Veslanje

veslanje
Veslanje, Foto: Oleg Zabielin/Shutterstock

Zanimljivost koju zasigurno niste znali, veslanje je jedan od najiscrpljujućih sportova koji troši masivne količine enrgije. Zašto je tome tako. Veslanje je sport u kojem rade sve velike mišićne skupine istovremeno. Noge, bedra, ruke, leđa trbušni mišići. Jedino još boks možemo usporediti po potrošnji kalorija.

Nije uopće začudujuće gdje započinje povijest ovog sporta, ni manje ni više nego u gradu na vodi, Veneciji. Veslači su se tamo natjecali još na početku 14.st., dok je u Hrvatskoj ovaj sport službeno zabilježen prvi puta na Korčuli u 17.st. Veslanje je uz to što je olimpijski i iznimno cijenjeni sport kojim se nije baš lako baviti rekreativno, on je ujedno i postao dio povijesti i pop kulture. Svi znamo za slavni veslački okršaj velikih sveučilišta Cambridgea i Oxforda. Ova tradicija živa je od 1829.

Dakle, veslanje se temalji na tome da se snagom mišuića veslača čamac pomiće po površini vode. Može se raditi o jednosjedu, ali jednako tako i u paru ili grupi. Veslačke regate uvijek su rado posjećene. Veslanje je jedan od sportova u kojima je Hrvatska na svjetskim natjecanjima postigla zavidne rezultate. U veslanju općenito postoji podjela na dvije kategorije. One se nazivaju rimen i skul.

Razlikuju se po tome da u rimenu svaki veslač ima samo jedno veslo. Ovakvo je veslo nešto duže od onoga koje se koristi u skulu. Dogačko je 3.8m. U Skulu svaki veslač drži po dva vesla kojima istovremeno grabi. Vesla  za skul su duga 3 m. Veslač je okrenut leđima smjeru u kojem se kreće, a pokretna sila su snažni zamasi i odgurivanje. On sjedi na pokretnom sjedalu koje se pomiče kako se on odguruje i zatim se vraća u početni položaj.

Natjecateljski čamci obično su vrlo uski i oplata im je tanka svega nekoliko milimetara kako bi se postigla što manja težina. Ovisno o kategoriji u kojoj se nalaze čamci mogu i ne moraju imati kormilara.

 Autor: L.K.  Foto: Oleg Zabielin/Shutterstock