Komorač je aromatična začinska biljka koja na području samoniklo raste duž obale i po otocima, ali i u kontinentalnim dijelovima. Raste uz puteve, ograde i po poljima, a često se uzgaja i u vrtovima. U kontinentalnim dijelovima komorač se uzgaja kao jesenska, a rijetko kao proljetna kultura.
Pripada porodici štitarki i može biti visok do 150 cm. Ima dubok, snažan i razgranat korijen iz kojeg raste okrugla, glatka stabljika modrozelene boje, koja je u gornjem dijelu razgranata. Listovi komorača su dvostruko perasti i sastavljeni od sitnih nitastih listova. Na vrhu stabljike nalaze se cvjetovi žutozelene boje, skupljeni u štitaste cvatove.
Najpoznatije vrste komorača su Foeniculum vulgare (divlji komorač), Foeniculum vulgare var. dulce (uzgaja se kao začinska i ljekovita biljka) i Foeniculum vulgare var. azorcium (uzgaja se kao povrće).
Komorač se koristi kao začin u kulinarstvu, a ima primjenu i u kozmetičkoj te u farmaceutskoj industriji.
Sadnja komorača
Komorač možemo uzgajati kao jednogodišnju, dvogodišnju ili višegodišnju kulturu, a uzgoj je sličan uzgoju celera, peršina ili mrkve. U kontinentalnim područjima uzgaja se kao jesenska kultura i u tom se slučaju sadnja obavlja u lipnju, a berba u listopadu ili studenom. U priobalnim područjima i mjestima s toplijom klimom prednost se daje zimskom uzgoju. Komorač se u tom slučaju sije u kolovozu, a bere tijekom cijele zime.
Komorač se može razmnožavati direktnom sjetvom sjemena ili presadnicama. Sjeme komorača zadržava klijavost 4 – 5 godina, ali sporo klija. Kako bi se ubrzalo klijanje, potrebno je potopiti ga dva dana u vodu sobne temperature.
Sjeme se može sijati izravno u tlo ili se mogu proizvesti presadnice. Uzgoj iz presadnica je bolji izbor jer sjeme neujednačeno niče. Za proizvodnju presadnica potrebno je 30 – 40 dana, sjetva se obavlja tako da se između redova ostavlja 50 cm razmaka, a između biljaka 6 – 8 cm.
Nakon što se biljke razviju, potrebno ih je prorijediti tako da od jedne biljke do druge ima 15 – 20 cm razmaka. Presadnice se na otvoreno sade nakon što se dobro razviju i dosegnu visinu od otprilike 15 cm.
Kod sadnje presadnica lišće mladih biljaka treba skratiti, a među redovima treba ostaviti 50 cm razmaka. Razmak između biljaka trebao bi iznositi od 15 do 20 cm.
Tlo
Pogodna tla za uzgoj komorača su rahla i plodna zemljišta bogata organskim gnojivima. Da bi komorač rastao brzo i što više ujednačeno, tlo treba dobro pripremiti i pri tom zadržati vlagu.
U jesen se obavezno obavlja duboko oranje kako bi se kod proljetne pripreme tla što manje radilo sa strojevima i što bolje sačuvala vlaga koja se skupila tijekom zimskih mjeseci.
Temperatura
Optimalna temperatura za klijanje komorača je 20 °C, dok su optimalne temperature za vegetativni rast komorača od 16 do 18 °C. Minimalna temperatura pri kojoj komorač može klijati se od 2 do 5 °C, a starije biljke mogu podnijeti temperature do -4 °C.
Voda
Za uspješan uzgoj komorača važna je dobra opskrbljenost vodom, a zalijevanje je posebno važno u ljetnim mjesecima, stoga treba provoditi navodnjavanje.
Gnojidba
Za postizanje boljeg prinosa, komorač treba pravilno gnojiti. U prvoj godini uzgoja se uz jesensko oranje unosi 40 – 60 kg/ha kalijevih gnojiva i 80 – 100 kg/ha fosfornih gnojiva. Za bolji početni rast biljaka kod proljetne pripreme tla dodaje se do 30 kg/ha dušičnih gnojiva.
Dušična gnojiva u većim količinama mogu štetno djelovati na komorač (lošija kvaliteta eteričnog ulja i manje plodova) pa ne treba unositi više od preporučenih količina.
Ako se uzgaja kao višegodišnja kultura, komorač se u sljedećim godinama uzgoja gnoji kalijevim gnojivima u količini od 30 – 40 kg/ha te fosfornim gnojivima u količini od 60 – 80 kg/ha.
Uzgoj komorača i održavanje nasada
Dobri predusjevi za komorač su strne žitarice i gnojene okopavine, dok kulture iz porodice Apiaceae zbog dominantnih korovnih vrsta i zajedničkih patogena nisu pogodni predusjevi za uzgoj komorača.
Uz navodnjavanje i gnojidbu, nasad komorača treba treba redovito okopavati, prorjeđivati ako je sjetva bila pregusta i malčirati tlo oko biljaka. Okopavanje i malčiranje je važno jer komorač ne voli nedostatak vlage ni pokoricu, a prorjeđivanje je potrebno obavljati zato što biljke u pregustom nasadu mogu razviti plosnate glavice umjesto okruglih.
Pod uvjetom da ima dovoljno sunca, komorač se može uzgajati i u teglama ili žardinjerama. U posude promjera 20 cm sadi se po jedna biljka. S obzirom na to da se mogu lako križati, komorač ne treba držati blizu kopra, jer će se aroma obje biljke pokvariti.
Bolesti i štetnici
Na usjevima komorača veću štetu mogu uzrokovati lisne uši i štitasti moljac, a za njihovo suzbijanje preporučuju se proizvodi na bazi tiakloprida. Od bolesti se mogu pojaviti pepelnica, plamenjača, hrđa te pjegavost lista i stabljike.
Berba/žetva komorača
Berba, odnosno žetva komorača uglavnom se obavlja u drugoj polovici rujna ili u listopadu, a može se ostvariti prinos od 20 – 30 t/ha. Žetva se obavlja kada komorač dostigne tehnološku zriobu, a biljke se pritom režu u zoni korjenova vrata.
Listovi komorača koji će se koristiti za začin mogu se brati tijekom cijele godine.
Skladištenje komorača
Nakon žetve s komorača se skidaju dva vanjska lista s lisnim rukavcem, a ostatak listova skraćuje se na dužinu od oko 5 cm. Ostave se samo mladi listovi.
Glavice komorača u zimskim se mjesecima mogu čuvati u kutijama s vlažnim pijeskom koje su smještene u hladnijim podrumima, a u proljeće se komorač može opet posaditi na otvoreno.
Komorač se do tri tjedna može skladištiti u hladnjačama u kojima temperatura iznosi od 0 do 2 °C, a relativna vlažnost zraka 97%. U takvim se uvjetima može sačuvati zeleno mlado lišće, a komorač bez lišća u istim uvjetima možemo sačuvati do 8 tjedana.
Ljekovita svojstva komorača
Komorač sadrži eterična ulja, a najveća količina nalazi se u sjemenkama. U sjemenkama komorača nalazi se do 6% eteričnog ulja čiji su glavni sastojci anetol (50-80%), limonen i estragol. Osim eteričnog ulja, u plodovima komorača nalazi se i nešto bjelančevina, ugljikohidrata i biljnog ulja.
Komorač obiluje mineralima poput fosfora, kalija, kalcija, magnezija i željeza, a u 100 g listova ove biljke nalazi se 50 – 120 g vitamina C i oko 7 mg karotena.
U ljekovite svrhe koriste se svi dijelovi komorača, korijen se vadi u travnju, a biljka i plod se koriste svježi ili sušeni sve do sazrijevanja plodova u rujnu.
Komorač je izuzetno vrijedna i hranjiva namirnica jer osim gore spomenutih minerala i vitamina sadrži i vitamine A, D, E, K te vitamine skupine B. S obzirom na to da je izvrstan izvor vitamina C, pomaže održati kožu zdravom i štiti je od štetnih utjecaja.
Komorač ima antireumatsko, antiseptičko i diuretičko djelovanje pa se u narodnoj medicini koristi kod reumatskih bolova, slabog apetita, grčeva, nadutosti i probavnih tegoba, anemije, viška vode u organizmu, oslabljenog imuniteta, bolesti živčanog sustava i slabe funkcije bubrega.
Korijen, sjemenke i listovi komorača koriste se za pripremu čaja. Čaj od komorača se u narodnoj medicini koristi za ublažavanje simptoma PMS-a, menstrualnih grčeva te simptoma pauze poput valunga, vaginalne suhoće, nesanice i smanjenog libida.
Konzumacijom komorača možete sačuvati zdravlje očiju i smanjiti mogućnost nastanka žute pjege. Kod upale, iritacije i umornih očiju koristi se čaj od komorača kao oblog.
Komorač u kulinarstvu
Komorač ima sladak okus, a cijela biljka širi karakterističan miris. U kulinarstvu se koristi kao začin ili kao samostalan prilog jelima. Dosta je zastupljen u francuskoj i talijanskoj kuhinji, a može se kombinirati s drugim začinima poput anisa, vlasca i korijandera.
Komorač se kao prilog može pripremiti tako da se skuha ili pirja pa se začini uljem i maslacem. Mladi listovi ove biljke dodaju se salatama, umacima i varivima, a sitno nasjeckani mogu se dodati i sirevima i namazima. Listovi i lisni rukavci mogu se narezati na tanke ploške i poslužiti kao salata, a svježi se jedu za poticanje apetita prije obroka.
Plodovi i listovi komorača koriste se i u pripremi travarica, a mogu se dodavati i kruhu, pecivima te ribljim i mesnim jelima.
Zanimljivosti o komoraču
Komorač je u narodu poznat i pod nazivima slatki aniš, koromač, janež, morač, divlja mirođija i slatki kopar. Porijeklom je sa Sredozemlja i ondje se od davnina koristi kao ljekovita i začinska biljka. Grčki i rimski ratnici koristili su ovu biljku kako bi sačuvali snagu i zdravlje, a Rimljanke su ga obožavale zbog otapanja masnog tkiva s trbuha.
Koristio se i u staroj kineskoj medicini za liječenje debelog crijeva, očiju i slabog želuca.
Osim u kulinarstvu i narodnoj medicini, komorač se koristi i u kozmetičkoj te u farmaceutskoj industriji. Dodaje se i kao aroma cigaretama.
Autor: A.V., Foto: mayapujiati/Pixabay
