Istra, najveći poluotok koji se odvažio svojim trokutastim oblikom i dimenzijama (oko 3100 km2) najveći je i najvažniji oblik jadranske obalne raščlanjenosti, kao i kopno između dva morska zaljeva – Tršćanskoga na sjeverozapadu i Kvarnerskoga na istoku. Od kopna je odijeljena vapnenačkim planinama i brdovitim visoravnima tršćanskog Krasa i Ćićarije.
Geomorfološki Istru dijelimo na tri različita područja:
Brdoviti sjeverni i sjeveroistočni rub poluotoka tzv. Bijela Istra dobila je naziv zbog ogoljenih i svijetlih kraških površina. Istra ima najviše oborina, ali se vode gube u kraškom podzemlju, te je poljoprivreda bila u jako lošem obradivom izdanju, najviše je prevladavalo sitno stočarstvo, a područja su bila slabo naseljena. Planina Učka čini taj dio Bijele Istre, koja se strmo spušta prema moru, pa je taj dio stanovništva bio okrenut pomorstvu, a u novije vrijeme sve više se okreće i turizmu.
Jugozapadno od Bijele Istre je prostor koji je znatno bogatiji. To je brežuljkasti kraj koji je ispresijecan riječnim tokovima i dolinama, bogat vodama i vegetacijom. Tlo nije osobito plodno, ali se ipak stoljećima razvijala proizvodnja žitarica, voćarstvo, vinogradstvo, a uzgajala se i krupna stoka. Za taj dio Istre kaže se da je Siva Istra, jer je u zimskom periodu u vrijeme listopadne vegetacije dominantna siva boja. Još u prapovijesnim vremenima, naselja su se formirala na brežuljcima i uzvisinama, a razlog tome bile su rijeke koje su znale nabujati i narasti toliko da su preplavile i cijela polja, te zbog svoje sigurnosti mještani su bili prisiljeni tražiti takve lokacije.
Na ostacima mnogih prapovijesnih kaštela i gradina, nastali su antički, a kasnije i srednjovjekovni gradići. Danas na mnogim mjestima i sela imaju svoje zaštitne zidine.
Na južnom i zapadnom dijelu obale Istre, proteže se pojas zaravni koji se blago spušta prema moru, te je obala jako dobro razvijena s mnogo riječnih ušća, zaljeva i mnogo uvala. Pored niza otočića, na jugu pored Pule smjestilo se Brijunsko otočje. Karakteristično je da tu prevladava crvena zemlja, te tako imamo i Crvenu Istru. Kraj je gusto naseljen. Na zapadnoj obali Istre nastala su i važnija urbana središte poput Poreča, Rovinja, Pule, a možemo spomenuti i manja turistička naselja kao što su Umag, Novigrad i Vrsar. Cijela obala Crvene Istre izrazito je turističko središte, jedno od najvažnijih i najrazvijenijih turističkih zona na području Republike Hrvatske. Industrija je razvijena u urbanoj zoni Pule, a poljoprivredna proizvodnja obuhvaćena je u cijeloj Crvenoj Istri.
Istra se smjestila između dva velika gorska lanca – Alpski luk i Dinarsko gorje, a to govori da je Istra smještena na vrlo važnom prostoru europskog kontinenta. Brdoviti predjeli i sjeverne visoravni dio su šireg prostora takozvanih Jadranskih vrata koja su smještena na prolazu gore spomenutih lanaca. Istarski poluotok čovjek je naselio još u brončano doba, odnosno (II. tisućljeću prije Krista), što dokazuju ostaci prapovijesnih zidina na brežuljcima i uzvisinama, kao i ostaci svetišta koji po svom obliku podsjećaju na „kažune“ – tradicionalne kamene nastambe istarskih pastira.
Najvećim dijelom, Istra je bila naseljena ilirskim plemenima (Histri), po kojima je i dobila ime, zatim slijede Liburni i Japodi (pleme ilirsko-keltskoga podrijetla). Histri su bili pretežno stočari i poljodjelci, a Liburni su bili vrsni pomorci, trgovci, ali i gusari.
Foto: Flickr, kaisatuu
