PTSP ili Posttraumatski stresni poremećaj je poremećaj mentalnog zdravlja koji se javlja nakon doživljavanja nekog izrazito traumatskog događaja koji je uzrokovao izrazitu promjenu u psihološkom stanju osobe koja je doživjela tu traumu. Ovaj se poremećaj vrlo često javlja kao posljedica događaja koji su uključivali stvarnu ili opaženu prijetnju koja je u osobi koja je sudjelovala u tom događaju pobudila strah od ozljede ili smrti.
Zbog toga od ovog psihološkog poremećaja često obolijevaju ljudi koji su se našli u situacijama poput prirodnih katastrofa (kao što su primjerice potresi ili tornada), ljudi koji su sudjelovali ili bili na teritorijima na kojima su se vodili borbeni sukobi ili ratovi, ljudi koji su u jednom periodu života pretrpjeli neku vrstu fizičkog, psihičkog ili seksualnog nasilja ili zlostavljanja, te ljudi koji su sudjelovali u nekoj vrsti nesreće ili sudara (poput automobilskih i sličnih nesreća u prometu).
Gore navedeni događaji su najčešći uzroci PTSP sindroma, ali postoji još mnogo događaja koji mogu biti „trigger“ PTSP-u, a koji se razlikuju od uobičajenih.
Ovdje moramo spomenuti ljude koji rade u nekim javnim službama poput hitne pomoći i sličnim radnim mjestima u kojima oni ne doživljavaju stvarne nesreće, ali se nalaze na mjestu događaja mnogih nesretnih događaja što se s vremenom može pretvoriti u traumu i uzrokovati PTSP.
Osobe koje boluju od posttraumatskog stresnog poremećaja često osjećaju stres ili strah, bez obzira na to što se nalaze u sigurnoj okolini, a razlog za to je što se njihova prirodna reakcija na situacije u kojima se nalaze zauvijek promijenila i više ne odgovara onoj koju su imali prije doživljene traume.
Razlozi nastanka
Iako se posttraumatski stresni poremećaj u javnosti najčešće veže uz ratne veterane i ljude koji su sudjelovali u borbama na ratištima, on se može dogoditi svakome i u svakoj dobi jer je uzrokovan izlaganjem prijetećem događaju bilo koje vrste.
Ljudi koji boluju od ovog poremećaja nisu manjkavi ili slabići već su bili izloženi ogromnom stresu koji je promijenio način na koji njihov mozak doživljava opasne situacije.
Ovaj se poremećaj može javiti odmah nakon traume, ali može imati i razdoblje odgode koje se naziva razdobljem latencije te također može imati kraće trajanje ili može prerasti u kronični posttraumatski stresni poremećaj.
PTSP simptomi – koji su i kako se prepoznaju?
Postoji nekoliko skupina PTSP simptoma i svi su vrlo izraziti i neugodni te mogu jako utjecati na svakodnevni život osobi koja ih doživljava. PTSP simptomi dijele se u nekoliko skupina:
1. Simptomi ponovnog proživljavanja
U prvu skupinu simptoma pripada vrlo ozbiljan simptom ponovnog proživljavanja što znači da osoba ponovno proživljava traumatski događaj kroz sjećanje, ali na način da je sjećanje toliko živo i popraćeno je toliko neugodnim osjećajima da se osoba osjeća kao da se ponovno pronašla u izvornoj traumi i u izvornom događaju koji ju je već ranije ugrožavao. To se naziva flashback i vrlo često dolazi u trenutku i vrlo je intenzivan, do te mjere da osoba ne može kontrolirati svoje osjećaje i radnje već je vođena instinktom opasnosti.
Ovo sjećanje na traumu kod osoba koje boluju od PTSP-a se može javiti i tijekom spavanja, to jest u snovima, kad je osoba nesvjesna mjesta na kojem se nalazi i ne zna da se nalazi na sigurnom u svom vlastitom krevetu te ima noćnu moru u kojoj se sjeća traume koja uzrokuje buđenje u šoku i uzrokuje određene neugodne simptome poput znojenja ili drhtanja.
2. Simptomi izbjegavanja
U drugu skupinu simptoma pripadaju simptomi izbjegavanja, što znači da osoba koje boluje od PTSP-a na svaki mogući način pokušava izbjeći podsjećanje na traumu i to na način da se umanji izlaganju podsjetnicima, pa primjerice ljudi koji su doživjeli traumu na ratištu izbjegavaju razgovor o bilo čemu vezano uz tu temu. To su takozvani mehanizmi obrane kojima se osoba ograđuje od nepoželjne tematike i sjećanja na traumu koju je ranije doživjela.
U simptome izbjegavanja pripada i izbjegavanje ljudi ili situacija koje osobu podsjećaju na traumatski događaj i time ona izbjegava podsjećanje na njega. Ovo je jedan od razloga zašto neki ratni veterani izbjegavaju svaku komunikaciju sa svojim suborcima iz prošlosti.
3. Simptomi vezani uz emocije i promišljanja
Treća skupina simptoma vezana je uz način na koji osoba funkcionira nakon traume i to u emocionalnom smislu, te u načinu razmišljanja. Mnoge osobe koje su preživjele traumatične događaje promijenile su svoj način razmišljanja i način doživljavanja emocija, s tim da su vrlo često usmjerene na negativne emocije. Zbog toga su osobe koje boluju od PTSP vrlo često emocionalno distancirane od ostalih ljudi i događaja, bezvoljne su, teško se koncentriraju i pamte, i ne žele sudjelovati u mnogim uobičajenim aktivnostima u kojima su sudjelovale prije traume.
Ovdje se ubraja i vrlo opasan simptom podvojenosti koji će vrlo loše utjecati i na osobu koja boluje i na njegovi najbliže. Osobe koje imaju PTSP često imaju osjećaj da su na rubu, pa zbog toga mogu biti jako razdražljivi te imati napadaje bijesa. Često imaju negativne misli o samome sebi te osjećaj krivnje ili brige i potpuno smanjen interes za stvari koje su nekada voljeli raditi.
4. Simptomi pretjerane podraženosti
Četvrta skupina simptoma su simptomi koji su u potpunosti suprotni od ovih ranije navedenih, a to su simptomi pretjerane podraženosti. To znači da osoba koje iskusila traumatsko iskustvo stalno ima povišen adrenalin jer smatra da je u stalnoj opasnosti od ponovnog doživljavanja iste ili slične traume pa sam sama sebi podiže spremnost organizma na borbu ili bijeg ako će to biti potrebno. Zbog toga je organizam u stalno pojačanom i pobuđenom stanju na način da je osobi povišen tlak i puls, ubrzano diše, pretjerano se znoji, a vrlo često postoje i problemi u radu probavnog sustava. Takve osobe jako malo spavaju i nedostaje im sna zbog čega su vrlo često umorni. Taj se umor povećava i zbog stanja pojačane budnosti i podražajnosti i na fizičkoj i na psihičkoj razini.
Postporođajni posttraumatski stresni poremećaj
Mnogi, osobito muškarci, nisu svjesni da porod također može biti vrlo traumatičan događaj, osobito za nove mame tj. prvorotkinje. Smatra se da 4 od 100 žena doživi neki oblik PTSP-a nakon rođenja djeteta, a osobito su ugrožene žene koje su imale komplikacije u trudnoći ili koje prerano rađaju pa zbog toga osjećaju veliki strah, a nakon poroda i traumu.
Veći rizik od postporođajnog posttraumatskog stresnog poremećaja imaju žene koje inače boluju od depresije, žene koje se jako boje porođaja, žene koje su već rodile i taj porod im je bio vrlo negativno iskustvo i žene koje nemaju podršku obitelji ili partnera. Još teži PTSP se može pojaviti kod žena koje su samohrane majke. Ovakav postporođajni poremećaj može biti jako otežavajuća okolnost za majku s obzirom na to da može otežati brigu o bebi i ugroziti i majku i dijete.
PTSP – poremećaji koji ga prate i liječenje
Uz pojavu PTSP-a nažalost dolaze i mnogi drugi poremećaji koji su svrstani u skupinu psihosomatskih poremećaja ili drugih anksioznih poremećaja.
Psihosomatski poremećaji su zapravo skupina tjelesnih simptoma koji su posljedica traume i nastaju upravo zbog posttraumatskog stresnog poremećaja. Najčešći su visoki tlak, gastritis, povišena masnoća, kožne bolesti i probavni problemi.
Druga skupina poremećaja koji prate posttraumatski stresni poremećaj su anksiozni poremećaj i depresija koji jako utječu na strukturu ličnosti pa je bitno da se takvi poremećaji kvalitetno liječe i prate.
Ovaj se poremećaj obično liječi kombinacijom psihoterapije i lijekova jer se to pokazalo kao najučinkovitiji način. Vrlo je bitno educirati osobu o njenom stanju te upoznati s njima i njegove bližnje i obitelj koji su vrlo često pod velikim stresom i opterećenjem. Važno je naglasiti da se posttraumatski stresni poremećaj liječi i da se osobe koje redovno uzimaju terapiju i konzultiraju se sa svojim liječnikom mogu u velikom postotku uključiti u normalan život i smanjiti simptome na minimum.