U blizini Korčule, točnije u sklopu Korčulanskog arhipelaga, nalazi se jedini naseljeni otok sa istoimenim naseljem. To je jedini trajno naseljeni otok u arhipelagu Pelješkog kanala, koji zimi kao da zaspe, a ljeti oživi dolaskom oduševljenih turista spremnih za nove pustolovine.
Vrnik je otok čija površina iznosi 0,282 km, nepravilnog elipsastog oblika čija dužina iznosi 850 metara, a širina 450 metara. Naseljenim dijelom smatra se njegov istočni i sjeveroistočni dio sa svega tridesetak kuća koje su se razasule po hridinama.
Ako pogledamo malo dalje u povijest možemo saznati kako je Dioklecijan na Vrnik slao kršćane iz Salone i to nakon što bi im ublažio smrtnu kaznu. Trajno je naseljen od 17. stoljeća, a najstarijim vrničkim obiteljima smatraju se Portolan, Peručić i Kučija te Foretići i Fabrisi, s tim da je najstarija kuća bila izgrađena nedaleko Kaštila u čijoj se blizini nalazi križ s topovskom kuglom na vrhu.
Vrnik je prije svega mjesto bogate povijesti, čiji se otisci mogu vidjeti na svakom koraku otoka, a tu možemo ubrojiti najstariju građevinu koja se nalazi na jugoistočnom dijelu otoka. Kaštel je sagrađen u 15. stoljeću kao ljetnikovac korčulanske plemićke obitelji Gabrieli – Ismaeli.
Osim ljetnikovca među kulturno – povijesne znamenitosti treba ubrojiti i crkvu Gospe od pohođenja, sagrađenu 1685. godine, koju isto tako možete obići. Crkvu je oblikovao graditelj Toma Aazali. Vrnik je imao i značajnu povijesnu ulogu i stoga se njegovo ime proširilo i izvan granica naše lijepe zemlje.
Radi se o poznatom kamenu od kojeg su izgrađene brojne palače, kao što su palače u Dubrovniku, Veneciji, Beču te čak i Washingtonu. Smatra se da se kamen na tom području vadio još u doba neolitsko doba.
Danas je Vrnik otok koji privlači sve više turista bijelim šljunčanim plažama nastalim stoljetnom erozijom krhotina kamena preostalim iz otočkih kamenoloma.
Vrnik je mjesto gdje ćete pored uživanja u bogatoj povijesti, moći opustiti na plažama jedinstvenog izgleda i neprekinutoj, gotovo svetoj tišini, ovoga kraja.
Autor: S.Š. Foto: Anto/Wikimedia
