Ni najboljim prijateljima ne možete pisati na papiru istrganom iz bilježnice. Ne smijete štedjeti tako da režete pisaći papir na polovicu. Osobi kojoj pišete nazivate: poštovani, dragi, gospođa ili gospodin, cijenjena obitelj ili slično. Zatim napišete ime i prezime, a ako je upućeno službeno, funkcija, broj grada, odnosno mjesta, ulica i broj kuće, sve jedno ispod drugoga. Pazite da točno ispišete ime i prezime.
Pisma nikada ne pišete dok ste uzbuđeni ili ljuti. Kada se ohladite ili prespavate – što je uvijek pametno – možda ćete se zbog napisanog pokajati, a kasnije to nećete moći popraviti.
U svakom slučaju promislite što ćete napisati: riječi prolaze – napisano ostaje. Ako primite neugodno pismo, nemojte u prvom naletu negodovanja odgovoriti, metnite pismo u ladicu. Drugi dan pročitajte pismo i vi ćete napisati sasvim drugačiji odgovor.
Najprikladniji je bijeli papir za pisanje i bijele omotnice. No danas su moderni papiri u živim bojama. U plavim omotnicama možete slati samo cirkularna pisma, neke obavijesti i slično.
Na početku pisma uvijek ćete desno gore staviti mjesto i datum, a na poleđini omotnice točnu adresu.
Danas se puno pisama piše na kompjuteru, ali uz vlastoručan potpis i pozdrav. Izuzetak su izrazi sućuti. Pisma osobnog sadržaja pišu se rukom i tintom a nikada olovkom. Ljubavno pismo pisano na kompjuteru nije nikada romantično.
Pismo se nikad ne počinje sa “ja”. Ako su pisma službena, uvijek se potpisuju najprije imenom pa prezimenom, a ako su privatna i ako ste s dotičnim u prijateljskim odnosima, onda imenom, inače imenom i prezimenom. Ima jedno pravilo: “Vaša xy” može se upotrijebiti i znak je srdačnosti, “tvoja xy” već je znak intimnosti.
Sažalnice se pišu uvijek rukom na bijelom pisaćem papiru ili se šalje telegram. To treba učiniti neposredno po primitku obavijesti o nečijoj smrti. Tuđa se pisma nikad ne otvaraju.
Na svako pismo treba odgovoriti. Neuljudno je nekoliko mjeseci ne odgovoriti.
Foto: Tina Rencelj/Shutterstock