Tradicionalno društvo je imalo drugačiji vrijednosni sustav no što ga ima moderno društvo. U njemu su bile propisane stvari koje su važne, trebalo se uklopiti u društvenu zajednicu, trebalo je biti uspješan roditelj, kolektivizam je bio vrlo bitan, za razliku od danas kada se promiče individualizam i rad na sebi.
Nekad davno nije bio toliko naglasak na vlastitoj sreći. Važnije je bilo što će ljudi govoriti o vama, jesu li vam djeca školovana i kulturna, te u kakve će ljude izrasti. Sreća djece isto nije bila toliko bitna stvar. Manje se gledalo jesu li ljudi sretni u braku, ako su imali potomke, pogotovo više, od društva su mogli dobiti prolaznu ocjenu.
U tradicionalnim društvima djeca nisu imala pravo na svoje mišljenje. Pristojno dijete nije ometalo odrasle u razgovoru, maleni bi se igrali u drugoj sobi s ostalom djecom, mišljenja o bitnim stvarima nisu zanimala odrasle, a profesor je uvijek bio u pravu ako nešto ne bi valjalo s djecom.
Prije je odlazak psihoterapeutu bio sramotan. Osoba bi bila osuđena od društva jer vjerojatno nije “najnormalnija”. Pojam “raditi na sebi” je bio manje više nepoznat. Mnoga djeca kako nisu smjela izražavati mišljenje, imala su i problema s izražavanjem osjećaja. Ako su imala i strože roditelje, mnoga djeca su bila uvjerenja i da nisu važna.
Danas su se stvari promijenile pa je veći naglasak na individualnom odgoju, a nije rijetko da roditelji ponekad i previše popuštaju djetetu da samo donosi odluke za koje ono zapravo nema dovoljno iskustva. To može utjecati na nesigurnost djeteta jer samo zamislite da vi morate donijeti strateški važnu odluku za vašu tvrtku, a nemate dana iskustva o tome. Postali biste nesigurni zbog toga i utjecalo bi na sve vaše sljedeće odluke.
Danas nije rijetkost da roditelji previše štite svoju djecu, čak u tolikoj mjeri da djeca više ne mogu razlikovati što smiju raditi što ne. Primjerice, neka djeca će otići u školu i izvrijeđati učiteljicu jer im je dala manju ocjenu. Da ne govorimo o roditeljima koji danas sve rade umjesto svoje djece, uče za njih, pišu im zadaće, čitaju lektire i preuzimaju sve njihove odgovornosti. Sjećate li se možda da su to vaši roditelji za vas radili? Sumnjamo. No, uspjeli ste i sami završiti školu, pa zašto to onda ne dozvoljavamo našoj djeci?
Iako su danas slobode veće, možemo reći da su ljudi puno zbunjeniji no što su bili prije. U tradicionalnom društvu, koje neki shvaćaju negativno, neki pozitivno, jasno su bile postavljene stvari, bile su propisane, strukturirane. U jednu ruku, to je ljudima pružalo osjećaj sigurnosti, a u drugu ruku, osjećaj slobode je bio uskraćen.
U današnjem društvu, očito je da svaki pojedinac ima osjećaj slobode i individualnog izražavanja, no nerijetko gubi osjećaj sigurnosti.
Autor: S.G., Foto: Lasse Kristensen/Shutterstock