Ne vjerujte agresivnim reklamama. Dvaput razmislite o tvrdnjama poput » bez kolesterola « ili » 90 posto manje masti « . Kolesterol je mast koja se nalazi samo u proizvodima životinjskoga podrijetla – meso, riba, jaja i mlijeko. Pa zašto onda mnogi proizvodi biljnoga podrijetla, kao što su žitne pahuljice, na deklaracijama sadrže » bez kolesterola « ? Zato što prehrambene tvrtke znaju da su ljudi zabrinuti za svoju razinu kolesterola te da malo njih shvaća da biljke ne sadrže kolesterol. Ako je hrana označena sa » 90 posto manje masti « , znači da još uvijek sadrži 10 posto masti. Neke proizvodne marke grickalica, čipsa i slatkiša služe se takvim rječnikom kako bi vas uvjerile da je njihov proizvod za vas bolji, no u mnogim slučajevima ne sadrže ništa manje masti od ostalih sličnih proizvoda. Ne dajte se zavarati deklaracijama koje sadrže tvrdnje poput » bez umjetnih boja « , jer to može biti tek polovica cijele priče. Ta hrana još uvijek može sadržavati druge aditive. Provjerite popis sastojaka jer svi aditivi zakonom moraju biti navedeni na pakovanju
Tražite kraće popise sastojaka Kad god uzimate pakiranu hranu s polica supermarketa, bacite pogled na popis sastojaka. Dug popis često znači da je proizvod prošao složene procese prerade te da je krcat aditivima. Neki od tih aditiva imaju svoje prednosti. Konzervansi, na primjer, pomažu očuvati ispravnost hrane, sprječavajući razvoj bakterija koje mogu uzrokovati trovanje hranom. Bez emulgatora i stabilizatora, proizvodi kao što su namazi s manjim sadržajem masti, ne bi bili održivi. No neki aditivi u hrani, pogotovo umjetne boje, povezani su sa zdravstvenim problemima, kao što su hiperaktivnost, alergije i astma .
Naučite nešto o aditivima U Europi svi aditivi moraju proći stroga ispitivanja prije no što dobiju odobrenje za uporabu. No ipak trebate biti oprezni sa sljedećim aditivima, jer je poznato da kod nekih ljudi uzroku u probleme. Boje na bazi ugljenog katrana i azo-boje – tu su uključeni E l02 (tartrazin) , El04, E llO, E 122 , E 123 , E124, E 127, E 128 , E 129 , E13l , E 132, E 133 , E 15l , E 154, E155, E120 ( kohineal) i E 160b (anato) . Konzervansi na bazi benzoata i sulfita – to su E2l0 , E211 i E220-288. Sintetički antioksidansi – to su E3l0, E31l, E320, E321. Zabrinutost zbog umjetnih boja navela je neke prehrambene proizvođače da ih prestanu upotrebljavati. No to ne znači da svojim proizvodima ne dodaju boje kako bi izgledali primamljivije – upotrebljavaju prirodne boje umjesto umjetnih. Tu su uključeni E 1OO, žuta boja dobivena iz kurkume, i E 162 (betanin), crvena boja dobivena iz cikle. Negativne reakcije na njih su rijetke, no ipak se događaju, zato vrijedi izbjegavati hranu koja sadrži takve nepotrebne aditive.
Naučite što znači »organski« Postoji dosta zbrke oko značenja pojma »organski«. U širem značenju, organski uzgoj označava uzgoj bez kemijskih gnojiva i pesticida, radijacije i genetski modificiranog sjemena. Stoka se mora uzgajati samo na organskoj hrani, bez primjesa nusproizvoda drugih životinja, te ne smije primati hormone ili antibiotike. Proizvođačima organskih proizvoda dozvoljeno je uključiti do 5 posto neorganskih sastojaka u njihovu hranu. Ako organski sastojci sačinjavaju samo 70 do 95 posto, proizvod ne može nositi oznaku »organski«, no na deklaraciji organski sastavni dijelovi jasno će biti označeni kao takvi. Ne postoje jasni dokazi koji pokazuju da je organski proizvedena hrana bolja za vas. No budući da se pesticidi naširoko upotrebljavaju na voću i povrću, jedini način da se izbjegnu tragovi pesticida u hrani jest kupovanjem organski proizvedene hrane. Ako nemate novca na razbacivanje, dobro je znati da se količina kemikalija koja se upotrebljava na različitim usjevima i kulturama uvelike razlikuje, zato se koncentrirajte na kupnju organski uzgojenih jabuka, krušaka, krumpira, mrkve, špinata, salate i mekog voća, dok ne morate brinuti o bananama, brokuli, cvjetači, grašku ili narančama ako nisu iz organskog uzgoja.
Ne uspoređujte prema »porciji« Zakoni o označavanju hrane propisuju da količine vitamina, minerala i ostalih hranjivih tvari moraju biti navedene na količini od 100 g ili 100 ml, iako mnogi proizvođači također daju količinu po porciji. Zato valja upamtiti da proizvođačevo poimanje »porcije« i vaše ne mora biti jednako. Ako želite usporediti hranjive vrijednosti dvaju sličnih proizvoda – na primjer, kako biste saznali koji ima najviše vlakana ili manje soli – sjetite se usporediti brojke na količini od 100 g ili 100 ml, a ne po porciji.
Doznajte »cjelovitu« priču Marketinški odjeli znaju da sada kupci rado kupuj u proizvode od cjelovitih žitarica. No nemojte pomisliti da to uvijek i dobivate kad kupujete nešto s oznakom »pšenična prekrupa«. Ono što želite vidjeti na deklaraciji kruha ili pakovanju žitnih pahuljica jest »integralni« ili »od cjelovitih žitarica«.
Provjerite deklaracije žitnih pahuljica Ako želite uistinu zdrave žitne pahuljice za doručak, a ne one za koje se samo tvrdi da su zdrave, uvijek dobro pogledajte što se u njima nalazi. Trebale bi sadržavati samo nekoliko osnovnih sastojaka, bez duga popisa aditiva. Potražite cjelovite žitarice kao glavni sastojak i svakako provjerite da nema spomena o dodanome šećeru. Zatim pregledajte tablicu hranjivih vrijednosti. Dobre žitne pahuljice trebaj u sadržavati najmanje 3 g vlakana po preporučenoj porciji.
Čuvajte se dodane vode Dok možete očekivati da će limenka juhe sadržavati priličnu količinu dodane vode, manje ćete biti skloni pomisliti kako bi voda mogla biti ključan sastojak piletine. No studija Agencije za prehrambene standarde (Food Standards Agency), provedena u Velikoj Britanjiji 2003. godine, otkrila je da su pojedini komadi piletine sadržavali i do 55 posto dodane vode. U 2007. godini otkrilo se da je niz pilećih proizvoda uvezenih iz Nizozemske sadržavao i do 35 posto vode, iako je sadržaj mesa bio naznačen kao 80 posto. Voda se ubrizgava u meso kako bi ono dobilo na težini i tako napuhalo cijenu – što je protuzakonita praksa – no prema pravilima Europske unije, tako tretirani proizvodi moraju nositi jasnu oznaku »s vodom« ili »uz dodatak vode« . Budući da su takvi proizvodi često namijenjeni ugostiteljstvu, gosti u restoranu rijetko vide takve deklaracije i vjerojatno nikada ne saznaju što jedu ili plaćaju.
Provjerite sadrže li limenke MSG Pozorno pročitajte popis sastojaka na limenkama i provjerite nalazi li se na njemu MSG ( mononatrij glutamat ili natrijev glutamat) . Koji put je naveden i pod drugim nazivom: hidrolizirani sojin protein, autolizirani kvasac ili natrijev kazeinat. MSG je sintetička inačica slane arome – u Japanu je poznata kao umami – koja se pojavljuje prirodno u nekim namirnicama, uključujući sojin umak, gljive i parmezan. MSG se uvelike upotrebljavao u azijskoj kuhinji, no izgubio je naklonost nakon što je povezan s glavoboljama i drugim neugodnim simptomima. Sada mnogi azijski restorani s ponosom ističu na jelovnicima »bez MSG-a« , no prehrambena industrija još uvijek ga zna tu i tamo progurati.
Foto: Minerva Studio/Shutterstock