Cijepljenje na pup je najznačajniji i najviše primjenjivan način cijepljenja (okuliranje, kalemljenje na pup). Kao plemka služi dobro razvijeni zreli vegetativni pup s malim dijelom kore i drveta ili samo s dijelom kore, dok se za podlogu uzima dio biljke koji nosi korijen. U rasadnicima se ova tehnika cijepljenja koristi radi proizvodnje voćnih sadnica, te u voćnjaku radi kalemljenja posađenih podloga ili podloga proizvedenih na licu mjesta u cilju podizanja voćnjaka.
Najčešće se kalemi s jedim pupoljkom, ali ako je podloga cijepljena na samo jedan pup (primjerice breskva), tada je bolje i sigurnije da se podloga cijepi s dva pupoljka umetnuta sa suprotnih strana podloge. Ako se pak proizvedene ili posađene podloge cijepe u voćnjaku, tada se kaleme s dva, tri ili više pupoljaka, ovisno o vrsti, visini cijepljenja (koristi li se posrednik) i oblika krune.
S obzirom na vrijeme u koje se ovo cijepljenje vrši, razlikujemo:
- cijepljenje na budni pup
- cijepljenje na spavajući pup
- cijepljenja na zarez (čip-okulacija) – nešto manje poznata tehnika
Cijepljenje na budni pup
Ovo cijepljenje obavlja se u rano proljeće, pupoljkom iz prethodne vegetacije, kada krenu sokovi u podlozi ili u kasno proljeće (lipanj), pupoljkom iz tekuće vegetacije. Nakon prijema kalem kreće rasti i do jeseni dobijemo sadnicu. Cijepljenje pupoljkom iz prethodne vegetacije rijetko se koristi, a uspješno je prilikom cijepljenja posrednika na dunji.
Pupoljkom iz tekuće vegetacije uglavnom se u toplijim krajevima kalemi breskva, jer u tamošnjim uvjetima podloga se brže pripremi, a sadnica do jeseni poraste i dobro sazre. Ovo kalemljenje pupoljkom iz tekuće vegetacije može se primijeniti i kod ostalih voćnih vrsta (na primjer badem i marelica), ali s vidljivo manjim uspjehom, jer u tom periodu kod većine vrsta podloge često ne dorastu i nema dovoljno zrelih pupoljaka, a i sama sadnica ne poraste i ne odrveni dovoljno do jeseni.
Cijepljenje na budni pup nema većeg značaja kod masovne proizvodnje voćnih sadnica.
Cijepljenje na spavajući pu
Cijepljenje na spavajući pup vrši se u drugoj polovici ljeta, odnosno u periodu fiziološke aktivnosti podloge i kada je kalem-grančica/pupoljak oformljen, zreo, i sposoban da krene i stvori ljetorast. Kalemljeni pupoljak ostaje u stanju mirovanja do proljeća.
Može se dogoditi i da pupoljak krene ranije, tijekom jeseni, ako je cijepljenje obavljeno ranije, a jesen je bila vlažna i topla, ili ako smo cijepili nešto ranije vrste koje imaju dužu vegetaciju. To se najčešće događa kod jabuke na vegetativnim podlogama, zatim kod kruške na dunji, te breskve na breskvi ako se ranije cijepi. Ta pojava ipak nije poželjna, jer ako mladi ljetorasti ne sazru do zime, u zimskim mjesecima lako se mogu smrznuti.
S druge strane, ako dođe do smrzavanja, kalem najčešće nije propao, jer u većini slučajeva iz donjih pupoljaka u proljeće kreće nova mladica. Međutim, takva sadnica razvijat će se sporije i imat će krivinu iznad mjesta kalemljenja, što opet nije poželjno.
Cijepljenja na zarez (čip-okulacija)
Ovaj način cijepljenja koristi se kada se kora podloge ne odvaja i za lipanjsko cijepljenje breskve. Metoda ove tehnike sastoji se u sljedećem: prvo se na glatkom dijelu podloge napravi odozgo prema dole zasjek pod kutom od 45 stupnjeva, a potom se 2 do 3 cm-a iznad prvog zasjeka zarežu kora i tanki sloj drveta (oko 2 mm-a) sve do prethodnog zasjeka i taj se dio odvoji.
S kalem-grančice skine se pupoljak veličine zasjeka na podlozi, s tim da se prvo napravi urez ispod pupoljka pod kutom od 45 stupnjeva, a potom se zasiječe nožem iznad pupoljka i skine s komadićem drveta.
Tako skinuti pupoljak umetne se u zasjek podloge, vodeći računa da pokrije napravljeno ležište. Kambijalni slojevi podloge i kalem-grančice moraju biti dobro spojeni. Kalem se zatim čvrsto veže kako bi se omogućilo bolje priljubljivanje pupoljka i podloge. Inače, ova metoda nije našla širu primjenu u proizvodnji sadnica.
Vrijeme cijepljenja na pup
Cijepljenje na spavajući pup
Cijepljenje na spavajući pup u našim krajevima vrši se u periodu od 20. srpnja do 15. rujna, ovisno o specifičnim uvjetima podneblja u kojem se cijepi, vrsti koju cijepimo i vremenskim prilikama. U navedenom periodu cijepljenje započinje nakon što se izvrše sve potrebne pripreme, kada podloga dosegne odgovarajuću debljinu i kada vidimo da su pupoljci na kalem-grančici sazreli.
Ranije treba cijepiti starije, deblje i kržljave podloge, vrste koje ranije završavaju vegetaciju i podloge koje kalemimo u kruni. Cijepljenje treba obaviti u jutarnjim i popodnevnim satima, kada temperature nisu iznad 25 °C.
Orijentacijski redoslijed cijepljenja pojedinih vrsta na spavajući pup su: šljiva i marelica na šljivu, orah na orah, kruška na sijanac kruške, trešnja i višnja na trešnju, breskva na breskvu, badem na badem, kruška na dunju, jabuka na vegetativne podloge, dunja i mušmula na dunju, jabuka na sijanac jabuke.
Cijepljenje na budni pup
Cijepljenje na budni pup pupoljkom iz prethodne vegetacije može se izvršiti kada krenu sokovi i kada se kora može odvojiti, a to je: krajem veljače ili početkom ožujka. Za orah je pak najpogodnije vrijeme krajem travnja ili početkom svibnja, kada su srednje dnevne temperature 12 do 15 °C i kora podloge se lako odvaja.
U našem podneblju najbolji rezultati cijepljenjem na budni pup postižu se kada se ono vrši u periodu od kraja svibnja do kraja lipnja.
Prednosti cijepljenja na pup
Prednosti ove metode su višestruke. Moguća je masovna proizvodnja voćnih sadnica, kalem-grančice se racionalno koriste, postotak primanja ovom metodom veći je od 95%, a ako se kalem ne primi pri prvom cijepljenju, cijepljenje se još iste sezone može ponoviti ili se podloga iskoristi u sljedećoj sezoni za kalemljenje pupoljkom ili kalemljenjem na zrelo.
Osim toga, ova tehnika ne uzrokuje velike rane na podlozi, uspješno se provodi kod svih vrsta voćaka, ne upotrebljava se voćarski vosak, a dobivaju se sadnice ujednačene kvalitete.
Autor: I.K., Foto: Helger11/Pixabay