Što je to ekosustav?

Svijet u rukama, Foto: violetkaipa/Shutterstock

Kada je tim znanstvenika prije nekoliko godina objavio rezultate svojeg istraživanja o stanju ekosustava na Zemlji, svijet je ostao zapanjen. Utvrđeno je da je čovjek u posljednjih 50 godina učinio više štete u ekosustavu nego u cijeloj povijesti. Pojam ekosustav izmislio je britanski ekolog Roy Tansley 1930. godine, a prvi je put primijenjen nekoliko godina poslije.

Ekoustavom nazivamo neki dio okoliša u kojoj zajednički funkcioniraju ljudi, biljke i životinje. Primjerice postoje vodeni ili šumski ekosustavi u kojima u manje ili više sređenim uvjetima egzistiraju različiti organizmi. No, taj se pojam često koristi i u globalnom smislu, čime se misli na cjelokupni život na Zemlji.

Zemlja je naš dom, naše utočište i zasad jedini naseljeni planet u ovom dijelu Svemira. Bogata je životom, na njoj osim ljudi žive i druga bića, a svi zajedno činimo jednu vrstu životne ravnoteže. Svaki ekosustav ima svoje karakteristične elemente i svako dodavanje novih često izaziva negativne posljedice. U najekstremnijim slučajevima to znači izumiranje pojedinih vrsta koje su živjele u tom ekosustavu. Zato je važno očuvati ekosustave u stanju kakvom jesu i pustiti prirodu da sam odredi koja vrsta kamo pripada, jer je godinama to uspješno obavljala i bez čovjekove pomoći.

Prirodni odabir dobro je utjecao na raznolikost i prirodni sklad vrsta; sve su se vrste uspješno prilagodile svojim prirodnim staništima i zbog toga čovjekova intervencija u ekosustavu ima više negativnih nego pozitivnih posljedica. Proces prirodne selekcije traje izuzetno dugo, čime se vrstama daje dovoljno vremena da se prilagode novim uvjetima. Čovjek svojom selekcijom najčešće pokušava pomoći nekoj vrsti čime ona dobije prednost u odnosu na ostale sudionike u ekosustavu i oni postanu ugroženi. Time se narušava prirodna ravnoteža.

Svjedoci smo da se prirodna ravnoteža u ekosustavima u posljednje vrijeme sve više narušava, a Zemlja na to reagira brojnim prirodnim nepogodama poput potresa, poplava i klizišta čije posljedice mogu biti nesagledive. Upravo “zahvaljujući” čovjekovim djelovanjem u posljednjih 20-ak godina porasla je učestalost različitih ekoloških katastrofa koje su pogubno djelovale na okoliš. Tako se svijet još nije oporavio od posljednje velike ekološke katastrofe, one u Meksičkom zaljevu 2010. godine, a vrlo su i živa sjećanja na eksploziju u černobilskoj nuklearki 1986. ili spaljivanje naftnih polja u Kuvajtu 1991.

Svojom arogancijom, nepažnjom i nesavjesnošću čovjek je nanio nepovratnu štetu planetu na kojem živi. Na sreću, razmjerno tome porasla je i njegova svijest da treba učiniti više u očuvanju ekosustava i okoliša. To je nužno želimo li da Zemlja ostane ovakva kakva jest, bogata prirodnim raznolikostima i ugodna za život svima.

Autor: I.H., Foto: violetkaipa/Shutterstock