Heljda je poznata vrsta žitarica. Svrstava u ovu skupinu samo zbog svog zrna koje nalikuje na rižino i načina na koji se kuha i konzumira, iako se po svojim morfološkim i fiziološkim svojstvima znatno razlikuje od ostalih žitarica jer zapravo pripada porodici dvornika, zeljastim biljkama. Ova biljka mnogo je zdravija i nutricionistički vrjednija od žitarica. Uzgaja se kao prehrambena biljka, za izradu brašna i krupica, ali i kao stočna hrana, s time da se stoci ne smije davati u većim količinama.
Heljda je prije svega bogata bjelančevinama, a zatim i velikim količinama vitamina B1 i B12. Najviše udio čini joj škrob, čak 80%, a zatim bjelančevine 10 do 15%, vlakna do 2%, masti do 3% i mineralne tvari, najviše željezo, fosfor i jod do 2%.
Heljda raste kao stabljika i može narasti do 150 cm visine. Iznutra je šuplja, a izvana se grana. Zrela heljda je crvena i ima srcolike listove. Cvijet heljde je bijele boje i raste na grančicama, iz pupova u pazusima listova. Cvjeta jako dugo, čak 30 dana. Plod joj je u obliku oraščića. Iako joj sjeme jako nalikuje na ono od pšenice, razlikuje se po svom obliku, koji je pomalo trokutast. Korijen heljde je dobro razvijem i vretenast. Može se razviti do 120 cm u dubinu.
Sadnja heljde
Heljda daje vrlo male prinose, samo 2 tone po hektaru, stoga se često ne isplati sijati je kao glavnu kulturu. Najčešće se uzgaja kao postrni usjev, nakon branja ječma. Heljdi kao pretkulture najviše odgovaraju strne žitarice i uljna repica.
Prije sadnje heljde, tlo se treba osnovno obraditi. Ore se na jesen ili u proljeće, što ovisi o pretkulturi koju smo zasijali. Ore se na dubinu od 20 do 25 cm. Uz pripreme tla sjetvospremačem, može se dodatno tanjurati drljačom, najbolje noću ako su dnevne temperature visoke. Također, treba paziti da se obrada zemlje ne izvodi po velikom vjetru kako se ne bi izgubila vlaga u tlu.
Sjetva heljde treba započeti nakon što se tlo zagrije na 15 °C, što je otprilike od početka do sredine svibnja, kada prestane opasnost od mrazeva. Sije se oko 80 kg sjemena po hektaru i to sijačicama. Može se sijati na uske ili široke redove, odnosno na razmak među redovima od 10 cm ili od 45 do 50 cm.
Tlo
Heljda nema velike zahtjeve s obzirom na tlo. Uzgaja se čak i na kiselijim tlima, čiji je pH oko 5.5 vrijednosti. Na manje hranjivim tlima uspijeva bolje od ostalih žitarica. Na teškim i vlažnim tlima daje nešto niži prinos, pa se češće uzgaja na onima lakšim i više propusnim. Heljdi jedino ne odgovaraju tla na kojima se lako stvara pokorica i ona jako bogata dušikom.
Temperatura
Heljda je osjetljiva na visoke temperature, pogotovo dok cvjeta. Ako temperatura pređe 30 °C, smanjit će se oplodnja biljaka, zbog čega će prinosi imati niži prinos. Za cvatnju joj je optimalna temperatura od 17 do 19 °C. Sije se na temperaturama od 4 do 9 °C, klije na temperaturama oko 17 °C, a ugiba na temperaturama nižima od -1 °C.
Voda
Iako nema velikih zahtjeva prema kakvoći tla, heljda ipak ima veće zahtjeve prem vodi. Treba je uzgajati na mjestima gdje ima više oborina jer je osjetljiva na sušu, pogotovo dok cvate i dok joj se razvija zrno.
Gnojidba
Iako heljda uspijeva i na siromašniji tlima, ipak je dobro takva tla pognojiti prije sjetve. Pri obradi tla prije sijanja heljde dodaje se oko 50 kg dušika, 50 kg fosfora i 60 kg kalija po hektaru. Budući da je heljda sklona polijeganju, treba biti oprezan kod dodavanja dušika.
U prvoj obradi tla zaorava se polovica fosfornih i kalijevih gnojiva. Ostatak kalija i fosfora dodaje je prije same sjetve, zajedno sa polovicom dušičnih gnojiva. Ostatak dušičnih gnojiva daje se u prihrani. Prihrana se daje u dva navrata – prva 15 dana nakon nicanja biljke, a druga u cvatnji, koja započne 15 dana nakon prve prihrane.
Održavanje nasada
Odmah nakon sjetve heljde, zemlja se mora povaljati. Možda će prije nicanja heljde biti potrebno obaviti i još jedno drljanje, ako se stvori pokorica na zemlji koja bi usporila nicanje biljke. Ako su nasadi posijani na veći razmak, onda je među njima potrebno izvršavati kultiviranje tla i to onoliko često koliko je potrebno s obzirom na brzinu rasta korova i općenitom stanju tla.
Ako je heljda sijana na manji međuredni razmak, ona će sama vrlo brzo zasjeniti cijelu površinu i time spriječiti rast korova.
Budući da je heljda medonosna biljka, dobro je blizu njenih nasada postaviti košnice s pčelama koje će usput i pospješiti i njihovo oprašivanje, ali i donijeti vrlo kvalitetan i zdrav med.
Zaštita od bolesti
Budući da sama zatire korov, u nasadima heljde rijetko se kada koriste herbicidi za njihovo suzbijanje. Također, ne provodi se ni zaštita od nametnika jer ih jako malo napada ove nasade. Postoji mala prisutnost žičnjaka i buhača, ali nedovoljna da bi bilo ekonomski isplativo koristiti insekticide za njihovo suzbijanje.
Žetva heljde
Heljda na žalost dugo dozrijeva i, ono što je najviše nepraktično, dozrijeva nejednolično. Zato se žetva vrši kada je većina plodova zrela, a prije nego se zrnja počinju osipati. Žetva se vrši žitnim kombajnima, posebno podešenima za zrnja heljde.
Prinosi su oko 2 tona heljde po hektaru. Od 100 kg sjemena dobije se oko 65 kg brašna, 15 kg mekinja i 20 kg ljuski.
Skladištenje heljde
Nakon branja, sjeme heljde mora se očistiti od primjesa i nakon toga osušiti, tako da ima manje od 14% vlage u njemu. Nakon toga se sprema u vreće od tkiva i smješta na suho mjesto. Najčešće se vreće slažu na drevne palete i to tako da se ne stavlja više od 8 vreća, odnosno 2.5 metra vreća u visinu, ni 2.5 metra u širinu.
Sjeme heljde može se odmah i samljeti u brašno ili krupicu, pa dalje pakirati za prodaju.
Ljekovita svojstva heljde
Heljda je bogata bjelančevinama, ugljikohidratima, vitaminima B1 i B12, mineralima željezom, fosforom i jodom, flavonoidima i esencijalnim aminokiselinama, stoga je i vrlo ljekovita namirnica. Budući da je bogata dijetalnim vlaknima, odlična je zamjena za druge žitarice i može se konzumirati kao brašno, krupica ili u zrnu. Vlakna potiču probavu i redovito pražnjenje debelog crijeva, zbog čega sprječava i mnoge bolesti probanog sustava, ujedno potičući i detoksikaciju organizma.
Redovita konzumacija heljde smanjuje razinu šećera u krvi, stoga je poželjno da je konzumiraju i dijabetičari. Istovremeno smanjuje visoki tlak i loš kolesterol, čime čuva zdravlje srca i krvnih žila te smanjuje rizik od srčanih bolesti, uključujući i srčani udar. Općenito štiti kardiovaskularni sustav i smanjuje rizik od oboljenja od raka.
Budući da ne sadrži gluten, mogu je jesti i osobe koje pate od bolesti koje uključuju i intoleranciju na njega, odnosno koje prakticiraju bezglutensku dijetu.
Heljda u kulinarstvu
Heljda se u kulinarstvu može koristiti kao i svaka druga žitarica. Može se kuhati u zrnu, od njene krupice pripremati kaša ili se može mljeti u brašno, pa koristiti kao svako drugo. Prednost heljdina brašna je što ne sadrži gluten, pa je idealno za osobe s celijakijom, kao i za one koje ne toleriraju ili teško probavljaju namirnice s glutenom. Upravo zbog ovog svojstva heljdino brašno sve je popularnije.
Zrno heljde može se kuhati kao i riža, 20 minuta u kipućoj vodi i dodavati jelima od mesa, ribe i povrća. Odlično ide uz gljive, sjemenke i klice. Dodaje se i u čorbe, variva i juhe ili se pripremaju jela slična rižotu. Zrna se mogu dodavati tjesteninama ili smjesama za palačinke, slane muffine i slično.
Heljdino brašno može se koristiti za pripremu kolača, tjestenina, pita, palačinki i ostalih jela koje se inače prave sa pšeničnim brašnom.
Zanimljivosti o heljdi
Heljda je biljna kultura porijeklom iz Azije. Njena kultivacija dosizala je vrhunac od 10. do 13. stoljeća u Kini, nakon čega se proširila na Indiju, a onda i Europu i Rusiju. Kasnije se počela uzgajati i u Americi. Danas je jako popularna žitarica u Rusiji i Poljskoj, iako se sve više koristi i u SAD-u, Kanadi i Francuskoj. U Francuskoj je heljda dio njihova poznatog nacionalnog deserta – crepes, odnosno francuskih palačinki.
Za razliku od ostalih žitarica, heljda je medonosna biljka. Ima vrlo aromatične cvjetove koji dugo cvjetaju, pa i s jednog hektara ove biljke pčele mogu napraviti do 100 kg meda. Med od heljde tamne je boje, vrlo aromatičan i vrlo ljekovit. Odličan je lijek za čir na želucu.
Autor: V.B., Foto: julienmerceron/Pixabay