Kada dijete treba početi spavati samo? 12 savjeta

Roditeljstvo donosi brojne izazove i važne odluke, a jedna od tih odluka je naučiti kada dijete treba početi spavati samo. Ovo je važan korak kako za dijete, tako i za roditelje, jer označava početak nove faze samostalnosti i razvoja. 

U ovom članku ćemo istražiti različite aspekte ove teme, uključujući psihološku spremnost djeteta, preporuke stručnjaka, i praktične savjete za roditelje kako bi ovaj prijelaz bio što bezbolniji i koristan za cijelu obitelj.

kada dijete treba početi spavati samo
FOTO: SHUTTERSTOCK

Zašto dijete ne želi spavati samo?

Teškoće koje dijete može imati pri odvajanju od roditelja i nevoljkost da spava samo mogu biti rezultat različitih emocionalnih, psiholoških i razvojnih faktora. Uzroci su mnogobrojni, a mi ćemo nabrojati najvažnije.

Evo nekoliko faktora koji utječu na to zašto se dijete teško odvaja od roditelja i ne želi spavati samo:

  • Roditelji su za djecu simbol sigurnosti i udobnosti. Od najranijih dana, dijete se uči oslanjati na roditelje za zaštitu i utjehu. Spavanje samostalno može biti velika promjena za dijete koje je naviklo na prisutnost roditelja, posebno u noćnim satima kada se mogu javiti strahovi ili nesigurnosti.
  • Ovo je normalan dio razvoja kod male djece, posebno između prve i treće godine života. Dijete može postati izrazito uznemireno pri pomisli na odvajanje od roditelja, što može uključivati i vrijeme provedeno u spavanju.
  • Kako djeca rastu, prolaze kroz različite razvojne faze koje mogu utjecati na njihovu spremnost za samostalno spavanje. Na primjer, razvoj mašte može dovesti do straha od mraka ili imaginarnih likova.
  • Ako je dijete naviklo spavati s roditeljima ili uz njihovu blizinu, promjena te rutine može biti izazovna. Rutine i navike igraju veliku ulogu u dječjem osjećaju sigurnosti, ali nitko ne može biti baš najbolji roditelj na svijetu.
  • Dijete može osjećati veću potrebu za emocionalnom povezanošću s roditeljima, što može uključivati potrebu za njihovom blizinom tijekom noći.

Postepeno uvođenje promjena, stvaranje sigurnog i ugodnog okruženja za spavanje, te održavanje dosljedne rutine, važni su koraci u ovom procesu. 

Svako dijete je jedinstveno, stoga je važno pristupiti ovom izazovu s razumijevanjem i strpljenjem, prilagođavajući pristup individualnim potrebama i razvojnom stadiju djeteta.

Kada dijete treba početi spavati samo? (12 savjeta)

Učenje djeteta da spava samo u svojoj sobi može biti izazovan proces za mnoge roditelje. Evo nekoliko savjeta kako to postići, ali uvijek imajte na umu da su sva djeca različita i da što funkcionira u jednom slučaju, ne mora u drugom. 

1. Postepeno uvođenje promjena

Jedan od bitnih aspekata u procesu učenja djeteta da spava samo u svojoj sobi je postepeno uvođenje promjena. Ovaj pristup omogućava djetetu da se postupno navikne na novi prostor i da počne osjećati svoju sobu kao sigurno i ugodno mjesto. Ova strategija, koja uključuje kratka razdoblja boravka u sobi tijekom dana, igra veliku ulogu u postizanju ovog važnog razvojnog cilja.

Kada govorimo o “postepenom uvođenju promjena”, mislimo na niz malih koraka koji pomažu djetetu da se prilagodi ideji spavanja u svojoj sobi. Jedna od efektivnih metoda je da se dijete ohrabri da provodi vrijeme u svojoj sobi tijekom dana. To može biti vrijeme igre, čitanja ili jednostavno opuštanja. Ova metoda pomaže djetetu da stvori pozitivnu asocijaciju sa svojom sobom.

Na primjer, roditelji mogu odabrati određeno vrijeme tijekom dana za čitanje priča u dječjoj sobi. Ovo ne samo da stvara rutinu, već i pomaže djetetu da poveže svoju sobu s ugodnim aktivnostima. Ova asocijacija je bitna jer kada dijete treba početi spavati samo u svojoj sobi, već ima pozitivne uspomene vezane uz taj prostor.

Druga strategija može biti organiziranje “dnevnih avantura” u dječjoj sobi. To može biti igra skrivača, izgradnja utvrde od jastuka ili bilo koja druga kreativna aktivnost koja će djetetu pomoći da se osjeća ugodno i sretno u svojoj sobi. 

Važno je naglasiti da je svako dijete jedinstveno i da će neka djeca trebati više vremena da se prilagode na samostalno spavanje i da će biti teže otkriti način kako odvojiti dijete da spava samo. Kao roditelji, bitno je biti strpljiv i osjetljiv na individualne potrebe svog djeteta. 

2. Dosljedna rutina za spavanje

Proces otkrivanja načina kako odvojiti dijete da spava samo često započinje s uspostavljanjem dosljedne rutine za spavanje. Ova rutina ne samo da pomaže djetetu da razvije osjećaj sigurnosti i predvidljivosti, već i olakšava prijelaz na samostalno spavanje. Kada dijete treba početi spavati samo, važno je imati dobro uspostavljenu večernju rutinu koja će mu pružiti potrebnu strukturu.

Dosljedna rutina za spavanje počinje s nizom aktivnosti koje se odvijaju svake večeri u isto vrijeme. Ove aktivnosti mogu uključivati kupanje, čitanje priča, lagane večernje igre i vrijeme za opuštanje prije spavanja. Važno je da ove aktivnosti budu umirujuće i da se izbjegavaju stimulirajuće aktivnosti kao što su gledanje televizije ili igranje s elektroničkim uređajima.

Primjerice, roditelji mogu postaviti rutinu u kojoj dijete večera, nakon čega slijedi kupanje, a potom čitanje priča u krevetu. Ova konzistentna serija aktivnosti signalizira djetetu da se približava vrijeme za spavanje, stvarajući osjećaj umirujućeg reda i očekivanja.

Kako dijete treba početi spavati samo, ova rutina postaje temelj za njegovu sposobnost da se osamostali u večernjim satima. Postupno, dijete počinje povezivati rutinu s osjećajem sigurnosti i udobnosti u vlastitoj sobi.

Uzmimo za primjer sedmogodišnjeg Marka čiji roditelji pokušavaju pustiti da spava samo u sobi. Njegovi roditelji su uspostavili rutinu gdje Marko ide u krevet u 20:00, nakon čega slijedi čitanje priča.

Nakon nekoliko tjedana ove rutine, Marko je počeo pokazivati veću spremnost i samopouzdanje u odlasku na spavanje u svojoj sobi.

Dosljedna rutina za spavanje je bitna komponenta u procesu kada dijete treba pustiti da spava samo u sobi. Pruža strukturu, sigurnost i predvidljivost, koje su sve bitne za uspješan prijelaz na samostalno spavanje. 

3. Ugodno okruženje za spavanje

Kada dijete treba početi spavati samo u svojoj sobi, stvaranje ugodnog i poticajnog okruženja za spavanje postaje od iznimne važnosti. Ugodno okruženje ne samo da pomaže djetetu da se osjeća sigurnije i udobnije u svojoj sobi, već i olakšava prijelaz na samostalno spavanje. U ovom eseju, istražit ćemo kako kreirati takvo okruženje koje će potaknuti dijete na samostalnost i osigurati mu miran san.

Kreiranje ugodnog okruženja za spavanje obuhvaća nekoliko aspekata, od fizičke udobnosti do emocionalne sigurnosti. Prvi korak je osigurati da je dječji krevet udoban, s odgovarajućim madracem, jastucima i posteljinom. Važno je da se dijete osjeća ugodno u svom krevetu i da mu posteljina bude privlačna.

Osim toga, uključivanje osobnih predmeta koji su važni djetetu može stvoriti osjećaj pripadnosti i sigurnosti. To mogu biti omiljene igračke, plišane životinje ili posebna dekica. Na primjer, ako dijete ima omiljenu plišanu igračku, stavite je u krevet kao pratitelja tijekom noći.

Rasvjeta igra važnu ulogu u stvaranju ugodnog okruženja. Noćna svjetiljka s mekim svjetlom može pružiti utjehu djetetu koje se boji mraka, a ujedno osigurava dovoljno svjetla za čitanje priča prije spavanja.

kako natjerati dijete da spava
FOTO: SHUTTERSTOCK

Dekoracija sobe također doprinosi ugodnoj atmosferi. Zidovi ukrašeni omiljenim likovima, zvjezdanim nebom ili umirujućim bojama mogu potaknuti osjećaj radosti i opuštenosti i odličan su način kako odvojiti dijete da spava samo.

Uzmimo za primjer osmogodišnjeg Luku koji je bio nervozan zbog spavanja sam u svojoj sobi. Njegovi roditelji transformirali su njegovu sobu u ‘svemirsku stanicu’, ukrašavajući zidove zvjezdanim motivima i postavljajući mali šator koji je služio kao njegov osobni ‘svemirski brod’. Ove promjene učinile su Lukinu sobu uzbudljivom i privlačnom, potičući ga da s radošću provodi vrijeme u njoj i postupno prelazi na samostalno spavanje.

Kreiranje ugodnog okruženja za spavanje važan je korak u procesu kada dijete treba početi spavati samo u svojoj sobi. Takvo okruženje ne samo da pomaže djetetu da se osjeća sigurnije i udobnije, već i potiče razvoj pozitivnih asocijacija s vlastitom sobom i samostalnim spavanjem. 

4. Postavljanje jasnih granica

Jedan od koraka u procesu učenja djeteta da spava samo u svojoj sobi je postavljanje jasnih granica. Ovaj proces pomaže djetetu da razumije očekivanja i uspostavi osjećaj neovisnosti i samopouzdanja. Kada dijete treba pustiti da spava samo u sobi, važno je jasno komunicirati što se od njega očekuje i zašto je to važno.

Postavljanje jasnih granica počinje otvorenim i iskrenim razgovorom s djetetom. Objasnite mu zašto je važno da počne spavati u svojoj sobi i kako je to dio procesa odrastanja. Bitno je koristiti jezik koji je prikladan djetetovoj dobi i razumijevanju. 

Primjerice, možete reći: “Večeras ćeš početi spavati u svojoj sobi. To je važan korak za tebe jer postaješ veliko dijete. Mama i tata su uvijek tu za tebe, ali je važno da naučiš spavati sam/sama.”

Važno je dosljedno se držati ovih granica. Ako dijete dođe u vašu sobu usred noći, nježno ga vratite u njegovu sobu. Možete ga umiriti, ali je bitno održati granicu koju ste postavili.

Uz postavljanje granica, važno je pružiti podršku i razumijevanje. Dijete može imati strahove ili anksioznosti povezane s ovom promjenom, stoga je važno biti strpljiv i suosjećajan.

Uzmimo za primjer šestogodišnju Maju koja je navikla spavati u roditeljskom krevetu. Kada su joj roditelji objasnili važnost spavanja u vlastitoj sobi i postavili jasnu granicu, prvih nekoliko noći bilo je izazovno. Međutim, s dosljednom primjenom i puno strpljenja, Maja je postupno prihvatila novu rutinu i počela spavati u svojoj sobi cijelu noć.

5. Pohvala i ohrabrenje

Kada dijete treba pustiti da spava samo u sobi u svojoj sobi, pohvala i ohrabrenje od strane roditelja igraju veliku ulogu. Ovaj pozitivan pristup ne samo da pomaže u jačanju djetetove samopouzdanja, već i potiče usvajanje novih ponašanja. Korištenje pohvale i ohrabrenja je efektivna strategija za podršku djetetu u ovom važnom razvojnom koraku.

Pohvala i ohrabrenje trebaju biti specifični i iskreni. Umjesto općenitih komentara poput “Dobro si to napravio/la”, bolje je koristiti specifične pohvale kao što su “Jako sam ponosan/na što si cijelu noć proveo/la u svojoj sobi”. Ovo pomaže djetetu da razumije što točno radi dobro i potiče ga da nastavi s tim ponašanjem.

Ohrabrenje također može uključivati male nagrade ili simbole postignuća. Na primjer, roditelji mogu stvoriti ‘grafikon spavanja’ gdje dijete svaku noć koju provede u svojoj sobi označava naljepnicom ili zvjezdicom. Nakon određenog broja noći, dijete može dobiti malu nagradu.

Važno je također priznati napore i napredak, čak i ako nisu uvijek savršeni. Ako dijete provede dio noći u svojoj sobi, ali se vrati u roditeljski krevet, važno je pohvaliti napor, a ne fokusirati se na “neuspjeh”.

Uzmimo za primjer petogodišnjeg Ivana koji je imao poteškoća s prelaskom na samostalno spavanje. Njegovi roditelji su ga svako jutro pohvalili kada je proveo noć u svojoj sobi. Također, za svakih pet noći koje je proveo sam, dobio je malu nagradu, poput dodatnog vremena za igru ili posjeta omiljenom parku. Ove pohvale i ohrabrenja pomogle su Ivanu da se osjeća ponosno i motivirano da nastavi spavati samostalno.

Pohvala i ohrabrenje su moćni alati u procesu kada dijete treba pustiti da spava samo u sobi u svojoj sobi. Oni ne samo da pomažu djetetu da izgradi samopouzdanje i osjećaj postignuća, već i potiču kontinuirani napredak prema samostalnom spavanju. Kroz pozitivan feedback i podršku, roditelji mogu značajno doprinijeti uspjehu svog djeteta u ovoj važnoj fazi razvoja.

6. Sigurnosni predmet

Ako još uvijek niste pronašli način kako odvojiti dijete da spava samo u svojoj sobi, uvođenje sigurnosnog predmeta može biti izuzetno korisno. Sigurnosni predmet, poput omiljene igračke ili dekice, pruža osjećaj utjehe i sigurnosti, olakšavajući djetetu prijelaz na samostalno spavanje. Razmotrimo kako sigurnosni predmet može pomoći u ovom procesu, pristupajući primjerima na malo drugačiji način.

Sigurnosni predmet djeluje kao simbol utjehe i sigurnosti koji može pomoći djetetu da se osjeća manje samo i više ugodno u svojoj sobi. Izbor sigurnosnog predmeta treba biti vođen djetetovim afinitetima; to može biti bilo što što dijete smatra utješnim, poput određene igračke, dekice, ili čak jastuka.

Važno je dopustiti djetetu da samo izabere svoj sigurnosni predmet. Ovo daje djetetu osjećaj kontrole i autonomije u procesu spavanja.

Zamislimo da imamo blizance, Anu i Marka, koji se različito nose s prijelazom na samostalno spavanje. Ana je odabrala malu plišanu mačku kao svoj sigurnosni predmet i brzo se prilagodila spavanju sama. Marko, s druge strane, nije odmah pronašao predmet koji mu pruža utjehu. Nakon nekoliko noći, odlučio je da će njegov sigurnosni predmet biti stara majica njegova oca, koja mu je pružala osjećaj blizine i sigurnosti.

Ovaj scenarij ilustrira važnost individualnog pristupa i razumijevanja da se svako dijete različito nosi s promjenama. Dok je Ana brzo pronašla utjehu u svojoj plišanoj mački, Marku je trebalo više vremena da pronađe nešto što mu je pružilo isti osjećaj sigurnosti.

Sigurnosni predmet može biti iznimno važan element u procesu kada dijete treba početi spavati samo u svojoj sobi. Pružajući osjećaj utjehe i sigurnosti, sigurnosni predmet može značajno olakšati ovaj prijelaz. 

7. Postupno udaljavanje

Kada dijete treba pustiti da spava samo u sobi, postupno udaljavanje može biti važna metoda u olakšavanju ovog prijelaza. Ovaj pristup uključuje postepeno smanjivanje prisutnosti roditelja u sobi dok dijete zaspi, pomažući mu da razvije sposobnost samostalnog uspavljivanja. Pogledajmo kako se postupno udaljavanje može primijeniti, koristeći se inovativnim načinima prikazivanja primjera.

Postupno udaljavanje počinje s roditeljem ili skrbnikom koji provodi vrijeme u dječjoj sobi dok dijete ne zaspi. Početna faza može uključivati sjedenje na krevetu s djetetom, postepeno prelazeći na sjedenje pored kreveta, a zatim na stolici blizu vrata, dok roditelj na kraju ne napusti sobu u potpunosti.

Važno je da ovaj proces bude postepen i prilagođen tempu djeteta. Neki dani mogu zahtijevati više prisutnosti roditelja, dok drugi mogu biti povoljniji za daljnje udaljavanje.

Zamislimo situaciju u kojoj petogodišnja Sara prolazi kroz proces postupnog udaljavanja. Prve noći, njezina majka sjedi na rubu kreveta dok Sara zaspi. Nakon nekoliko noći, majka počinje sjediti na stolici pored kreveta, čitajući knjigu dok Sara ne zaspi. Postepeno, majka premješta stolicu sve dalje od kreveta, a Sara se postepeno navikava na manju prisutnost svoje majke.

U međuvremenu, u susjednoj sobi, sedmogodišnji Luka prolazi kroz sličan proces s njegovim ocem. Međutim, umjesto sjedenja, Luka i njegov otac dogovaraju se da će otac stajati u vratima nekoliko minuta prije nego što izađe, dajući Luki vremena da se smiri i pripremi za spavanje.

Postupno udaljavanje je efikasna metoda kada dijete treba početi spavati samo u svojoj sobi. Kroz strpljivost, dosljednost i prilagodbu individualnim potrebama svakog djeteta, roditelji mogu olakšati ovaj važan korak u dječjem razvoju.

8. Razgovarajte o strahovima

U procesu kada dijete treba početi spavati samo u svojoj sobi, važno je otvoreno razgovarati o strahovima i nesigurnostima koje dijete može osjećati. Razumijevanje i adresiranje ovih strahova bitno je za uspješan prijelaz na samostalno spavanje. Kroz komunikaciju, roditelji mogu pružiti podršku i smanjiti anksioznost koju dijete može doživljavati.

kako dijete pustiti da spava samo
FOTO: SHUTTERSTOCK

Razgovor o strahovima počinje s osiguravanjem sigurnog i podržavajućeg okruženja u kojem se dijete osjeća slobodno izraziti svoje osjećaje. Bitno je slušati bez prekidanja i pokazati empatiju prema djetetovim osjećajima. 

Ohrabrite dijete da govori o tome što ga plaši ili brine u vezi s spavanjem samostalno. To mogu biti strahovi od mraka, imaginarnih stvorenja, ili jednostavno osjećaj usamljenosti.

Zamislimo situaciju s petogodišnjom Sofijom koja izražava strah od mraka kada treba početi spavati sama. Njezini roditelji sjedaju s njom i pitaju je da opiše svoje strahove. Sofija objašnjava kako se boji da će se nešto pojaviti iz mraka. Njezini roditelji pažljivo slušaju, ne umanjujući njezin strah, i zajedno razmišljaju o rješenjima, kao što je noćna svjetiljka koja će biti uključena cijelu noć.

U drugom primjeru, imamo Nikolu koji se boji da će biti sam ako se probudi noću. Njegovi roditelji razgovaraju s njim o tome, objašnjavajući da su uvijek u blizini i da može doći do njih ako mu je potrebna pomoć. Također, dogovaraju se o signalnom sustavu, poput lagano otvorenih vrata, kako bi Nikola znao da nije sam.

Razgovor o strahovima je esencijalan u procesu kada dijete treba početi spavati samo u svojoj sobi. Kroz otvorenu komunikaciju i empatiju, roditelji mogu znatno olakšati ovu važnu tranziciju u životu svog djeteta.

9. Koristite pozitivne priče

U procesu kada dijete treba početi spavati samo u svojoj sobi, korištenje pozitivnih priča može biti iznimno korisno. Priče koje naglašavaju hrabrost, neovisnost i pozitivne aspekte spavanja u vlastitoj sobi mogu pomoći u smanjenju straha i ugradnji samopouzdanja. Razmotrimo kako ove priče mogu djelovati kao snažna alatka u poticanju djece na samostalno spavanje.

Pozitivne priče mogu pomoći djeci da razviju pozitivan stav prema samostalnom spavanju. One mogu biti usmjerene na likove koji prolaze kroz slična iskustva, pomažući djeci da se identificiraju i osjećaju manje same u svojim osjećajima. Ove priče mogu biti izmišljene ili prilagođene stvarnim događajima, ali bitno je da naglašavaju pozitivne ishode i snagu likova.

Na primjer, priča o malom medvjediću koji prvi put spava u svojoj špilji može pomoći djetetu da razumije i cijeni važnost samostalnosti. Priča može istražiti medvjedićevu početnu zabrinutost i kako on postupno otkriva radost i ponos u svojoj novoj neovisnosti.

Drugi primjer može biti priča o dječaku koji je prevladao strah od mraka otkrivši da može biti hrabar i samopouzdan. Kroz priču, dječak uči kako njegova soba postaje mjesto puno čarolije i avantura, umjesto nečega što se treba bojati.

Ove priče pružaju priliku za razgovor s djetetom o njihovim osjećajima i potiču ih da izraze svoje misli o samostalnom spavanju. 

Korištenje pozitivnih priča može biti snažan alat u procesu kada dijete treba početi spavati samo u svojoj sobi. Takve priče ne samo da pomažu djeci da se suoče s vlastitim strahovima, već ih i ohrabruju da razvijaju osjećaj neovisnosti i samopouzdanja. 

10. Budite strpljivi i dosljedni

Kada dijete treba početi spavati samo u svojoj sobi, strpljenje i dosljednost roditelja su ključ rješenja. Ovaj proces može biti izazovan i za dijete i za roditelje, ali održavanje strpljivog i dosljednog pristupa pomaže u uspostavljanju jasnih očekivanja i pružanju podrške djetetu kroz ovu važnu promjenu. Pogledajmo kako strpljenje i dosljednost doprinose uspjehu u ovom procesu.

Strpljenje je važno jer djeca se prilagođavaju promjenama različitim tempom. Važno je prepoznati i poštovati individualni tempo svakog djeteta. Strpljiv pristup uključuje razumijevanje, podršku i ohrabrenje, čak i kada napredak nije odmah vidljiv.

Dosljednost je jednako bitna. To znači održavanje uspostavljenih pravila i rutina, čak i kada je to teško. Dosljedan pristup šalje jasnu poruku djetetu o očekivanjima i pomaže u stvaranju sigurnog i predvidljivog okruženja.

Zamislimo, na primjer, roditelje četverogodišnje Mare koja se teško prilagođava spavanju sama. Njezini roditelji odlučuju svaku večer provesti vrijeme čitajući joj priče u njezinoj sobi, unatoč njenim početnim protestima. S vremenom, Maja počinje prihvaćati ovu rutinu, a njezini roditelji strpljivo i dosljedno nastavljaju s ovom praksom, čak i kada se čini da Maja napreduje polako.

Drugi primjer je petogodišnji Jakov koji se nekoliko puta tijekom noći vraća u roditeljski krevet. Njegovi roditelji dosljedno, ali nježno, svaki put ga vode natrag u njegov krevet, pružajući mu utjehu, ali i održavajući granicu da mora spavati u svojoj sobi.

Strpljenje i dosljednost su temeljni u procesu kada dijete treba početi spavati samo u svojoj sobi. Kroz strpljenje i dosljednost, roditelji mogu pomoći svom djetetu da usvoji zdrave navike spavanja i osjeća se sigurno i samopouzdano u svojoj sobi.

11. Sigurnosna provjera

Sigurnosna provjera predstavlja važan element u procesu kada dijete treba početi spavati samo u svojoj sobi. Ovaj pristup omogućava roditeljima da osiguraju da je dijete sigurno i udobno, dok istovremeno potiče samostalnost. Sigurnosna provjera može smanjiti anksioznost i strah kod djece te pružiti dodatnu razinu sigurnosti koja je potrebna za miran san.

Sigurnosna provjera uključuje redovite provjere djetetove sobe prije spavanja i tijekom noći, kako bi se osiguralo da je sve u redu. To može uključivati provjeru temperature u sobi, osiguranje da nema opasnih predmeta u blizini kreveta, i da je dijete udobno smješteno.

Osim fizičke sigurnosti, sigurnosna provjera također može biti emocionalna. To znači pružiti djetetu utjehu ako se probudi usred noći ili ima problema sa spavanjem. Kratko umirujuće prisustvo roditelja može pomoći djetetu da se smiri i ponovno zaspi.

kako dijete pustiti da spava samo
FOTO: SHUTTERSTOCK

Primjer toga može biti petogodišnja Iva, koja se nekoliko puta probudila prve noći kada je počela spavati sama. Njezini roditelji su provjeravali njezinu sobu prije spavanja, osiguravajući da je sve postavljeno za miran san. Kad se Iva probudila, majka joj je kratko došla, pružila utjehu i provjerila da je sve u redu prije nego što se vratila u svoj krevet.

Još jedan primjer je desetogodišnji Petar koji je imao strah od mraka. Njegovi roditelji su postavili noćno svjetlo u njegovoj sobi i redovito provjeravali da li svjetlo pravilno radi i da li se Petar osjeća ugodno u svojoj sobi prije nego što su otišli spavati.

Sigurnosna provjera je bitan korak u procesu kada dijete treba početi spavati samo u svojoj sobi. Pruža dodatnu razinu sigurnosti i udobnosti, smanjuje strahove i anksioznost kod djece, i omogućava roditeljima da budu mirni znajući da je njihovo dijete sigurno. 

12. Dijelite iskustva

Kada dijete treba početi spavati samo u svojoj sobi, dijeljenje iskustava s drugim roditeljima i djecom može biti iznimno korisno. Razmjena priča, savjeta i strategija s onima koji su prošli ili prolaze kroz slične situacije pruža podršku, ideje i osjećaj zajedništva. Ovaj proces može pomoći roditeljima da se osjećaju manje izolirano i pružiti nove perspektive za pristupanje izazovima vezanim uz samostalno spavanje djece.

Dijeljenje iskustava može se odvijati u različitim formatima, od neformalnih razgovora s prijateljima i obitelji do organiziranih roditeljskih grupa ili online foruma. Kroz ovu razmjenu, roditelji mogu otkriti nove tehnike i strategije koje su drugima bile korisne, kao i dobiti emocionalnu podršku od onih koji razumiju izazove s kojima se suočavaju.

Na primjer, roditelj može otkriti na roditeljskom sastanku ili u online grupi da koristiti “nagradni grafikon” može biti motivirajući za dijete. Drugi roditelj može podijeliti kako je postepeno smanjivanje večernjih rituala pomoglo njegovom djetetu da se lakše prilagodi spavanju samo.

Još jedan primjer može biti razgovor s roditeljem čije je dijete imalo slične strahove od mraka. Ovaj roditelj može podijeliti kako su kreativne metode, poput “čarobnog spreja protiv čudovišta” ili posebne noćne svjetiljke, pomogle njegovom djetetu da prevlada strah i osjeća se sigurnije.

Dijeljenje iskustava s drugim roditeljima i skrbnicima može biti neprocjenjiv izvor podrške i učenja u procesu kada dijete treba početi spavati samo u svojoj sobi.