Objavom novog singla “Glavu podigni” Tatjana Matejaš Cameron, poznatija kao Tajči najavila je svoj novi autorski album pop stila “Probudi se” (original “Awaken”). Već odavno kroz svoj rad za američku publiku promovira Lijepu Našu, a nedavno joj je dodijeljena i titula “kulturne ambasadorice”. Simpatična Tajči pristala je odgovoriti na nekoliko pitanja za naš portal.
Kojim bi riječima opisala samu sebe?
Glazbenica sam, autorica pjesama i umjetnica koja kroz svoj rad dijeli svoj put k osvještenom i ispunjenom životu. Majka sam triju sinova, u braku s Matthewom Cameronom s kojim sam i partner naše producentske tvrtke “Cameron Productions”. Živim u mirnom gradu u srednjoj Americi Cincinnatiju, u državi Ohio. Rodila sam se u Zagrebu, završila srednju glazbenu školu V. Lisinski, jezičnu gimnaziju, scensku umjetnost naučila u Zagrebačkom kazalištu mladih, doživjela zvjezdanu karijeru i u 21. godini krenula na put – i u fizičkom, emotivnom i duhovnom smislu.
U Americi sam završila akademiju za mjuzikl (American Musical and Dramatic Academy), snimila 7 albuma i 3 DVD-a, producirala i održala 1000 koncerata (26.10. je 1000-ti) nastupala i u Carnegie Hallu i Madison Square Gardenu, radila s vrhunskim glazbenicima sa svjetske glazbene scene i napisala cjelovečernji mjuzikl “Moj savršeno prekrasan život” o četiri zene, prijateljice koje pomognu jedna drugoj da se vrate svom autentičnom identitetu i životu.
Ostvarujem se i izražavam kroz glazbu, ali nisam definirana njome. Prioriteti su mi obitelj, zdravlje, ljubav, vjera i ne opterećujem se statusom, materijalnim stanjem ili popularnošću.
Je li ljubav prema glazbi oduvijek bila prisutna ili se rodila u nekom ključnom trenutku?
Od kako znam za sebe, željela sam pjevati – zapravo prenijeti neku priču kroz glazbu, uljepšati nekome dan, razveseliti ili dotaknuti ljudsko srce. Kao mala sam uočila taj dar da prenesem neku emociju na drugoga kroz pjesmu i ta spoznaja me vodi kroz cijelu moju karijeru.
U čemu pronalaziš inspiraciju?
U stvarnim životnim situacijama, ljudskim pričama i žudnjama za nečim višim u ljubavi, nostalgiji, tuzi i radosti. Zapravo moj cijeli autorski rad otkriva faze kroz koje sam prolazila – otkrivanje vjere, sebe, obećanje na vječnu ljubav (kad sam se udavala), čudotvornost stvaranja novog života kojeg sam imala priliku biti dio rođenjem moja tri sina, strahova od prolaznosti života do ovog najnovijeg albuma “Probudi se”.
Koje su po tebi najvažnije osobine koje djevojka i žena treba posjedovati da bi ostvarila svoje ciljeve?
Kao prvo, poštovanje prema sebi, svojoj duši i svome tijelu. Znati postaviti granice i ne dati se onima koji nas žele degradirati za svoj gušt. Osvještenost da smo kao žene jake i da imamo posebnu snagu, ali i nježnost koju svijet oko nas treba.
Kako bi opisala svoj stil?
Neopterećena elegancija s mladenačkim “štihom”.
Što je po tvom mišljenju, najvažnije na ženi?
Spoznaja sebe i svoje unutarnje ljepote.
Kako vidiš ravnotežu između praćenja trendova i osobnog stila?
Osobni stil je za mene slika kojoj se želimo prikazati okolini. I trend može biti dio tog osobnog stila. Najvažnije je, po meni, da ni osobni stil, niti trendovi ne postanu nešto što nas određuje.
Recimo u mom slučaju, moj osobni stil je u mojoj 19-oj godini bio određen narančastom haljinicom. Još i dan danas me prati… Toliko je bio jak, postao je bio i trendom, da me je ugušio kao osobu. Moj vanjski stil me na neki način odredio pred milijunima ljudi, do te mjere da sam se osjećala da se nikad necu izvući, da nikad neću imati dopuštenje da se mijenjam i rastem. Naravno da sam ja sama proicirala veći dio tih strahova i očekivanja na samu sebe. No strah od toga da neću biti prihvaćena u nikakvom drugom svjetlu, nego samo kao Tajči iz tog vremena, bio je i razlog zbog čega sam napravila rez i otišla u Ameriku.
Koji su tvoji planovi za budućnost?
Kad sam tek došla u Ameriku, jedan sjajan, mudar franjevac mi je rekao da je dobro planirati, ali da uvijek moram ostaviti prostora u svojim planovima za Nebesku intervenciju jer se tada tek dogadaju čudesne stvari u životu. To sam i sama iskusila, tako da živim i dalje po tom naputku.
Nakon objave albuma i promo turneje u Americi, nadam se i koncertima u HR (već dugo radimo na tome). Voljela bih podijeliti svoju glazbu i svoja iskustva sa mojom starom publikom koja mi je dala toliko snage i podrške u životu. Voljela bih im imati priliku reći “hvala” pjesmom – jer tako najbolje znam.
Planiramo veliki 1000-ti koncert na kojem ćemo prikazati ne samo glazbeni prikaz te naše avanture, nego i prekrasne priče ljudi koje smo susreli, anegdote, teškoće i veselje koje su nas pratile i inspirirale da vjerujemo da je sve moguće.
Koliko ti vremena treba da se spremiš za jedan sasvim običan dan?
Mogu se spremiti i u 10 minuta.
Nedavno sam napravila jednu veliku promjenu u svom zivotu: odlučila sam da za sasvim obične dane ne nosim puno šminke. Skoro ništa. Možda maskaru, a možda ni to. Od 13-te godine se nisam pojavila u javnosti bez šminke. Nisam prije puno razmišljala o tome, volim vidjeti njegovane žene koje su uvijek lijepe. No u jednom trenutku sam se odvažila i priznala da moram zavoljeti i to lice koje me prvo pogleda ujutro iz ogledala – takvo kakvo je. Ono će mi onda najbolje reći jesam li preumorna, nedostaje li mi vitamina ili svježeg zraka.
Što se trenutno vrti na tvojoj playlisti?
Yo Yo Ma Plays Ennio Maricoone. To je već dugo na mojoj playlisti, i jednostavno ne silazi, kao ni kolekcija Gershwinovih uradaka u izvedbi Elle Fizgerald te Louis Armstrongov “What a Wonderful World”.
No i moji demo uradci. Volim preslušavati ideje i koncepte koje mi onda daju ideje za scenska djela i koncerte.
Koji ti je najdraži odjevni predmet?
Kratke dnevne haljine koje su elegantne, udobne i crne hlače.
Koji bi savjet dala mladim curama i koji je najbolji savjet koji si ti ikada dobila?
“Vjeruj u sebe, glavu podigni. Na život pogledaj očima ljubavi. Na svijetu nisi sam(a).” (iz mog singla “Glavu podigni”)
Zapravo, citat Nelsona Mandele 1994. godine kada je izabran za predsjednika Južne Afrike:
“Naš najdublji strah nije taj da smo nesposobni, naš najveći strah je taj da smo bezgranično snažni. Naše svjetlo, a ne naša tama je ono što nas najviše plaši. Pitamo sami sebe, tko sam ja da budem čudesan, briljantan, talentiran, predivan? Zapravo, tko ste vi da to ne budete? Vi ste dijete Božje i vaše samoumanjavanje ne služi svijetu. Nema ničeg prosvjetljenog u povlačenju, samo zato da se drugi ljudi ne bi osjećali nesigurno kraj vas. Svi mi trebamo svjetliti kao što djeca svjetle. Rođeni smo da objavljujemo Božju slavu unutar nas samih. Ona se ne nalazi samo u nekima od nas; nalazi se u svima nama. I kako dopuštamo nasem svijetlu da sja, mi nesvjesno dajemo drugima dozvolu da naprave to isto. Oslobođeni od svojih strahova, našim prisustvom automatski oslobađamo i druge.”
Autor: D.Š.