Zbog svoje posebne građe i karakteristika, gljive se ne mogu svrstati niti u skupinu biljaka niti u skupinu životinja. Riječ je o posebnoj vrsti organizama, o heterotrofnim organizmima. Budući da ne postoji niti jedan drugi organizam sličan gljivama, one se nalaze u skupini same za sebe.
Smatra se da na svijetu postoji više od 50 tisuća različitih gljiva, od kojih je nešto više od 200 jestivo. Mogu uspjeti u svim klimama pa se zbog toga smatraju i najrasprostranjenijim istraženim organizmima na svijetu.
Svim gljivama zajedničko je to što nemaju klorofil pa ne mogu ostvariti fotosintezu kao sve ostale zelene biljke. Upravo zbog toga, da bi rasle, moraju se udružiti s biljkama, čovjekom ili životinjama.
Znanstvenicima je danas poznato da je čovjek još od davnih vremena skupljao gljive zbog konzumiranja. U kineskoj kulturi i civilizaciji gljive su jako cijenjene već više od 7000 godina. Konzumirali su ih i stari Rimljani, a prije 2500 godina vrganji i gomoljače smatrali su se izvrsnom hranom.
Tijelo gljive sastoji se od niti koje se nazivaju hife, a izgledom podsjećaju na krzno. Stanice se u nitima nalaze u nizu, a stijenka stanica im daje čvrstoću i sastoji se od hitina. Tijelo gljive zove se micelij, a izgleda kao bijela gusto sastavljena mreža tankih niti. Kroz njih, gljiva upija hranjive tvari iz prirode. Micelij se većinom nalazi ispod zemlje.
Putem hifa ispod zemlje, zemlja dobiva enzime iz gljiva uz pomoć kojih se razgrađuju mrtve tvari zbog čega se gljive još zovu i razlagačima. Bitne su za cijeli ekosustav, pomažu očuvanju prirode i omogućavaju pravilnu izmjenu tvari.
Micelij gljive nalazi se ispod i iznad zemlje, a onaj iznad zemlje daje jedno ili više plodišta koji nose sporangije. U sporangijama rastu spore odgovorne za stvaranje novih plodišta gljiva.
Razlikujemo jestiva i nejestiva plodišta gljiva, a upravo ono daje svakoj gljivi karakterističan izgled i okus.
Plodište gljive
Gljiva se sastoji od:
- micelija
- ovojnice
- stručka
- prstena
- klobuka
Razmnožavanje gljiva
Kada je plodište gljive zrelo iz njega ispadaju spore uz pomoć kojih dolazi do razmnožavanja gljiva. Spore gljive su sitna zrnca koja se nalaze s donje strane klobuka. Na svakoj gljivi nalazi se više milijardi spora.
U trenutku kada dotaknu tlo, spore počnu klijati i proizvoditi hife koje su zaslužne za gradnju micelija. Kako raste, micelij se sve više grana, a u konačnici iz njega se razvija novo plodište. Kada se razvije tijelo s plodištem, ono daje nove spore kojim započinje novo razmnožavanje gljiva.
Mikoriza – simbioza gljiva i ostalih biljaka
Jedinstven oblik simbioze gljive i ostalih biljaka u prirodi nazivamo mikoriza. Neke vrste gljiva hifama prodiru u korijen drveta i tako ga zamjenjuju (dlačicama) te piju vodu iz tla. Biljka gljivi prepušta dio hranjivih tari koje je proizvela fotosintezom i tako gljiva dobiva hranu za život.
Pravilno branje gljiva
Sa sve većom popularizacijom konzumiranja i branja gljiva, sve više gljiva je urgoženo i prijeti im izumiranje. Zbog toga bi svatko tko se uputi u prirodu i želi brati gljive, trebao primijeniti nekoliko savjeta koji će ipak pomoći njihovom očuvanju.
Gljive se moraju brati isključivo nožićem, nikada rukama jer biste tako mogli uništiti njezin micelij koji je ključan za ponovo razmnožavanje gljiva. Pravilo je da se prilikom branje ostavi jedna trećina plodišta gljive kako bi se micelij sigurno ponovo razvio.
Zakon nalaže da se ne smije ubrati više od 2 kilograma gljiva u jednom danu. Postupajte osviješteno i čuvajte gljive jer su jedne od najbitnijih organizama za očuvanje ekosustava.
Otrovne gljive u Hrvatskoj
Želite li ubrati i konzumirati gljivu, morate biti sigurni da se radi o jestivoj gljivi. Samo vrsni gljivari na prvi pogled mogu prepoznati više vrsta gljiva, a za što je potrebno dugogodišnje iskustvo i proučavanje gljiva.
U nastavku donosimo najčešće otrovne gljive u Hrvatskoj koje je vrlo lako zamijeniti za neke jestive gljive.
Otrovne gljive:
- Ludara – budući da je izgledom slična vrganju, često se slučajno ubere. Konzumirate li ludaru, slijede vam velike tegobe probavnog sustava.
- Zavodnica – izgledom je slična jestivoj lisičarki koja raste na tlu, dok ova otrovnica raste isključivo na stablima. Pojedete li zavodnicu slijedi vam povraćanje i proljev.
- Muhara – najpoznatija među otrovnim gljivama, a krasi je predivna crvena boja klobuka na kojoj se nalaze bijele bradavičaste izbočine. Uzrokuje bolove u želucu, mučninu i halucinacije.
- Zelena pupavka – najotrovnija gljiva na našim prostorima. Njezino konzumiranje nerijetko može biti i fatalno, a moguća su i oštećenja jetre. Posumnjate li na trovanje ovom gljivom, što prije se javite liječniku i izazovite povraćanje.
Uzgoj gljiva u Hrvatskoj
Iako uzgoj gljiva u Hrvatskoj još nije populariziran, sve više je onih koji se odlučuju za ovaj pothvat. Iako vam se ne prvi pogled možda čini da su gljive jako osjetljive i da je njihov uzgoj kompliciran, to ne treba biti tako. Naime, Hrvatska ima jako dobre uvjete za uzgoj gljiva, iako po njemu i dalje prednjače Kina i Nizozemska.
Na našem tlu najčešće se uzgajaju bukovače i šampinjoni, od kojih su bukovače jednostavnije za uzgoj i isplativije.
Gljive se najčešće uzgajaju u plastenicima i staklenicima, a uzgoj nekih vrsta moguć je i na drvetu. Ako ćete planirati uzgoj na stablu, budite sigurni da ste odabrali sto posto zdravo stablo.
Gljive je lakše uzgojiti u zatvorenom prostoru i zaštićenim uvjetima. Tako se smanjuje rizik od nepovoljnih vanjskih uvjeta, bolesti i štetnika.
Da biste uspješno uzgojili gljive, morat ćete im osigurati kvalitetan supstrat (čist i necijepljen) te biti oprezni s količinom svjetlosti, vlage i topline. Prostor je potrebno provjetravati te gljive brati svaka dva-tri mjeseca.
U nastavku donosimo popis gljiva koje lako možete uzgojiti i u našem području. Saznajte kada se pojedine vrste sade, kako se njeguju i razmnožavaju.
Gljive za uzgoj u Hrvatskoj:
- Uzgoj baršunaste panjevčice
- Uzgoj bukovače
- Uzgoj velike gnojištarke
- Uzgoj hrastove sjajnice
- Uzgoj jablanovače
- Uzgoj judinog uha
- Uzgoj resastog igličara
- Uzgoj šampinjona
- Uzgoj shiitake gljiva
- Uzgoj slamnatice
- Uzgoj smrčaka
- Uzgoj sunčanice
- Uzgoj tartufa
- Uzgoj zečarke
Čuvanje i pripremanje gljiva
Budući da su slične biljkama, često ih svrstavamo u biljnu hranu, ali ne postoji biljka koja je po sastavu slična gljivama i koja ga može nadmašiti.
Gljivu možemo pripremiti na različite načine, a bez obzira na to kako je pripremimo, ističe se njezin jedinstven okus. Ona potiče apetit, krasi je visoka hranjiva vrijednost, a posebno se ističe po tome što sadrži puno više proteina nego ostale biljke. Upravo zbog toga, gljive se često konzumiraju u veganskoj prehrani.
Važno je znati da se gljive mogu skladištiti isključivo na niskim temperaturama, a pranje gljiva vrši se isključivo prije uporabe. Koristite hladnu vodu i budite nježni s gljivama jer je njihovo tijelo osjetljivo i mekano pa se lako može uništiti. Također, i za vrijeme termičke obrade pripazite kako njima rukujete jer bi se u protivnom mogla oštetiti stijenka.
Kada pripremite jelo od gljiva, odmah ga konzumirajte. Gljive je najbolje jesti kada su svježe pripremljene, a tada su i najukusnije. Ako ne uspijete pojesti sve gljive tijekom jednog obroka, spremite ih u hladnjak i konzumirajte najkasnije sljedeći dan. No, gljive se nikada ne smiju podgrijavati. Što duže gljive stoje, to se raspadaju njezini sastojci i može doći do otrovanja. U tom slučaju i nekada jestiva gljiva, može postati otrovna ili plodno tlo za razvoj mikroorganizama.
Budući da su blagog okusa, lako se kombiniraju s raznim začinima. Okus im se može pojačati uz sol, peršin, luk, bosiljak i soja sos. Osim što začini naglašavaju njihov dobar okus, pripremite li ih uz navedene začine, možete i produžiti njihov vijek trajanja.
Naime, ako ste nabavili gljive i ne možete ih odmah konzumirati, ispecite ih na ulju s crvenim lukom kako bi iz njih isparila voda. Takav način pripreme gljiva Francuzi zovu “duxelles”. Nakon takve pripreme gljive će moći nešto duže stajati, ali isključivo u hladnjaku.
Gljive su važne za prirodu i njezin ekosustav. Trenutak kada moraju doći do hrane kako bi opstale, ključan je za očuvanje prirode i okoliša. One tada razgrađuju uginule biljke, otpalo lišće i sve ostale ostatke drugih organizama. Tim procesom proizvode ugljik dioksid koji se apsorbira u zrak te mineralne tvari i vodu koje upija tlo i oni postaju bitna hrana drugim biljkama u šumi.
Foto: gamagapix/Pixabay
