Umjetnički odgoj u predškolskom doba nije sam sebi svrhom, jer ni u obitelji – domu (osim u rijetkim slučajevima), ni u dječjim vrtićima ne odgajamo male umjetnike pjevače, plesače, glumce, slikare, kipare i dr., već nam je umjetnički odgoj sredstvo koje pridonosi svestranom razvoju djeteta i formira njegovu ličnost.
Možemo li umjetnički odgoj početi već u predškolsko doba?
Iako su o tome postojala različita mišljenja – danas se to postavlja kao zahtjev bez kojega odgoj, prema našem općem odgojnom cilju, ne bi bio pravilan ni svestran. Na to nas upućuju i sama djeca svojim velikim interesom za umjetničkim djelima koja im pružaju snažne doživljaje, razvijaju u njima razne osjećaje i potiču na vlastito stvaralačko izražavanje.
Za dijete predškolske dobi, osobito ono mlađe, između 3-4 godine, “lijepo” je sve što se sjaji, okreće, ima žarke boje, sve što ga veseli, zadovoljava njegove interese i potrebe, sve što voli, što se mijenja i što ga iznenađuje. Sve to budi u njemu snažne, radosne osjećaje.
Riječ »lijepo« dijete često izgovara, ali značenje te riječi u mnogočem se razlikuje od “lijepog” kad je izgovaraju odrasli. Kao što se i odrasli uvijek ne slažu u ocjenjivanju “lijepoga”, bilo u umjetnosti ili u okolini, što zavisi o mnogo različitih uvjeta (na primjer o sredini u kojoj čovjek živi, sklonostima, sposobnostima, obrazovanju, odgoju, o radu čime se bavimo), tako se već i u predškolske djece zapažaju velike pojedinačne razlike u prilaženju, zapažanju i ocjenjivanju “lijepog”, kao i u interesima, želji da se nešto lijepo izradi ili doživi.
Iako je dijete u predškolskom doba tjelesno i duševno dovoljno razvijeno, moramo ga upućivati, učiti i voditi da svijet oko sebe gleda, a ne samo da ga vidi, da sluša, a ne samo da čuje. Za ovu složenu duševnu pojavu dijete još nije u predškolskom doba dovoljno umno razvijeno, ali može, više čuvstvima, snažno doživjeti neko umjetničko djelo i dugo ga pamtiti.
UMJETNIČKI ODGOJ I RAZVOJ LIČNOSTI
Umjetnički odgoj vrlo je važan u razvoju ličnosti, zato mu i pridajemo veliku pažnju. Upoznavanje djeteta s umjetničkim djelima ne smije služiti samo za užitak i zabavu. Izboru umjetničkih djela, kojima želimo dijete odgajati, mora se pristupiti s velikom pažnjom i odgovornosti.
U tome je potrebno skrenuti pažnju nekim osnovnim zahtjevima: da poznajemo umni razvoj djeteta; da poznajemo njegove interese i sposobnosti shvaćanja i doživljavanja; da sadržaji budu odgojni i izraženi najvišom umjetničkom kvalitetom.
Želimo li postići da sada još dijete, a kasnije odrasao čovjek, pokaže za umjetnost uopće ili barem za jednu njezinu vrstu interes, moramo umjetnički odgoj početi u predškolskom doba, a po mogućnosti i prije. Glazba je najmasovnija umjetnost, ne samo po broju njezinih stvaralaca nego i po broju onih koji je izvode ili su samo njezini poklonici. Ona je na razne načine pristupačna svakome čovjeku, pa je čovjek i bez posebnoga glazbenog obrazovanja i nadarenosti može doživjeti ako je sklon glazbi.
Što je glazba? Odgovora i definicija o njoj ima bezbroj, ali najčešće čujemo ovu: glazba je umjetnost koja tonovima izražava ljudske osjećaje, misli i doživljaje. Njezina su izražajna sredstva: tonovi, melodije, harmonija, ritam, brzina, jakost i boja tonova.
GLAZBENI TONOVI
Jesu zvukovi koji imaju određenu visinu, a sve su ostalo što čujemo šumovi, jer nemaju određenu visinu. Tonovi se stvaraj u ljudskim glasom na glazbenim instrumentima. U glazbenom se djelu tonovi ne redaju bez ikakve veze jedan za drugim, već su međusobno povezani u smišljene nizove koje zovemo melodije. Važno je znati da predškolsko dijete pristupačnu mu pjesmicu, njezinu melodiju, doživljava u cjelini, a pamti je dio po dio, dok je cijelu ne usvoji, nauči.
Kad zazvuči više tonova istodobno, čujemo harmoniju, koja može za naše uho biti ugodna i neugodna. Sposobnosti razlikovanja i zapažanja visine tona, melodije i harmonije zavise o razvoju glazbenog sluha koji se može, ako nije dovoljno razvijen, odgojem i vježbanjem razviti i postati osjetljiviji i oštriji. Ta je spoznaja vrlo važna u glazbenom odgoju predškolske djece.
Mnoga djeca u tom doba ne mogu dugo i često otpjevati pjesmu, pa odrasli govore da nema sluha i ne puštaju mu da pjeva. To je često kriv zaključak. Ona imaju glazbeni sluh, ali mu još nije dovoljno razvijena pokretljivost glasovnih organa.
RITAM ILI TRAJANJE TONOVA
Važno je izražajno sredstvo u glazbi. Osjećamo ga i nalazimo u prirodi, životu, radu, ljudskom organizmu, a osobito u glazbi. Ritam je osnova i prapočetak glazbene umjetnosti.
TEMPO ILI BRZINA IZVOĐENJA GLAZBENOG DJELA
Prema sadržaju i karakteru glazbe, njezin stvaralac (kompozitor) označuje i brzinu kojom se glazbeno djelo mora izvoditi, pa je i taj element jedno od njegovih izražajnih sredstava. Na primjer: Pjevamo li ili sviramo uspavanku, njezin sadržaj i karakter traži da se izvodi polagano, dok ćemo koračnicu izvoditi mnogo brže. Kad bi izvođači zamijenili brzine izvođenja navedenih skladbi, slušaoci bi bili iznenađeni, i ne bi doživjeli njihovu pravu ljepotu.
DINAMIKA ILI JAČINA TONOVA
Bili bi nezadovoljni i začuđeni kad bi izvođači pjevali uspavanku glasno, a koračnicu tiho, jer se to protivi njihovim sadržajima. Glasno se izvode sva glazbena djela koja izražavaju odlučnost, zanos, radost, veselje, a tiho izvodimo one glazbene sadržaj e koj ima se izražava ozbiljnost, tuga, nježnost, maštanje.
TIMBAR ILI BOJA TONA
Kad slušamo izvođenje iste pjesme ljudskim glasom (pojedinačno ili u zboru), a zatim izvođenu na glazbenim instrumentima (pojedino ili u orkestru), doživjet ćemo i zapaziti velike razlike u boji tonova, u ugođaju i njezinoj ljepoti. Upravo zbog boje tonova koje stvaraju ljudski glasovi ili glazbeni instrumenti, interesi za vrstu glazbe postaju različiti za vokalnu (pjevanje) ili instrumentalnu (sviranje) ili vokalno- instrumentalnu (pjevanje prati i sviranje).
GLAZBENI ODGOJ PREDŠKOLSKE DJECE U OBITELJI
Predškolsko dijete može doći svakog dana u vezu s glazbom u obitelji, slušajući je u okolini od starijih ili djece i u dječjem vrtiću, ako ga posjećuje.
GLAZBA U OBITELJI. Danas gotovo nema obitelj i koja ne bi u kući imala radio ili tranzistor, televizor, gramofon ili magnetofon. Nađe se u domu i koji instrument, na kojem sviraju odrasli. To su harmonika, gitara, mandolina, tamburica, violina, a ponekad i glasovir i koji duhački instrument. Sve su to dokazi da se u tom domu muzicira i rado sluša glazba.
Predškolsko dijete pokazuje veliki interes za glazbu i želi na bilo koji način u njoj sudjelovati i pokazati svoje sposobnosti. No ono se obično mora prilagoditi željama i ukusu odraslih, koji je vrlo različit. Jedni vole narodnu glazbu, drugi zabavnu, a treći ozbiljnu glazbu. Jedni rado slušaju samo pjevače, drugi svirače raznih sastava.
Odrasli biraju, a dijete sluša i prima ono što mu se daje. Mnogo toga zapamti, a ne razumije. Radoznalo je, željno znanja i novih iskustava, pa zato i mnogo pita. Sreća njegova ako nailazi na razumijevanje odraslih i ako dobije pravilne i njegovu shvaćanju pristupačne odgovore.
Foto: Ingrid Balabanova/Shutterstock