Crvena Istra

Pogled na Rovinj, Foto: MRB/Wikimedia

Istra poznatija kao najveći hrvatski poluotok dijeli se na tri nevjerojatna dijela od kojih jedan možemo izdvojiti kao Crvenu Istru, koja se nalazi na zapadnoj obali, gdje prevladava crveno-smeđa zemlja, odnosno crljenica.

Istra se nalazi na sjeveroistočnom dijelu Jadrana na teritoriju Slovenije i Hrvatske, gdje geografsku granicu Istre prema sjeveru čini planinski lanac Ćićarija, a prema istoku leđa Učke, tako da Opatija sigurno ne pripada Istri nego Kvarneru.

Crvena Istra najpoznatija je po crvenoj zemlji, crljenici koja je dobra za poljoprivredu, gdje ubrajamo žitarice, voćnjake, maslinike i povrtnjake. Proizvodnja organske hrane kao što su masline, grožđe te kvalitetne sorte vina poput Malvazije, Borgonje, Merlota, Pinota i Terana čine važan dio ovog dijela Istre i to ponajviše Poreča koji se najviše može podičiti turizmom.

Pored Poreča, treba spomenuti Rovinj, grad koji se nalazi na zapadnoj obali Istre, a zajedno s Porečom čini najjači turistički centar Istre te jedan od najjačih na Jadranu. Područje grada Rovinja graniči s općinama Bale, Kanfanar, Sv. Lovreč i Vrsar, a podrazumijeva dva naselja.

U neposrednoj blizini ovog itekako popularnog turističkog odredišta koje privlači velik broj turista zbog nevjerojatnog izbora sadržaja, nalazi se prekrasni otok poznatiji kao Crveni otok sa površinom od 233.000 m2 kojeg čine dva otočića, Sveti Andrija i Maškin, povezani nasipom.

Sveti Andrija naseljen je već od prahistorije, a u 6. stoljeću Benediktinci podižu prvu crkvu i utemeljuju samostan, a otok napuštaju u 13. stoljeću nakon čega dolaze Franjevci. Danas je na otoku sačuvan centralni dio crkve iz benediktinskog razdoblja koja je u tlocrtu imala oblik grčkog križa.

Na otoku se nalazi i hotel Istra sa velikim izborom sadržaja u sklopu kojeg se nalaze snack-bar, restoran, pizzeria, fitness-centar, otvoreni i zatvoreni bazen, frizer i mnogi drugi. Nekadašnji dvorac Huetterott danas je depandansa hotela Istra.

Crvena Istra samo je jedan dio Istre koji trebate vidjeti.

Autor: S.Š. Foto: MRB/Wikimedia