Ima dvije vrste nemarne djece. Prva su prirodno nadarena i veoma bistra ; brzo shvaćaju, lako uče, ali, svjesni toga, ne trude se koliko treba i postaju nemarna. Druga su slabijih sposobnosti. Trude se da dostignu drugu djecu, ali ne uspijevaju. Neuspjesi ih razočaraju, nestaje odlučnosti i ustrajnosti. Dijete postaje malodušno, pa zatim i nemarno.
Radi li se o prvima, roditelji im moraju razviti smisao za discipliniranost u radu, naviknuti ih da redovno izvršavaju dužnosti. Treba ih zaposliti i težim zadacima te, uz školske, neka izvršavaju i druge obaveze. Dobro je da takvo dijete bude i u društvu druge djece, da s njima radi i da im pomaže. Tako će postupno razvijati osjećaj dužnosti da svoje sposobnosti posveti društvu.
Dijete manje sposobno, a nemarno, treba stalno poticati i dati mu mogućnosti da se sve više pouzdaje u svoje snage. Njegov momentalni neuspjeh ne treba mu predbacivati, nego mu strpljivo pomagati u radu. Takvom djetetu koristi rad s drugom djecom.
Foto: Dmitriy Shironosov/Shutterstock