Mladi Sindbad Nosač bio je jedan nosač iz Bagdada. Svaki dan prenosio bi teret na glavi i, iako je to bio težak posao koji ga jako umarao, njime nije mogao dovoljno zaraditi, nego je uvijek bio siromašan. Jednog dana, umoran od tereta, odlučio je malo se odmoriti na klupi pored jedne trgovačke radnje. Pogledavši u dvorište radnje, iznenadio se vidjevši ogromnu raskoš. Sindbad je bio oduševljen prekrasnim biljem, cvijećem i građevinama, pa je stao govoriti stihove i zahvaljivati Alahu što takva ljepota uopće postoji.
To je čuo i trgovac čije je to dvorište bilo. Pozvao je Simbada u kuću, zainteresiran za tog neobičnog mladića. A kada je ušao u prekrasnu kuću, Sindbad se stao još glasnije diviti. Domaćin je zamolio momka da ponovi one lijepe stihove upućene Alahu koje je recitirao pred dvorištem, a nakon što je ovaj završio, trgovac se predstavio kao Sindbad Moreplovac. Odlučio je mladiću ispričati dogodovštine sa svojih sedam putovanja koje je proživio prije nego se skrasio.
Kada se ukrcao na svoje prvo putovanje, Sindbad Moreplovac je s lađom putovao nekoliko dana i vidio mnogo lijepih otoka. Nakon nekoliko dana pristali su na jedan toliko lijep otok da je izgledalo kao da su u Raju. Čim su se pomorci iskrcali, krenuli su pripremati vatru za večeru. Sindbad je za to vrijeme s nekolicinom pomoraca krenuo istraživati otok.
Mir među pomorcima poremetio je kapetan koji je svima naredio da se što prije ukrcaju natrag na lađu, jer “otok” na koji su pristali nije bio otok, već ogromna riba! Riba se spremala zaroniti u more, pa su se svi počeli što prije ukrcavati u lađu. Ipak, nisu svi uspjeli. Sindbad Moreplovac i još nekoliko pomoraca ostali su na ribi kada je ona zaronila. Ali Alah je poslao Sindbadu korito pa se ovaj spasio iz mora i doplutao do jednog otoka.
Na tom otoku Sindbad je sreo čovjeka na konju. Čovjek ga je odveo caru, a car mu je dao zaduženje da motri brodove koji pristaju na otok i zabilježava ih. Tako je jednom na otok pristao brod za Bagdad na koje se Sindbad ukrcao i vratio kući.
Na drugom putovanju Sindbad je ponovo doplovio do jednog rajskog otoka. Čim se iskrcao, prilegao je na toplom pijesku i čvrsto zaspao. Kad se probudio, shvatio je da je brod otišao bez njega. Sindbad je morao naći drugi načina da se vrati kući, pa je odlučio privezati se na noge velike ptice, nadajući se da će odletjeti i odvesti njega sa sobom.
Ptica je poletjela i sa Sindbadom sletjela na planinu. Sindbad se odvezao i spustio niz planinu, a onda se privezao ne veliki komad mesa koji je neočekivano pao s neba. Sindbad je znao da je to meso ispustio orao u letu, pa je, svezan, samo čekao da ga orao pokupi s mesom. To se i dogodilo. Orao je odveo Sindbada na sam vrh planine, gdje je sreo trgovce i s njima se vratio u Bagdad.
Na trećem putovanju Sindbad je putovao dalekim morima, ali jednom se digla strašna oluja i nasukala brod pred Planinom majmuna. Čim se oluja stišala, majmuni su opkolili brod, pa su pomorci morali pobjeći. U bijegu, naišli su prazan dvorac. Umorni od bijega, pomorci su zaspali, ali onda je iz dvorca odjednom izašlo čudovište. Pomorci su se razbježali čim su se probudili, ali čudovište je bilo brže i ulovilo kapetana, pa ga stavilo na ražanj. Pomorci su odlučili boriti se i spasiti kapetana. Uzeli su dva užarena ražnja i uboli čudovište u oči. Brže bolje pobjegli su do svog broda i vratili se u Bagdad.
I četvrto Sindbadovo putovanje zadesila je oluja, ali ova je uspjela razbiti lađu. Sindbad se spasio tako što se uhvatio za komad plutajuće daske i tako doplivao do otoka. Na tom otoku sreo je mještane koji su ga odveli do kralja, a kralj ga je oženio za svoju kćer. Nakon nekog vremena Sindbad je sreo trgovce, pa se s njima sretno vratio u Bagdad, ovoga puta bogat od kraljevog miraza.
Na petom putovanju Sindbad je brodom putovao iz luke u luku, sve dok nisu pristali na jedan veliki otok. Tamo su sreli pticu ruh. U bijegu od te strašne ptice, brod se nasukao, ali Sindbad se ponovo spasio doplutajući do jednog otoka. Na tom otoku morao je svašta raditi kako bi skupio novac za povratak u Bagdad, a nakon povratka kući bio je toliko sretan da je zaboravio na sve svoje nevolje.
Na šesto putovanje Sindbad je krenuo s grupom trgovaca. Putujući iz grada u grad, kapetan ih je obavijestio da su slučajno skrenuli s puta. Morali su pristati na jedan nepoznati otok, na kojem su svi pomorci, osim Sindbada, pomrli. Sindbad je pronašao put do cara tog otoka koji mu je pomogao da se vrati u Bagdad.
Sedmo putovanje bilo je i posljednje Sindbadovo. Na njega je krenuo kao bogat čovjek jer mu je car sa šestog putovanja dao mnogo blaga da ga nosi sa sobom kući. Na ovom putovanju Sindbad je došao do posljednjih svjetskih mora i tamo susreo kitove velike poput planina. Mislili su da će razbiti brodove i sve ih potopiti. Sindbad se odlučio pomoliti Alahu i zamoliti da ga i ovoga puta spasi, a ako to učini, on će prestati putovati i dovoditi se u opasnosti. Alah mu je uslišio želju, pa se Sindbad i posljednji put sretno vratio kući. Napokon se skrasio i uživao u bogatstvu koje je stekao putujući morima.
Ilustracija: Sanja Rogošić
