Leonardo Da Vinci, Ivana Orleanska, Ludwig Van Beethoven… Svi oni su poznati i imaju jednu zajedničku stvar – ljevaci su! Fenomen ljevaka još uvijek izaziva dosta pitanja i nedoumica jer djeca ljevaci doista mogu demonstrirati poprilično egzotičnu sliku razvoja. Oni su doista zadivljujući i neobični.
U povijesti se ljude koji su ljevaci tretiralo na ružne načine. Prisiljavalo ih se da žlicu, olovku ili bilo koji predmet koji drže lijevom rukom, prebacuju u desnu. Pritom su se koristili načini koji nikako nisu humani i današnji psiholozi se zgražaju nad njima, kao što je vezivanje ruke, kazna ako se koristi lijeva ruka…
Oko 20% svjetske populacije su ljevaci, znači ljudi koji se koriste lijevom rukom pri pisanju i ostalim aktivnostima, koje velika većina ljudi radi desnom.
Uzroci ljevaštva leže u genetici, ali i u testosteronu pa je po Geschwindovoj teoriji dokazano da bebe koje su u trudnoći bile izložene većoj količini razini testosterona su ljevaci.
Ljevaci su drukčiji od dešnjaka pa ih tako krasi izrazita inteligencija te emocionalna inteligencija. Često osjete više no što je izrečeno, a sve zahvaljujući emocionalnoj inteligenciji na koju se oslanjaju. Vokabular im je razvijen pa često djeca ljevaci se uspješnije izražavaju nego dešnjaci.
Što se zanimanja tiče, veća koncentracija ljevaka zapaža se među poduzetnicima u industriji, glumcima, matematičarima, slikarima, arhitektima, sportašima. Zanimljiva je činjenica da je među seoskim stanovništvom znatno manji broj ljevaka nego u gradovima.
Ljevaci su mahom smotaniji od dešnjaka, ali i to ima svoj osnovani razlog. Naime, ovaj je svijet prilagođen dešnjacima pa s obzirom na to, pri pisanju, korištenju škara, bankomata, otvarača za konzerve, nailaze na prepreke, te često ispadaju nespretniji i sporiji.
Broj ljevaka na svijetu kroz povijest se uvijek kretao u istom postotku, a to je kao što smo gore naveli- oko 20%. S obzirom da je tako već dugi niz godina, možemo očekivati da će tako i ostati. Stoga je jako važno što se na ljevake ne gleda kao na drukčije, i kao na neki poremećaj, već im se daje prostora da se razvijaju kao posebne individue, jer oni to zapravo i jesu.
Autor: Tajana, Foto: Tina Rencelj/Shutterstock