MRKVA, PERŠIN i PASTRNJAK uzgajaju se na isti način. Za proljetnu i ljetnu potrošnju siju se na koncu ožujka u četverorede trake (4 reda na razmak od 20-25 cm, a između njih staza od 40-50 cm). Mrkva i peršin vrlo sporo niču, pa ih za duže suše treba malo zaliti.
Mlada mrkva i peršin mogu se trošiti već od lipnja, kad se probiru jače biljke. Posijat ćemo toliko koliko nam je potrebno do konca ljeta. Za jesensku potrošnju i zimnicu bolje je posijati kasnije, na koncu svibnja ili u lipnju, pa će do zime dorasti svoju punu veličinu i bolje se držati preko zime.
Pastrnjak ima korijen poput mrkve, ali mu je boja kao u peršina. Ima blažu aromu od peršina, pa se troši za pripremanje juha, variva ili kuhane salate, koja nas naročito osvježava zimi. Otporan je na zimu, pa se može ostaviti u zemlji.
CELER se uzgaja iz presadnica. Sadi se u drugoj polovini svibnja, na razmak od 40 X 30 cm. Za razliku od mrkve i peršina voli tlo pognojeno organskim gnojivom. Lišće se može trošiti već preko ljeta, ali treba paziti da se s jedne biljke ne otkine više od 1 -2 lista odjednom. Korijen je prikladan za upotrebu tek na koncu listopada.
CIKLA se može uzgajati iz presadnica za ljetnu potrošnju ili se sije direktno od travnja do konca lipnja, na razmak od 30-40 cm red od reda, a prorjeđuje se na 5-10 cm. Ako je cikla rijetka, korijen bude krupan, a to nije naročito poželjno, jer je sitnija cikla bolja. Ciklu za zimu bolje je sijati kasnije (lipanj, početak srpnja).
ROTKVA POVRTNICA uzgaja se kod nas samo kao jesenska kultura. Sije se do polovine lipnja, u redove, na razmak od 40 cm red od reda, a prorjeđuje na oko 20 cm biljka od biljke. Rotkva se vrlo dobro drži preko zime u podrumu ili trapu.
Foto: Adam Wasilewski/Shutterstock
