Cimet je jedan od rijetkih začina koji nepogrešivo podsjeća na zimsku i božićnu čaroliju, mirisom budeći uspomene na djetinjstvo, obiteljsko druženje uz božićne delicije, dječje i mladenačke snježne radosti te grijanje promrzlih ruku uz vatru i šalicu kuhanog domaćeg vina. Cimetovac (lat. Cinnamomum zeylanicum Nees., sin. Cinnamomum verum J. Presl, eng. cinnamon) razgranato je stablo iz porodice lovora (Lauraceae) koje dosiže visinu od 10 do 15 m.
Raste na pjeskovitom i vlažnom tlu toplih klimatskih područja. Postoji velik broj vrsta i podvrsta cimetovca, a najpoznatiji su cejlonski cimet, ili cimet koričnjak koji potječe sa Šri Lanke i kineski cimet, ili kasija cimet koji potječe iz Burme. Pravim cimetom smatra se cejlonski koji je svjetlije boje, izrazitog mirisa, neobično sladak te nježne, tople i ugodne arome.
Cimet je jedan od najstarijih i najaromatičnijih poznatih začina koji prema prvim pisanim dokumentima potječe iz drevne Kine gdje je zadržao naziv kwai, a zabilješke o njemu postoje i u sanskrtskim, egipatskim, grčkim i rimskim rukopisima te u Starom zavjetu. Bio je vrlo cijenjen tijekom brojnih stoljeća kao začin i kao lijek.
Pod nazivom “cimet” podrazumijeva se oguljena i obrađena kora cimetovca. Na tržište dolazi u kori, ili mljeven. Cejlonski cimet obično na tržište dolazi u svicima kore, a kasija cimet u prahu.
Sastavni je dio mnogih začinskih mješavina (graham masala, kari), koristi se u industriji parfema (eterična ulja i kore i lišća cimetovca), ali preferira eterično ulje lišća u kreiranju drvenastih orijentalnih mirisa, zatim kozmetičkoj industriji, a u prošlosti se koristio i za aromatiziranje duhana.
Pravom cimetu, prema kemijskom sastavu i organoleptičkim svojstvima, najsličniji je cjenovno prihvatljiviji kasija cimet koja se, kao i pravi cimet, dobiva iz kore nešto većeg zimzelenog stabla (lat. Cinnamomum cassia Blume, sin. Cinnamomum aromaticum Ness.) iz iste biljne porodice.
Štapići kasije veći su i grublji od štapića cimeta, a razlikuju se i po tome što su uvijeni prema unutra s obiju vanjskih strana, za razliku od štapića cejlonskog cimeta koji su uvijeni teleskopski. Imaju tamniju i pomalo crvenkastu boju. Najbolje vrste kineskog cimeta mirišu oštrije od cejlonskog, a okus im je peckav, ljut i sladak.
U vrijeme kiša, kad se kora lako odvaja od drveta, grane stare 1,5 godinu sijeku se na visini od 2,5 do 3 m. Nakon odvajanja, kora se zamata u prostirke od kokosovih listova i ostavlja fermentirati preko noći.
Idućeg se dana uklanjaju samo vanjski dijelovi kore, a za začin koriste samo unutarnji dijelovi koji se uvijaju jedan u drugi, manji u veće, oblikujući štapiće promjera 2,5 cm. Štapići se režu na jednake dijelove i prosušuju u hladovini, a zatim na suncu. Za vrijeme sušenja poprima karakterističnu crvenkastosmeđu boju.
Najkvalitetnije eterično ulje dobiva se destilacijom vodene pare kore cejlonskog cimeta, C. zeylanicum. U prošlosti se, osim za aromatiziranje hrane i pića, koristio i kao konzervans te u svrhu prevencije raznih infekcija.
Tako su francuski liječnici u vrijeme epidemije kuge obilazili bolesne odjeveni u zaštitnu odjeću koja je sadržavala i pokrivalo za glavu u obliku kljunaste maske natopljene raznim mirisima, između ostalog i cimetom.
Eterično je ulje žućkaste, ili smećkaste boje koje s godinama i izloženosti zraku postaje tamnije i gušće, karakterističnog snažnog, toplog i začinskog mirisa na cimet. Karakterističan okus i miris daju mu eterična ulja kojih u kori ima do 4%, a glavne sastavnice su ester cinamaldehid (60-75%), cinamil-acetat (5%), fenol eugenol (0,8%) i dr.
Listovi također sadrže oko 1% eteričnog ulja u čijem kemijskom sastavu prevladavaju eugenol (70-96%) i cinamaldehid (1,3-2%) te je drugačijeg djelovanja.
Eterično ulje kore cimeta sadrži visok udio cinamaldehida koji se smatra za kožu izrazito nadražujućom tvari koja u osjetljivih osoba može izazvati alergijsku reakciju, čak i u vrlo visokom razrjeđenju od 0,01%. U radnika tvornica začina, često su zabilježeni slučajevi svrbeža i kožnih iritacija prouzročenih svakodnevnim doticajem s prahom cimeta.
Izrazito je jakog baktericidnog i fungicidnog djelovanja. Prema nekim je istraživanjima, CO2 ekstrat kore cimeta potpuno zaustavio rast brojnih mikroorganizama, uključujući Escherichia coli, Staphylococcus aureus i Candida albicans.
Djeluje snažno emenagogno, stimulira kontrakcije glatkog mišićja maternice, ubrzava cirkulaciju i stimulira središnji živčani sustav u nižim dozama pa potiče rad mozga, poboljšava pažnju i pamćenje. Prema tome, njegova je primjena indicirana kod virusnih dišnih infekcija, reumatizma, smetnji u cirkulaciji, intelektualnih napora.
Volite li miris cimeta, obogatite svoj dom kombinacijom mirisa eteričnog ulja kore cimeta i slatke naranče u aromalampici ili difuzeru. Dezinficirat ćete i osvježiti zrak u prostoriji, a sebi popraviti raspoloženje i intelektualne sposobnosti te u blagdanskom raspoloženju odbrojavati dane do Božića.
Napomena: Zbog snažnog nadražujućeg djelovanja na kožu i sluznicu te mogućeg izazivanja alergijske reakcije, preporuka je ne pretjerivati s koncentracijom eteričnog ulja kore cimeta u aromaterapijskim pripravcima koja ne treba prelaziti 0,1-0,2%.
Ne preporučuje se masaža trudnica eteričnim uljem kore cimeta zbog mogućeg izazivanja spontanih kontrakcija mišića maternice. Trudnice i dojilje trebale bi se prije svake primjene eteričnih ulja savjetovati s aromaterapeutom. Isto tako, ne preporučuje se primjena eteričnog ulja kore cimeta u djeci mlađe dobi, osim u aromalampici, ili difuzeru.
Gordana Gorinšek, mag. ing. fitomed. i aromaterapeut
www.facebook.com/aromaticni.kutak
www.aromaticnikutak.blog.hr
Foto: AGfoto/Shutterstock
