Šećerna repa pripada porodici štirovki, a latinski naziv joj je Beta vulgaris altissima i spada pod istu vrstu biljaka kao i cikla i blitva te je podvrsta obične, bijele repe. Baš poput nje, šećerna repa ima bijeli korijen, samo što je on više vretenast. Na njemu se oblikuju i listovi. Korijen je dugačak do 25 cm, a debeo do 15 cm i svaki može težiti do jednog kilograma.
List šećerne repe srcolik je i ovalni, neravne površine. Stabljika je uspravna i rebrasta, te može narasti do 2 metra. Druge godine uzgoje iz stabljike se oblikuju i cvjetovi, a onda i plod u obliku sraslog orašca. Biljka ukupno sadrži do 75% vode, do 18% šećera, do 6% celuloze i ostalo su druge supstance poput vitamina, minerala i ostalog.
Šećerna repa industrijska je biljka, najpoznatija po tome što se od nje proizvodi bijeli šećer jer u svom korijenu sadrži velike količine saharoze. Od te saharaze preradom se dobije čak 90% sadržaja u obliku bijelog šećera, a ostatak u obliku melase. Šećerna repa čini 16% svjetske proizvodnje šećera, a najviše se proizvede u zemljama Europske unije, u SAD-u i u Rusiji.
Sadnja šećerne repe
Šećerna repa se na istim nasadima može saditi jednom u 4 do 5 godina, jer nikako ne podnosi monokulturu. Na tom je mjestu prije šećerene repe dobro saditi pšenicu, ječam, grašak, grah i stale leguminoze koje dolaze u zrnu. Ne preporučuje se saditi kukuruz ni uljanu repicu kao pretkulture. Prije sadnje tlo treba duboko obraditi i pognojiti, kako bi nakon sjetve ostalo plodno i čisto, pogotovo od korova i spremno za sadnju drugih kultura. Repa je odlična pretkultura za mnoge usjeve.
Nakon žetve pretkultura, a prije sadnje šećerne repe, tlo se mora plitko zaorati na 10 cm. Po potrebi se ono još i tanjura, drlja i valja. Drugo oranje mora biti na 20 cm i obavlja se u kolovozu, a na jesen, krajem rujna ili početkom listopada, treba obaviti još jedno duboko oranje, na dubinu do 40 cm i nakon toga sve potanjurati.
Prije sijanja, sjeme bi trebalo doraditi kako bi bilo bolje klijavo. To se radi omotačem, bez omotača ili pilirano. Nakon toga sije se sijačima na dubinu od 2 do 3 cm i na razmak među sjemenjem oko 10 cm, a među redovima 45 do 50 cm. Najbolje vrijeme za sjetvu je ono kada zemlja na dubini od 5 cm postigne temperaturu od 6 °C. U Slavoniji je to najčešće u drugoj polovici ožujka, a na sjeverozapadu zemlje i početkom travnja.
Tlo
Šećerna repa najbolje raste na vrlo plodnim tlima. Voli duboko izorana tla, dobre strukture, ali rahla i dobro vodopropusna, kao što su aluvijalna tla, livadske crnice i černozem. Najbolja su tla neutralne ili slabe kiselosti, pH vrijednosti od 6 do 7.
Temperatura
Šećernoj repi za klijanje treba temperatura od najmanje 2 do 3 °C, ali najbolje je da ona prijeđe 6 °C jer će onda ono biti puno brže. Najbolja temperatura za klijanje repe je 25 °C. Dobro je za da temperatura ne padne ispod -3 °C.
Osim odgovarajuće temperatura, šećerna repa treba i puno svjetlosti za dobar rast korijena. Ako svjetlosti nema, doprinosi repe bit će manji, baš kao i količina šećera u njihovom korijenju. Dok se korijen razvija, za bolji prinos šećera najviše joj odgovara izmjena sunčanog i oblačnog vremena.
Voda
Budući da je većina sastava korijena šećerne repe voda, ne čudi da za vrijeme razvoja biljka mora njome biti dobro opskrbljena. Najveće potrebe za vodom ima za vrijeme rasta krajem srpnja i počekom kolovoza. Ako u to vrijeme nastupe velike suše, znatno će utjecati na prirod, stoga se svakako treba uzeti u obzir navodnjavanje nasada. I vlažnost zraka pri tome mora biti umjerena.
Gnojidba
Gnojidba nasada šećerne repe vrši se s obzirom na tlo i planirani prirod. U prosjeku se tlu dodaje oko 160 kg dušika, 120 kg fosfora i do 300 kg kalija po hektaru. Repi jako odgovara gnojidba stajskim gnojem. Kod osnovne gnojidbe treba ona gnojiva koja sadrže manje dušika, više fosfora i puno kalija.
Održavanje nasada
Ako smo šećernu repu posijali u suho tlo, ono se nakon sjetve mora i povaljati. Vrlo je važno nasade redovito plijeviti i suzbijati rast korova, kako repi ne mi oduzimali vodu i hranjive tvari, ali i smanjivali osvjetljenje te stvarali pogodne uvijete za razvoj bolesti i napade nametnika.
Ako je tlo nasada dovoljno dobro, ono se može i kultivirati čim biljka počne nicati. U početku se kultivira na 5 cm, a kasnije i na veću dubinu.
Zaštita od bolesti
Šećerna repa lako obolijeva od bolesti listova i korijena, a najveći rizik započinje nakon zatvaranja redova u nasadima. Najčešće bolesti su pjegavost lista i cerkospora. Zaštita uvelike ovisi o mjestu nasada, vremenskim uvjetima, soriti posađene repe i prirodi fungicida. Od fungicida najčešće se primjenjuju oni na bazi bora, što se kombiniraju s tekućim gnojivima, ali ovakvo suzbijanje provodi se samo prije zatvaranja redova, dakle preventivno.
Osim ovih bolesti, šećernoj repi prijete i plamenjača repe, smeđa, siva i crna pjegavost, pepelnica i hrđa, a od štetnika repina pipa, repin buhač, lisne sovice, lisne uši i repin moljac.
Berba šećerne repe
Kada šećerna repa postane tehnološki zrela, vrijeme je za njeno vađenje. Vrijeme početka vađenja određuje se na temelju provjere njene zrelosti. Vadi se kombajnima, linijama za vađenje ili ručno vilama ili plugom. Kod vađenja strojevima, treba paziti da budu dobro podešeni kako ne bi oštetili korijen. Nakon što je izvađen, kupi se s njive i čim prije odvozi na preradu. Tako se znatno smanjuju gubici prouzročeni kvarenjem.
Skladištenje šećerne repe
Šećerna repa mora se vrlo oprezni skladištiti kako se ne bi ostvarili veliki gubici. Mora se skladištiti na niskim temperaturama, u uskim i dugim prizmama. One se moraju formirati na otvorenom kako bi imale dobar protok zraka i poželjno je da se to čini na zemlji, a ne betonu. Prije skladištenja, sva repa mora biti čista.
Ljekovita svojstva šećerne repe
Šećerna repa vrlo je ljekovita, kao i njen srodnik bijela repa. Puna je vitamina, pogotovo vitamina B i vitamina C, zatim minerala magnezija, željeza, fosfora, mangana, joda i drugih elemenata. Zbog svojih svojstava štiti od mnogih bolesti i općenito ima pozitivan učinak na ljudsko tijelo. Posebno je dobra za rad srca i zaštitu krvnih žila od raznih oboljenja, zbog folne kiseline što sadrži. Uz to, uvelike štiti organizam od oboljenja od raznih karcinoma, budući da pročišćava organizam, pomaže u stvaranju krvnih ćelija te ga čisti od toksina.
Nekada se šećerna repa koristila za liječenje glavobolje i drhtavice, a zbog velikog postotka vlakana, i od zatvora.
Ipak, repu kao lijek trebaju izbjegavati dijabetičari jer sadrži veliki postotak saharoze, ali i oni koji imaju problema s bubrezima i žuči, jer sadrži velike postotke oksalata.
Šećerna repa u kulinarstvu
Šećerna repa kod nas se rijetko kada koristi u kuhinji, većinom se prerađuje u bijeli šećer. Ipak, može se kuhati kao mrkva ili cikla i dodavati u razna jela baš kao i to povrće (ili umjesto njega), ali treba imati na umu da je šećerna repa puno slađa. Ipak, sadrži manje kalorija pa je zato idealna zamjena.
Zanimljivosti o šećernoj repi
Šećerna repa navodno je porijeklom iz zemalja Mediterana, a počela se konzumirati u vrijeme Bizanta i stare Grčke. Nakon toga proširila se najprije na Istočnu, a zatim i Zapadnu Europu. Ime je dobila u Grčkoj. Uzgajati se počela u sjevernoj Italiji, a zatim i u Njemačkoj i Švicarskoj, najviše za vrijeme procvata stočarstva u tim zemljama.
Čak se i kod nas proizvodi u velikim količinama, ali ne uvijek za proizvodnju šećera, već i kao hrana za stoku, perad, ali i za prehranu ljudi te preradu u lijekove iz narodne medicine. Osim saharoze, šećerna repa sadrži vrlo ljekovite nutrijente, poput raznih vitamina, minerala i drugih korisnih elemenata.
Autor: V.B., Foto: ulleo/Pixabay
