiti jer nije očekivala cvijeće već parfem. Naši osjećaji su samo pod našom kontrolom i mi ih trebamo naučiti kontrolirati, usmjeravati i prihvaćati.
Prihvaćanje
Dvoje u vezi može se osjećati idealno kada su skupa, ali moraju održavati i svoju samostalnost. Moraju rasti kao jedno s parterom, ali i zasebno. Osjećaje boli i uznemirenosti kada se druga osoba odvaja od nas, kada su joj određene stvari zanimljivije raditi sam ili sama treba racionalizirati i prihvatiti. Kada osjetimo navalu kortizola i loših emocije trebamo se okrenuti onomu što nas uveseljava i posvetiti se sebi.
Autor: J.S., Foto: mast3r/Shutterstock