Grube riječi i ponašanje dijete nije donijelo na svijet. Dijete oponaša odrasle, njihov govor i ponašanje. U obitelji, u dvorištu, na ulici vidi grub odnos prema drugima, čuje psovku, vidi razne nepodopštine i nepravde i dijete to upije kao spužva, misli da tako mora biti.
Manje dijete prihvaća grubost od starijeg djeteta, jer želi da i ono što prije odraste, a starije dijete opet ispoljava grubost, jer time želi pokazati da je jače, sposobnije, važnije, odraslije, zrelije. I nepravedan odnos prema djetetu često izaziva grubost, što u djeteta izaziva čuvstvo zlobe, neprijateljstva i nepovjerenja, a to počinje izražavati drskošću, grubošću i ispadima.
Ponekad je premalo brige odraslih, dijete je prepušteno samo sebi ili je pod utjecajem iskvarenih vršnjaka, pod utjecajem lošeg filma, loše knjige i dr. Grubosti i silovitosti neće biti, ako se dijete bude kretalo u kulturnoj sredini. Treba i stalno razvijati javno mišljenje protiv grubosti, razviti odgovornost pojedinca za svaku grubost, oštro reagirati na razne silovite postupke mladih.
Foto: Indigo Fish/Shutterstock