Tu dražesnu životinjicu, kojoj je domovina Mala Azija, donijeli su u Europu tek nakon II svjetskog rata i tu je postala jedna od “najmodernijih” životinjica što ih držimo u našim domovima. Duljina tog glodavca jedva doseže 10 cm.
Što se tiče održavanja, vrlo je skromnih zahtjeva. Dovoljna mu je žičana krletka s ovim veličinama: dužina 60 cm, širina 50 cm i visina oko 50 cm. Dno krletke mora biti posuto sitnim šljunkom ili pijeskom, omeđenim mahovinom. Potrebna je plitka posudica sa svježom vodom, a u jednom uglu krletke drvena kućica veličine 15 x 22 x 15 cm s niskim otvorom promjera 5-6 cm .
Zlatni hrčak je vrlo živahna i nimalo opasna životinjica. Zbog toga ga bez bojazni možemo pomilovati ili uzeti u ruku. Dakako, time nismo rekli da svojim sitnim sjekutićima ne bi mogao prevelikog “gnjavatora” ugristi za prst.
PREHRANA
Hrani se isključivo biljnom hranom, žitom, naročito zobi ili pšenicom, a prijeko mu je potrebno korijenje i različito voće. Dakako, kao i za sve ostale životinje što ih njegujemo u kući i za hrčka je osnovna stvar čistoća. Moramo mu, dakle, barem jedanput u tjednu očistiti prebivalište.
Ako imamo mužjaka i ženku, potrebno je da im u krletku stavimo različitih krpica, slame ili mahovine, kako bi u svojoj kućici mogli napraviti gnijezdo. Ženka je vrlo plodna i može godišnje u nekoliko navrata okotiti i do 10 mladih. Razumljivo je da tako povećanu obitelj moramo razdvojiti čim se mladunčad osamostali.
Foto: jaaro/Sxc
