Na odgoj djece u obitelji utječu raznovrsni odgojni faktori. Među najvažnije idu: knjiga, igračka, radio i televizija. Dobra knjiga obogaćuje dijete znanjem, ona mu izgrađuje pravilan pogled na svijet, na prirodu, društvo i društvene odnose.
Dječja knjiga
Knjiga budi dječju fantaziju i oplemenjuje mu čuvstva, razvija moralne osjećaje, na primjerima iz života pomaže mu da razlikuje dobro od zla, pomaže mu formirati karakterne osobine, osobito razvija smisao za lijepo.
Među mnoštvom važnih odgojnih faktora, knjiga zauzima jedno od prvih mjesta. Dodamo li da djeca vole lijepu knjigu, tada je odgoj na uloga knjige to veća.
Knjiga mora odgovarati uzrastu djeteta
Dijete dobiva prvu knjigu u drugoj polovini druge godine života. To su slikovnice bez teksta. Slike prikazuju predmete, domaće životinje, perad, šumske životinje, saobraćaj na sredstva, strojeve, ljude i drugo.
Slikovnice bez teksta, koje dajemo djeci u trećoj godini, obrađuju ponajviše životne zajednice. Dijete pomoću njih saznaje za mnoge odnose u prirodi i društvu , stječe mnoge nove predodžbe, nove pojmove. Takve slikovnice prikazuju neke momente iz trgovine, na igralištu, iz prometa, radionice, željeznicu, avione, brodove itd.
Djetetu u četvrtoj godini dajemo slikovnice sa stihovima u prozi . Neki događaj, koji je slikar prikazao ilustracijom, pjesnik opisuje i kratkim stihovima. Stihove čitaju roditelji , dijete ih prati, u slikovnici pokazuje njihov sadržaj i pamti stihove. Te slikovnice obično imaju zadatak da pomognu razvijati neke navike, npr. čistoću i urednost, drugarstvo i sl.
Dijete te dobi voli male priče-slikovnice, gdje slika prati tekst. Slikovnica je jedan od izvora znanja, vještina i navika. U likovnom pogledu treba biti lijepa a u književnom vrijedna. Ona je djeci ovog uzrasta najmilija i pobuđuje interes i ljubav za knjigu. Slikovnice po sadržaju trebaju rasti s djecom.
Djetetu u petoj i šestoj godini nabavljamo knjige s kratkim pričama, bajkama i basnama, osobito s narodnim pričama i pripovijetkama, pjesmama i drugo. Knjige su obično bogato opremljene slikama u bojama. Čitaju ih i pripovijedaju roditelji, a dijete lista, poneko i čita i razgledava ilustracije.
Pošto dijete svlada tehniku čitanja, dobiva prve knjige, koje samo čita. Sadržaj je već pomalo realističan. Ilustracije su obojene, ali ih ima manje nego u dosadašnjim knjigama. Sve više prevladava tekst.
Dijete u desetoj, jedanaestoj i dvanaestoj godini voli putopise, junačka djela i sl. Roditelj mora paziti da djeci ne dođe u ruke loša knjiga. Djeca u toj dobi i sama biraju knjige u knjižnicama. Pri tom se jako ispoljuje i neka posebna sklonost ili interes za djela nekog pisca. Tako neka djeca vole neke knjige o životinjama, druga o tehnici i sl.
Uloga igračaka u odgoju djeteta
Igračka nije samo sredstvo, pribor, oruđe dječje igre, ona je sudionik, prijatelj, vršnjak, »živ stvor«. Za dijete igračka nije predmet, nego njegov živ prijatelj. Igračkom se dijete uči raditi, njegovati, voljeti, ona pokreće i razvija dječju maštu, produbljuje njegova čuvstva, rađa mu interese, oslobađa ga osjećaja osamljenosti i osjećaja manje vrijednosti. Igračkom dijete stvara svoj poseban svijet u kojemu ono gospodari.
Igračka je stalan, vjeran prijatelj djetetu, jer mu je pri ruci i udovoljava svim njegovim željama, raduje se.
Dijete se, zajedno s igračkom kao svojim prijateljem, raduje, o njoj se brine, s njom razgovara ; s igračkom dijeli radost, miluje je i voli. Tako se razvijaju čuvstva ljubavi, nježnosti, prijateljstva i mnoga druga.
Ali igračka na svoj način djeluje i na razvitak osjetila i njihove funkcije, na pravilno zapažanje i predočavanje , pomaže razvitak pamćenja, pažnje i mašte, pokreće ga na zaključivanje, na sve dublji misaoni život i djeluje na pun razvitak razuma i volje.
Dijete se s igračkom suživljuje. Kutija postaje pravi auto, koji on može voziti, lutka je pravo živo dijete, koje treba hraniti, položiti u krevet itd. Igračkom dijete postavlja sebi zadatke i ciljeve , koje inače ne bi postavljalo. Privikava se na svladavanje određenih napora, uči se redu i obavezama, postaje discipliniranije, a sve to već zahtijeva od djeteta teže misaone funkcije i funkcije volje.
Uloga je igračke u životu djeteta tolika da je ona svakom roditelju najveća pomoć, njegova desna ruka u odgoju djece.
Utjecaj televizije i radija u odgoju
Suvremeno i odgojno snažno sredstvo, odgojni faktor koji pomaže obitelji, predstavljaju televizija i radio. Pomoću tih medija, kojom se djeca neobično mnogo koriste, moguće je mnogostruko odgojno djelovati na dijete.
Dijete može slušanjem radija i gledanjem televizije steći pravilne poglede i shvaćanja o važnosti rada u životu čovjeka, o vrijednosti znanja, o raznim tehničkim dostignućima, o prirodi, zemljama, flori i fauni, moru i životu u moru, o prirodnim pojavama kao što su vulkani, gejziri, potresi i drugo, saobraćaju na kopnu, vodi i zraku, o svemirskim pojavama, o životu u pojedinim krajevima svijeta, o ljepotama i karakteristikama svoje domovine, o značaju sportova i sportskih igara, itd.
Roditelji, zajedno s djecom moraju rasporediti gledanje emisija, naći ravnotežu i znati da pretjerano gledanje televizije šteti djetetu.
Foto: SvetlanaFedoseyeva/Shutterstock