Otok Jabuka, zajedno s otokom Brusnik, spada u jadranske pućinske otoke lave. Od Komiže na Visu udaljen je oko 70 km u pravcu zapad-sjeverozapad. Kako se u njegovom crnom vulkanskom stijenju nalazi magnetit, čim se brod približi otoku, magnetska igla kompasa posve “poludi” pa inače korisna navigacijska naprava postaje suvišna.
Brodovi su u ovim vodama vrlo rijetki jer je otok smješten daleko od svih morskih puteva i plovnih ruta. Jabuka po uobičajenim definicijama zapravo i nije otok budući da nigdje blizu nema obale prikladne za pristajanje brodica.
Otok je pun velikih strmina koje zbog svog specifičnog položaja ne omogućuju gradnju bilo kakve nastambe. Svuda okolo nalazi se more velikih dubina bez mogućnosti sidrenja sa glatkim stijenama.
Jabuka je izrazito izložena svim morskim strujama i vjetrovima, te je potrebno mnogo znanja i sreće da bi brodić ondje pristao. More oko otoka bogato je ribom, a tamo obitavaju i dvije endemične vrste.
To su crna gušterica (lat. Podarcis melisellensis pomoensis) i biljni strogo zaštićeni endemi – jabučka zečina (Centaurea jabukensis), te žljezdasta zečina (Centaurea crithmifolia). Do prije 50-ak godina tu je rastao i endemski karamfil koji je nažalost istrijebljen.
U prošlosti, dok su ribari koristili brodove na vesla i jedra, samo su se najhrabriji usudili ploviti do ovog otoka i tamo krenuti u lov na ribu i jastoge. To se je događalo u surovo godišnje doba, kada zbog zime i bure nisu uspjeli uloviti ribu oko Visa i susjednih otoka.
Jabuka je opisana kao posebno mjesto na kojem svi koji su se imali priliku zateći stekli su dojam kao da su ušli u paralelni svemir. Jabuka je svijet za sebe i kao stvorena za sve željne pustolovine.
Autor: M.T. Foto: Sl-Ziga/Wikimedia
