Mažuran je grmolika zeljasta biljka iz porodice usnača, koja može biti visoka od 50 do 80 cm. U mediteranskim područjima može se uzgajati kao višegodišnja biljka, dok je u mjestima s umjerenom klimom moguć isključivo jednogodišnji uzgoj. Najčešće se uzgaja za začin.
Mažuran ima kratak, ali snažan korijen koji ne prodire duboko u zemlju te četvrtastu, uspravnu i razgranatu stabljiku. Cijela biljka je prekrivena mekanim i sitnim dlačicama. Donji listovi mažurana imaju izdužen, a gornji ovalan oblik te su nasuprotno raspoređeni na stabljici. Listovi mogu biti dugi do 2,5 cm, a široki do 1,5 cm. Na vrhovima grana nalazi se klasasti cvat koji je sastavljen od sitnih cvjetova bijele do svijetloružičaste boje. Mažuran ima tamno, okruglo i vrlo sitno sjeme koje zadržava klijavost dvije do tri godine.
Sadnja mažurana
Mažuran se može razmnožavati sjemenom ili presadnicama. Presadnice se proizvode u toplim lijehama ili u plastenicima, a sjetva sjemena obavlja se krajem veljače. Sjeme se sije nasumično ili u redove između kojih treba biti 6 – 7 cm razmaka.
Presadnice mažurana sade se na otvoreno u svibnju, nakon što prođe opasnost od mrazeva, a do tada ih treba redovito plijeviti, gnojiti i zalijevati. Tlo na kojem će se saditi mažuran treba u jesen poorati na dubinu od 30 cm. Poorana površina se ostavlja da prezimi, a u proljeće se prije sadnje obavlja površinska obrada tla.
Tlo
Da bi uzgoj mažurana bio uspješan, biljke moraju biti posađene u rastresito, humusom bogato tlo srednjeg kapaciteta za vodu i zrak te neutralne ili slabo kisele reakcije.
Temperatura
Mažuranu odgovara toplija klima i potrebno mu je dosta topline i svjetla. Optimalna temperatura za klijanje sjemena je 20 do 22 stupnja. Mlade biljke najčešće prestanu rasti ako temperatura padne na 10 stupnjeva, a pri temperaturi od -1 stupanj dolazi do smrzavanja.
Voda
Mažuran je osjetljiv na nedostatak vlage pa nasad odmah nakon sadnje treba zaliti. Biljkama treba 600 do 650 mm padalina po m2, a manjak vlage osobito negativno utječe na biljke u fazi klijanja te formiranja izboja i pupova, pa tada treba osigurati dovoljno vlažnosti.
Gnojidba
Ako je zemljište na kojem će se saditi mažuran prethodne godine pognojeno stajskim gnojem, dodaje se mineralno NPK gnojivo 15-15-15 u količini od 400 kg/ha, a na manje plodnim tlima treba primijeniti veću količinu.
Sadnja mažurana obavlja se tako da se u jednu rupu stavljaju dvije do tri presadnice. Među rupama treba biti 20 do 30 cm razmaka, a između redova 40 do 50 cm.
Uzgoj mažurana i održavanje nasada
Kod uzgoja mažurana treba redovito okopavati i gnojiti nasad. Prvo okopavanje mažurana obavlja se čim se presadnice prime, a cilj je razbiti pokoricu koja se stvorila nakon kiša ili zalijevanja. S obzirom na to da su biljke u ovoj fazi još uvijek mlade i nježne, kod okopavanja treba biti oprezan. Uz ovo okopavanje istovremeno se vrši i prihrana. U tu se svrhu koristi dušično KAN gnojivo u količini od 150 do 200 kg/ha.
Drugo okopavanje obavlja se tri ili četiri tjedna nakon prvog, jer tada intenzivnije raste korov pa je svrha ovog okopavanja spriječiti njegovo širenje te učiniti površinski sloj zemljišta rastresitim. Ovisno o pojavi korova i pokorice, dodatna okopavanja i plijevljenja obavljaju se po potrebi.
Neposredno nakon prve žetve treba obaviti i drugo prihranjivanje. Primjenjuje se isto gnojivo i ista količina.
Zaštita od bolesti
Kod mažurana se od štetočina najčešće javlja mažuranov moljac – gusjenica duga oko 1 cm. Mažuranov moljac prekriva lišće mladih izdanaka paučinom.
Kad su u pitanju bolesti, može doći do pojave crne pjegavosti koju uzrokuje gljivica Alternaria sp.
Berba mažurana
Berba ili košnja mažurana obavlja se po suhom vremenu i u fazi cvjetanja, a mažuran se najčešće može brati dva puta godišnje.
Prva berba obavlja se krajem srpnja i nasad se kosi na visini od 8 do 10 cm iznad zemlje. Tako se ujedno potiče razvoj bočnih grana pa biljke do druge berbe budu više razgranate.
Druga se berba obavlja krajem rujna ili početkom listopada, a nasad se ovaj put kosi odmah iznad zemlje. Ukupni prinos ovisi o klimatskim uvjetima i primjeni agrotehničkih mjera, ali otprilike se može dobiti 1,5 do 2 t/ha, a ako se nasad navodnjava u fazi vegetacije, moguće je ostvariti i veći prinos.
Sušenje mažurana
Biljke se nakon košnje ostavljaju na zemljištu da povenu, a nakon toga slijedi sušenje. Sušenje mažurana obavlja se tako da se biljke rašire po površini u tankom sloju i drže nekoliko dana na prozračnom mjestu u hladu.
Mažuran se može sušiti i u sušnicama, pri čemu temperatura treba iznositi do 45 stupnjeva.
Osušeni i usitnjeni mažuran čuva se u poklopljenim staklenim posudama koje je potrebno držati na tamnom mjestu.
Mažuran u kulinarstvu
Mažuran je jedan od najraširenijih začina, a osobito ga cijene u srednjoj Europi, gdje se u mesnoj industriji koristi pri izradi jetrenih kobasica, krvavica i hrenovki.
Aromatičniji je ako se koristi svjež, a dugim kuhanjem gubi aromu pa ga jelima treba dodavati tek pred kraj kuhanja. S druge strane, suhi mažuran se može dodati odmah na početku. Izgledom je sličan origanu, ali ima malo blažu i slađu aromu.
U kulinarstvu se koristi u pripremi jela od iznutrica, mljevenog mesa, graha, krumpira, kiselog zelja i mahuna. Odličan je začin za pečene patke i guske, kao i za pečenu ovčetinu i svinjetinu. Dodaje se raznim umacima i upotrebljava se za aromatiziranje octa i ulja te je sastavni dio začinskih smjesa.
S obzirom na to da ima slatkasto-citrusan okus, može se koristiti i kod pripremanja napitaka, a dobro će se slagati i sa svježim ili suhim voćem.
Mažuran će oplemeniti okus ribe, morskih plodova, gljiva, povrtnih jela i umaka na bazi rajčice. U mediteranskoj kuhinji se dodaje tikvicama, artičokama, punjenim rajčicama i drugim jelima s rajčicom te jelima od tjestenine i riže.
Dobro se slaže s lovorom te manjim količinama crnog papra i borovice.
Ljekovita svojstva mažurana
Mažuran posjeduje sedativna svojstva pa pomaže kod nesanice, glavobolje i migrene. Ublažit će i bolove kod istegnutih i ukočenih zglobova te artritisa.
Posjeduje i antiseptična i antibakterijska svojstva, a njegovo eterično ulje koristi se kao pomoć kod neredovitih i bolnih menstruacija te za masažu, inhalaciju, pripremanje obloga i kao dodatak kupkama.
Mažuran pomaže i kod probavnih tegoba poput žgaravice, nadutosti i mučnine, a koristi se i kao dodatak uljima za masažu jer pomaže u ublažavanju bolova u mišićima. Osim toga, potiče izlučivanje sekreta iz bronhija pa se koristi i u liječenju astme, prehlade, jakog kašlja, kroničnog bronhitisa i sličnih oboljenja.
Od njega se mogu raditi čaj, tinktura i mast. Čaj od mažurana potiče znojenje te tako djeluje na oslobađanje od toksina, a priprema se tako da se jedna jušna žlica suhog mažurana prelije s 2 dl vrele vode. Čaj se prije konzumacije poklopi i ostavi da odstoji 15 minuta. Dnevno se mogu popiti dvije do tri šalice čaja od mažurana.
Dugotrajno uzimanje većih količina mažurana može izazvati vrtoglavicu i glavobolju.
Zanimljivosti u mažuranu
Mažuran je kod nas poznat i pod nazivima majorana, divlji mažuran, majoran i babina duša. U starom Egiptu se uzgajao kao sveta biljka, a Grci i Rimljani smatrali su ga simbolom sreće.
Porijeklom je iz zapadne Azije, a u Europi se uzgaja od 14. stoljeća. Osim na području Sredozemlja, uzgaja se i u istočnoj i srednjoj Europi.
Autor: A.V., Foto: ivabalk/Pixabay