Vjerojatno se svi sjećate onog trena kada ste se prvi put susreli sa učenjem pjesmice u školi koja je u sebi sadržavala rimu. Rima nam je svima od samog početka bila simpatična, a razlog tomu je i više nego očit.
Naime kada malo bolje razmislimo o tome kako nam je koncipiran mozak i memorija, sve stvari koje smo morali naučiti napamet išle su puno lakše kada su u pitanju bile pjesme, gdje se u svakoj strofi mogla naći poneka rima.
Pitate li danas djecu kada im je najlakše naučiti neku pjesmu, velik dio njih odgovorit će vam kako su to sva ona djela velikih književnika gdje je rima sastavni dio svakog stiha. Puno studenata, pa i đaka u višim razredima složilo se kako im je učenje uvelike olakšalo kada su se susretali s rimom.
Znači s rimom smo se svi prvi puta susreli u nižim razredima osnovne škole. Što je zapravo rima? Kada u pjesmi imate recimo dvije strofe od kojih svaka ima po četri stiha, može se dogoditi da se rimuju zadnja dva stiha.
Treba imati na umu kako postoje parne i unakrsne rime. Parna rima je ona kod koje se događa da se u strofi rimuju prvi i drugi te treći i četvrti stih. To je jedan od najlakših naćina pamćenja stiha. Za primjer da lakše shvatite to je aabb.
Postoji i unakrsna rima. U ovom se slučaju događa da se u strofi od četiri stiha rimuju prvi i treći stih te drugi i četvrti. Kod unakrsne rime problem je što mnogima ne sjeda lako kada ju moraju memorirati, ali zato što se tiče kvalitete djela ona ju zasigurno povećava. Za primjer da vam bude lakše to je kao da posložite znakove abab.
Postoji isto tako i obgrljena rima kod koje se događa da se rimuju prvi i četvrti te drugi i treći stih, recimo abba.
Kada već pričamo o pjesmama bilo bi dobro znati kako ih možemo podjeliti u nekoliko kategorija: po tematici i po obliku. Tu su još himne, oda, haiku i sonet. U velikom dijelu pjesama autor pokušava na metaforički način opisati svoje trenutno stanje svijesti, ili nečeg drugog što ga trenutno okupira.
Autor: S.Š. Foto: Михал Орела/Flickr
