Biljka lan jednogodišnja je zeljasta biljka iz čije se stabljike izvlači vlakno, koje se kasnije može primjenjivati za razne svrhe. Ono je izuzetno čvrsto, jako i rastezljivo, pa je idealno za proizvodnju konca, platna, papira i izolacijskog materijala. Osim zbog vlakna, lan se uzgaja i zbog svojeg vrlo zdravog i hranjivog sjemena te zbog ulja koje se iz njega izvlači. Zbog vlakana lan se uzgaja najviše u Europi, na mjestima s umjerenom klimom, dok se uljani lan uzgaja na jugu, na područjima s toplom i suhom klimom.
Lan ima vretenasti korijenje, slabije usisne snage. Ne prodire duboko u tlo, već se grana u površinskom sloju zemlje i to vrlo prostrano. Predivi lan (lan koji se uzgaja zbog vlakana) ima nešto slabiji korijen od uljanog (koji se uzgaja zbog sjemena). Čak 10% mase biljke lana otpada na korijen. Stabljika joj je uspravna, glatka, okrugla i zeljasta. Na površini je presvučena voštanom prevlakom. Može narasti od 20 do 120 cm visoko, a u debljinu ide od 1.5 do 2 mm. Listovi lana nemaju peteljku, nego su sjedeći. Oni su uski i izduženi, zašiljeni na vrhu i također presvučeni voštanom navlakom.
Cvjetovi lana su samoplodni. U njima se stvara plod u obliku tobolca, koji je okruglastog oblika, zašiljen je na vrhu i ima pet pregrada, podijeljenih u pet dijelova, koji su opet podijeljeni po pola. U svakom tom dijelu nalazi se po jedna sjemenka. 1000 sjemenki lana teže od 3 do 15 grama.
Od vlakna koje se dobivaju iz stabljika lana radi se tkanina, od koje se šije odjeća, donje rublje, posteljina, presvlaka za namještaj, šatori, cerade i vreće, zatim kučina i ogrjevni i izolacijski materijal. Ulje lana koristi se u prehrambenoj industriji, ali i u kozmetičkoj. Od njega se rade sapuni, boje, lakovi, uljano platno, umjetna koža, tiskarska tinta, premazi za ceste i slično.
Lan može rasti samoniklo na poljima, na rubovima šuma i uz puteve. Vrlo je rasprostranjen u prirodi Europe i to od ravničarskih do alpskih područja. Za uzgoj lana, najbolje je birati srednje bogata tla, u umjerenoj klimi s dosta padalina.
Sjetva lana
Lan se na istoj površini može uzgajati svakih nekoliko godina, kako bi se spriječio razvoj raznih bolesti i napada štetnika. Pretkulture lanu mogu biti zrnate mahunarke i strne žitarice. Lan se uzgaja u plodoredu, i vrlo je važno da mu sklop bude optimalan kako bi se smanjio razvoj korova, s obzirom na to da je stabljika lana niska.
Nakon žetve pretkultura, zemlja se preore na 10 cm dubine. Slijedi ljetno oranje početkom kolovoza na 20 cm dubine i predsjetveno oranje početkom rujna na dubinu od 20 do 25 cm. Tlo se još treba i potanjurati kako se ne bi osušilo do vremena sjetve. Ako smo sadili kasne pretkulture, onda se obavlja plitko oranje i jedno tanjuranje i onda pred samu sjetvu još jedno oranje.
Lan je najbolje posijati sjemenom starim do dvije i više godina, jer ono bolje klija i daje stabljike s vlaknom bolje kakvoće. Lan može biti i ozimi i jari, pa se prvi sije u drugoj polovici rujna, a drugi u ožujku, čim tlo postane dovoljno suho. Pri sadnji međuredni razmak mora biti uzak. Gustoća sklopa za lan za vlakno mora biti 2 000 biljaka po metru kvadratnom, a za uljani lan od 800 do 1000 biljaka po metru kvadratnom, s međurednim razmakom od 25 cm. Sije se oko 150 kg po hektaru lana za vlakno i 75 kg po hektaru uljanog lana. Sjeme se sije plitko jer je vrlo sitno, najbolje na dubinu od 1.5 do 2 cm.
Tlo
Lan ima vrlo sitno sjemenje i slabi korijenov sustav koji se ne bi razvio na teškim tlima. Stoga mu najviše odgovaraju lagana, dobro strukturirana tla, najbolje pjeskovito-ilovasta. Moraju imati dobar vodo-zračni režim. Tlo mora biti slabo kiselo do slabo alkalno, najbolje od 6.2 do 7.2 pH vrijednosti. Tlo ne bi trebalo biti ni jako plodno, pogotovo ako se uzgaja lan za vlakna, jer tada biljka lakše podliježe.
Temperatura
Lan za vlakno uzgaja se na minimalnoj temperaturi od 3 °C, dok mu je optimalna ona od oko 20 °C. Biljka, pogotovo jarog lana, propada na temperaturama nižima od -5°C. Lan koji se uzgaja zimi, dakle ozimi lan, može izdržati temperature do -12°C, a ako je tlo pokriven snijegom i do -20°C
Lanu je za rast i razvoj potrebna i optimalna količini svjetlosti. Ono je biljka dugog dana, pa tako lan za vlakno najbolje raste na mjestima gdje se često izmjenjuje oblačno i vedro vrijeme. U takvim uvjetima biljka se manje grana, pa se iz debla dobije vlakno bolje kvalitete. Uljani lan treba više svjetlosti jer tada daje sjeme s više ulja.
Voda
Lan ima veće potrebe za vodom dok mu se formiraju pupovi i cvjetovi, a nakon toga se ta potreba smanjuje. Uljani ran otporniji je na sušu, dok je predivi lan bolje saditi u klimama koje su važnije, primjerice kod nas na brdskim i ravničarskim predjelima. Predivom lanu je potrebno više od 600 mm oborina godišnje.
Gnojidba
Gnojidbu zemlje stajskim gnojem najbolje je obaviti prije sijanja pretkulture, jer ako se dodaje u zemlju prije sijanja lana, prouzročit će polijeganje biljke. Količina gnojiva određuje se o kulturi (odnosno sijemo li uljani ili predivi lan), kakvoći tla i željenom prirodu. U osrednje plodna tla, za biljku suhe stabljike, dodaje se od 80 do 100 kg dušika po hektaru, oko 120 kg fosfora po hektaru i oko 140 kg kalija po hektaru.
Budući da jari lan ima kraću vegetaciju, gnojiva se u potpunosti dodaju u osnovnoj obradi tla prije sjetve. Također, bolje je koristiti ona dušična gnojiva kojima se dušik nalazi u obliku amonijaka ili uree, jer će se bolje vezati za tlo i djelovati dulje. Prihrana se dodaje samo ako se lan sije na lakšim tlima i nagnutim nasadima kojima bi se tlo moglo osipati. Uljanom lanu se treba dodati više fosfora i kalija jer ima dulju vegetaciju.
Održavanje nasada
Ako sijemo lan u jesenskoj sjetvi, kada tlo može biti suho od ljetnih vrućina, potrebno ga je nakon sjetve povaljati, a onda do nicanja biljke razbijati pokoricu laganim ili rotacijskim drljačama. Vrlo je važno i voditi brigu o suzbijanju korova. Najbolje je primijeniti herbicide, pogotovo ako se uzgaja predivi lan. Korovi se moraju uklanjati vrlo rano, kako kasnije ne bi uzimali hranu usjevima.
Zaštita od bolesti
Lan mogu napadati razne štetočine, ali najčešći joj je nametnik buhač. Pojavljuje se čim lan nikne, a najezda je najjača dok je vrijeme toplo i mirno. Zbog toga može nanijeti velike štete dok su usjevi još mladi. Protiv njega se bori insekticidima.
Žetva lana
Lan posađen na jesen žanje se u lipnju, a onaj posađen na proljeće u srpnju ili početkom kolovoza. Lan se žanje ili ručno ili strojevima. Ako se čupa strojevima, onda se istovremeno i balira, pa takav odvozi na preradu. Ako se lan čupa ručno, potrebno je ostaviti biljke polegnute na jedan dan kako bi se ukrutile. Nakon toga se suše na zraku i suncu, pa tek onda odvoze na preradu.
Skladištenje lana
Predivi lan se odmah nakon sušenja odvozi na preradu, gdje mu se vlakna strojno odvajaju, nakon što su stabljike bile potopljene u vodi na 5 dana. Lan uzgojen radi sjemena odvozi se na preradu kako bi se odvojilo sjeme. Sjeme se prije skladištenja mora sušiti da mu vlaga padne ispod 10%. Skladište mora biti osigurano od insekata ili glodavaca koji bi mogli napadati sjeme.
U kućanstvu se sjemenke lana moraju čuvati na suhom mjestu, jer u prisutnosti vlage mogu postati užegle. Prije konzumacije dobro ih je samljeti jer im je opna teško probavljiva, ali to se čini neposredno prije jela, jer su samljevene sjemenke brže kvarljive.
Ljekovita svojstva lana
Lan je vrlo ljekovita namirnica, bilo da se konzumira kao sjemenka ili ulje. Bogati je izvor bakra, magnezija, mangana, fosfora, selena, željeza, kalcija i cikla. Sadrži velike količine cianina, timina, riboflavina i folne kiseline te su izvor dijetalnih vlakana i nezasićenih masnih kiselina. Budući da je toliko ljekovit, lan se dugo koristio u narodnoj medicini za liječenje plućnih bolesti, općenito bolesti dišnih puteva, ali i za tegobe probavnog sustava te za liječenje oteklina, opeklina i čireva.
Lan je bogat omega-3 masnim kiselinama koje su odlične za organizam iz više razloga. Smanjuju upalne procese u tijelu te ublažavaju bol od reume, artritisa, migrene i osteoporoze. Budući da razgrađuju ugruške u krvi, također smanjuju rizik od srčanog i moždanog udara. Snizuju tlak i kolesterol, zbog čega povoljno djeluju na zdravlje krvožilnog sustava.
Laneno ulje koristi se za liječenje kožnih bolesti i tegoba kao što su psorijaza, ekcemi, akne ili opekline od sunca. Odlično je i za zdravlje očiju, poboljšanje koncentracije i pamćenja, a dugoročno i za smanjenje rizika od oboljenja od depresije. Laneno brašno izvor je dijetalnih vlakana, koje smanjuju kolesterol u krvi, rizik od bolesti crijeva, pogotovo debelog, smanjuju konstipaciju i rizik od oboljenja od dijabetesa, jer stabiliziraju razinu šećera u krvi. Sjemenke lana sadrže lignin koji smanjuje rizik od oboljenja od raka dojke i jajnika, budući da smanjuje aktivnosti estrogena, potencijalnog pokretača rasta tih tumora.
Lan u kulinarstvu
Sjemenke lana se kod nas najviše koriste kao dodatak tijestima za peciva, kruh, ali i za palačinke, muffine ili pizzu. Mogu ići u tijesto ili kao posip. Sjemenke se mogu jesti sirove ili popečene te se dodavati žitaricama, mueslijima, zobenoj kaši, mogu biti dodatak svježem kravljem siru ili ricotti, ali i kuhanom povrću ili svježim salatama. Mljevene sjemenke lana mogu se stavljati u juhe, mljeveno meso ili shake. Dodaju se svim jelima gdje idu drugi orašasti plodovi ili sjemenke.
Laneno ulje dodaje se u salate ili druga jela koja se ne kuhaju, jer se laneno ulje ne smije zagrijavati. Zgrijavanjem se u njemu događaju negativne promjene, čime se ne smanjuju samo ljekovite vrijednosti, nego postaje i opasan za zdravlje. Osim što se naknadno može stavljati u kuhana jela, pogotovo povrće, posebno je zdravo u kombinaciji s namirnicama bogatim bjelančevinama, kao što su jogurt, kravlje mlijeko i sir te sojino i rižino mlijeko.
Zanimljivosti o lanu
Lan je jedna od najznačajnijih tekstilnih biljka. Danas je po upotrebi ispred njega samo pamuk, a nekada je upravo on bio vodeća biljka za izradu tkanina u cijelome svijetu. Odjeću od lana nosili su još stari Egipćani, koji su u njegovo platno uvijali i mumije. Stari Grci također su uvozili lan još i prije pojave kršćanstva. Zanimljivo je da se pored toliko duge povijesne i geografski široke primjene, još uvijek ne zna porijeklo lana, iako se koristi još iz prapovijesnih vremena.
Lan dolazi od grčke riječi linon, što znači “od najveće potrebe”. Ovo je jedan od dokaza koliko je ta biljka bila značajna starim kulturama, ne samo kao hrana i izvor ulja, nego i biljka od koje su se radila razne potrepštine.
Lan se danas uzgaja diljem svijeta, a najviše u Argentini, Ukrajini, Francuskoj, Rusiji, Bangladešu, Etiopiji, Indiji, Kini, SAD-u i Kanadi. Čak 70% svjetske proizvodnje lana otpada na Rusiju.
Autor: V.B., Foto: alexdante/Pixabay