Smeđi šećer se smatra prihvatljiviji od bijelog

Smeđi ili bijeli šećer, Foto: Winiki/Shutterstock

Prosječna osoba u svom životu na različite načine pojede gotovo dvije tone šećera; godišnje čak 30-ak kilograma, što nikako ne možemo zvati dobrom navikom budući da preveliki unos šećera može biti uzročnik brojnih bolesti.

Problem nije u šećeru koji je sastavni dio nekih namirnica, ali jest u onom koji unosimo u obliku različitih slatkiša i kao dodatak napicima. Različite reklame i nutricionističke analize uvjeravaju nas da su integralni proizvodi bitno zdraviji od prerađenih, da sadrže manje štetnih sastojaka. Tako je i sa smeđim šećerom koji se, ovisno o izvoru, definira se na različite načine. Jedan od njih je i onaj da se radi o nerafiniranom ili djelomično rafiniranom obliku šećera kojemu je ostala samo jedna ovojnica melase. Drugi izvori kažu da je to zapravo bijeli, rafinirani šećer kojem je naknadno dodana melasa. Melasa je gusta tekućina, tamnosmeđe ili tamnozelenkaste boje, osebujnog mirisa i slatkastog okusa.

Bitno je znati da se sve vrste smeđeg šećera proizvode iz šećerne trske jer je melasa koja se iz nje dobiva ugodnog okusa i mirisa za ljude, dok melasa dobivena iz šećerne repe to nije i ne bi se trebala koristiti ua ljudsku prehranu. U trgovinama diljem Hrvatske prodaju se dvije vrste smeđeg šećera, svijetli i tamni. Svijetli sadrži 3,5% melase i nježnijeg je okusa. Tamni šećer ima gotovo dupli postotak melise – 6,5%, intenzivnijeg je okusa i mirisa.

Iako se smatra da je smeđi šećer prihvatljiviji od bijelog, njihova energetska vrijednost zapravo je približno ista; 100 g bijelog šećera broji 387 kilokalorija, a smeđeg 377.  Različiti su i podaci o njihovim nutritivnom sastavu, pa tako prema jednima smeđi šećer kao ni bijeli ne sadrži nikakve nutrijente. Prema drugim izvorima, smeđu šećer u sebi krije pravi mali izvor kalija, kalcija, natrija, magnezija i fosfora te vitamina u manjoj mjeri.

Općenito, najkvalitetnijim smeđim šećerom smatra se rapadura u sitnim granulama. Takav šećer moguće je naći u trgovinama zdrave hrane i znatno je skuplji od standardnog smeđeg šećera koji se nudi u običnim trgovinama. I bijeli i smeđi šećer jednostavni su šećeri s visokim glikemijskim indeksom, odnosno brzo povisuju razinu šećera u krvi. No za naš organizam bolju su one namirnice koje u sebi imaju niži glikemijski indeks i koje šećer u krvi postupno povisuju. Zato bi bilo bolje koristiti prirodne zaslađivače, poput onih od žitarica ili rižinog ili ječmenog slada.

No, tko od nas, makar i samo nekoliko puta godišnje, nije odolio slasticama koje  svoj opojni miris i okus mogu zahvaliti slatkoj melasi.

Autor: I.H., Foto: Winiki/Shutterstock