Povezanost između majke i djeteta počinje već u trudnoći dok je beba još u trbuhu, a nastavlja se nakon što beba dođe na ovaj svijet. Nakon rođenja većina novorođenčadi gleda se sa majkom u oči, a nakon nekoliko trenutaka njihov pogled je ravno u grudi majke, na koje se stavljaju kako bi se odmah povezali preko dojenja.
Nakon rođenja u prvih nekoliko sati kroz majku i oca prolaze neopisivi osjećaji, te su stalno prisutni ponos i sreća, kada god ugledaju svoje dijete, a posebice kada taj mali smotuljak prime u svoje naručje. Mala beba osjeća veliku ugodu kada dođe u kontakt sa svojim roditeljima, i kada ju roditelji prime u naručje.
Majka je bebi poznata već dok je bila u trbuhu, a najviše ju povezuje sa njenim glasom. No, miris oba roditelja bebi postaje vrlo brzo poznat. To su prva osjetila koja tek rođenoj bebi daju osjećaj zaštite i sigurnosti.
No, nije svaki odnos bebe i roditelja na početku blizak i intiman. Kod mnogih se bliskost razvija s vremenom, dok roditelji daju mnogo pozornosti svojoj bebi, te se nakon nekog vremena stvara velika bliskost.
Odnos majke i bebe je intimniji od bilo kojeg drugog odnosa, zbog česte fizičke blizine i zbog dojenja. Očevima ta povezanost majke i bebe ne rijetko zna stvoriti osjećaj nesigurnosti, no i očevi se mogu intimno zbližiti sa svojim djetetom i ojačati svoju vezu. Očevi se zbližavaju sa bebom kroz hranjenje na bočicu, nošenje, kupanje i maženje. Kod djeteta sve te aktivnosti izazivaju osjećaj zadovoljstva i zabave. To su trenuci u kojima se i majka može odmoriti.
Kada se rodi beba ima odlično razvijen refleks sisanja, a kada je majka pored bebe, beba je često njenom fizičkom blizinom potaknuta na dojenje. Većina majki može prepoznati potrebe svog djeteta, te se svakim danom majka i beba sve više razumiju. Nakon samo nekoliko dana, majka može prepoznati plač svoje bebe, te njegovo značenje i potrebe. Kada dijete shvati da su signali koje šalje shvaćeni, stvara temeljno povjerenje u svoju majku.
Autor: A.Z, Foto: AVAVA/Shutterstock