Unatoč najvećoj njezi i pažnji, često se dogodi da na biljci primijetimo razne promjene po kojima zaključujemo da je biljka bolesna ili da ju je napao štetnik.
KAKO ĆEMO NJEGOVATI BOLESNU BILJKU
Bolesnu biljku moramo prestati dohranjivati. Zatim je isklopimo iz lonca i drvenim štapićem prorahlimo zemlju oko korjenčića. Ako pronađemo da su nam neki korjenčići počeli gnjiti ili su već sagnjili, uklonimo oštrim nožem sva oštećena mjesta i posipamo ih prašinom drvenog ugljena. Biljku nakon toga presadimo u pjeskovitu zemlju u što manji lonac. Zemlju nakon presađivanja samo umjereno vlažimo, a za toplih dana biljku prskamo.
Ako nam se na cvjetnom loncu začepi otvor za vodu, biljka može sagnjiti, pa moramo i povremeno pomoću drvenog štapića provjeravati da li je drenaža u redu. Ispadanje lišća ne mora uvijek biti znak preobilnog ili preoskudnog zalijevanja. Često se to javlja ako biljke držimo na suviše toplom mjestu ili na suncu, i obratno. Biljke treba pažljivo promatrati, pa će se brzo otkriti što im smeta.
I smeđe ili žute mrlje na listu mogu nastati zbog prejakog sunca i topline. Na osjetljivom bilju, kao gloksinije, afričke ljubice itd., javljaju se mrlje ako ih zalijevamo po listu, a ako su previše izložene svjetlu, list im poprimi blijedu bolesnu boju. Te je biljke najbolje zalijevati odozdo.
Razne gljivice prouzrokuju na sobnom bilju pepelnicu, koja se javlja u obliku pepeljaste naslage na stabljici i listu. Isto se tako javljaju na sobnom bilju razne rđe . U specijaliziranoj trgovini možemo nabaviti sredstva za suzbijanje tih bolesti, a u upotrebi moramo se točno pridržavati upute na omotu.
Gljivice izazivaju i gnjilenje raznih dijelova biljke, a najčešće korijenja. Takve gnjile dijelove treba odmah do zdravog odrezati, a rez posuti ugljenom prašinom. Na lišću, stabljici, a često i čitavoj biljci, mogu se pojaviti razne promjene, zakržljanja i pjege, izazvane raznim virusima. Ako je biljka jako napadnuta, najbolje ju je spaliti, a ako je napad slabiji, oboljele dijelove ćemo odrezati i uništiti.
Svaku oboljelu biljku moramo ukloniti iz neposredne blizine drugog sobnog bilja. Najbolje je da je smjestimo u drugu prostoriju, a ako smo je doticali, treba ruke dobro oprati prije nego dođemo u dodir s drugim biljem. Ako moramo oboljele biljke baciti, najbolje je da ih spalimo, zemlju u kojoj su rasle treba ukloniti iz kuće, a posude dobro oprati u vrelom deterdžentu.
ŠTETNICI BILJA. Više brige nego bolesti, koje su na sobnom bilju najčešće posljedica lošeg postupka, zadaju nam štetnici. To su, u prvom redu, razne uši, od kojih su najčešća štitasta uš i zelena lisna uš. One sišu biljne sokove, i na taj način slabe biljku, a jer se vrlo brzo množe, moraju se vrlo savjesno suzbijati. Zimi se naročito namnože jer im prija suhi topli zrak. Napadaju sve bilje, a naročito palme, oleandre, aralije, lauruse i sve zemljasto bilje. Protiv njih se borimo prskanjem kemijskim sredstvima koja nabavljamo u specijaliziranoj trgovini.
Prskanje treba ponoviti dva do tri puta u razmaku jednog tjedna, jer se iz odloženih jajašaca neprestano razvijaju nove uši. U primjeni sredstava za prskanje treba se držati uputa na omotu i pažljivo raditi, naročito ako su sredstva otrovna za ljude. Prskati treba vani u vrtu, na balkonu ili u kupaonici, da se ne ošteti pod i namještaj. Ako je napad štitastih uši jak, nije dovoljno bilje samo prskati već ga treba i oprati otopinom zaštitnog sredstva. Prati treba vrlo pažljivo sve nadzemne dijelove biljke, a list s obje strane. Za uspješno suzbijanje lisnih i štitastih uši može se upotrijebiti kemijsko sredstvo albolineum, koje se nabavlja u trgovinama sjemenja i zaštitnih sredstava za poljoprivredu. Sobne biljke prskamo ili peremo sa 1,5 – 2% otopinom albolineuma.
Vrlo sitan i opasan nametnik je trips. Odrasli insekti lete, a najčešće se zadržavaju s donje strane lista. Lako ćemo ih otkriti po karakterističnim izmetinama sjajne crne boje, sličnim izmetinama muhe. Napadaju ciklame, azaleje, palme, gracene, fikus, afričke ljubice i mnoge druge biljke. Napadnuti listovi požute, uvenu i, konačno, otpadnu. Insekti se uništavaju prskanjem otopinom 1,5 % lindana (na 100 l vode 1 , 5 del).
Bijelih crvića, tzv. kolembola, koji izlaze iz cvjetnih lonaca iz kojih biljka već dugo nije presađivana, najlakše ćemo se riješiti ako biljku presadimo u svježu zdravu zemlju. Pri tom treba svu staru zemlju pažljivo ukloniti. Ti crvići ne štete direktno biljci, ali njihova pojava znači da je zemlja prevlažna.
Foto: LadyV25/Flickr
