Rikola je u posljednje vrijeme vrlo traženo povrće i postaje neizostavan dio miješanih salata i mnogih pizza. Službeno ime joj je povrtna riga, ali je mnogo poznatija kao rikola, rokula ili rikula. Pripada porodici kupusovki, vrsti koja se razvila iz divljeg kupusa, a kojoj pripadaju i kupus, kelj pupčar, kelj, cvjetača, koraba, rotkvica i repa.
Na Mediteranu rikola je samonikla biljka, ali se danas uglavnom uzgaja u vrtovima i to kao jednogodišnja ili dvogodišnja biljka. Naraste na visinu od 60 cm, kao grm sastavljen od razgranatih stabljiki i rasperenih listova, vrlo karakterističnih za ovu biljku. Kada procvjeta, što se događa na višim temperaturama, latice su joj bijele ili žućkaste, s ljubičastim žilicama. Iz cvjetova se razvije plod u obliku komuške. U njoj se nalazi oko 2 grama sjemena.
Iako se danas uzgaja isključivo za kulinarske potrebe, nekada je rikola bila glavni sastojak sirupa protiv kašlja i lijeka za skorbut. Ovo povrće ima vrlo malo kalorija, tek njih 10 u 100 g biljke. Ipak, bogato je nutrijentima i to vitaminima A, C, K, folnom kiselinom i riboflavinom te mineralima kalcijem, magnezijem, kalijem, cinkom, bakrom i željezom. Najviše ima vitamina K i to čak 83% dnevnih potreba u jednom obroku ovog povrća. Zbog magnezija i cinka rikola se smatra i afrodizijakom jer pomaže u stvaranju spolnih hormona, što povećava libido i potenciju. Zbog toga se rikola popularno naziva “ljubavnom drogom”.
Kod nas se mogu pronaći dvije vrste ovog povrća:
- Eruca stativa – odnosno brzorastuća, kultivirana salata kakvu najčešće i jedemo.
- Diplotaxis tenuifolia – odnosno divlja rikola, koja se od kultivirane razlikuje nešto više nazubljenim listovima i jačim, gorkastijim okusom.
Obje vrste mogu se i jesti i uzgajati, najbolje na istoj gredici kao i salatu ili špinat.
Sadnja i sjetva rikole
Rikola se sije od veljače do rujna. Prije toga, tlo se mora obraditi kao i za sve drugo lisnato povrće. Prvo se treba preorati na 20 cm dubine i dovoljno usitniti, kako bi se mogla izvršiti sjetva izravno iz sjemena. Prije nje, tlo se mora pognojiti s oko 70 kg dušika, 70 gm fosfora i 110 kg kalija po hektaru. Sjetva se vrši po redovima, među kojima treba ostaviti razmak od 15 do 30 cm. Sije se na dubinu od 1 cm, pa biljka nikne već nakon nekoliko dana.
Kada rikola malo naraste, nasadi se mogu prorijediti tako da biljke rastu s međusobnim razmakom od 5 do 10 cm.
Tlo
Rikola je nezahtjevna biljka i može rasti na gotovo svim tlima, ali najviše joj odgovaraju srednje teška ili laka, pjeskovita tla i to pH neutralna ili alkalna. Najbolje je birati osunčana mjesta ili poluhlad za nasade. Najčešće se sadi na neiskorištenim dijelovima vrta jer brzo niče i lako se održava.
Temperatura
Kao i prema vrsti tla, rikola ima slabih zahtjeva i prema toplini. Budući da je otporna na mrazeve, počinje se sijati vrlo rano i može se uzgajati skoro pa tijekom čitave godine. Klije već na -4 °C. Jedino je treba zaštititi od prejakog sunca, pogotovo za vrijeme velikih vrućina, kako bi joj listovi zadržali dobar okus.
Voda
Rikoli je za dobar rast potrebna voda. Nikako ne smije oskudijevati u vlažnosti jer će u tom slučaju brže procvjetati i formirati žilave listove koji će biti vrlo gorkog okusa.
Održavanje nasada
Jedino održavanje koje rikola traži je redovito navodnjavanje i međuredna obrada kako bi se otklonio korov na nasadima.
Zaštita od bolesti
Rikola je kao i većina lisnatog povrća podložna bakterijskim oboljenjima i gljivičnim infekcijama. Kako bi se to spriječilo, preporučuje se rotacija kultura na istom području. Od nametnika, probleme može stvarati buhač. Rikola je inače vrlo otporna na nametnike, zbog svog gorkastog okusa.
Branje rikole
Rikola se može brati 40 do 60 dana nakon sjetve. Po metru kvadratnom ostvaruje se prinos do 2 kg biljke. Bere se čupanjem ili odrezivanjem rozeta, koje se nakon toga samo operu i prodaju u vezicama ili se još narežu i prodaju u kutijama kao matovilac. Pri branju treba ostaviti tek nikle listove, kako bi se produžilo vrijeme rasta i branja biljke.
Skladištenje rikole
Budući da se rikola može uzgajati cijele godine, nema potrebe za skladištenjem. Nakon berbe može se nekoliko dana čuvati u hladnjaku, prije nego joj listovi postanu usahli.
Ljekovita svojstva rikole
Rikola je vrlo zdravo povrće, bogato vitaminima i mineralima. Najviše ima vitamina K, čak 83% dnevne preporučene doze u jednoj porciji; i vitamina A, 38% preporučene doze. Magnezij i cink iz nje odlični su za smanjenje stresa organizma, za povećanje potencije i zdravlja spolnih organa, pogotovo kod muškaraca. Rikola se zbog ovih spojeva smatra i afrodizijakom, jer povećava spolnu moć.
Rikola je odlično povrće za poticanje probave. Olakšava pražnjenje crijeva, pomaže organizmu u detoksikaciji i izbacivanju teških metala. Budući da obiluje antioksidansima, čuva organizam od infekcija i mnogih težih bolesti, poput oboljenja od raka i tumora. Također, sprječava osteoporozu i makularnu degeneraciju. Klorofil iz biljke čisti organizam na bazi stanice.
Rikola u kulinarstvu
Rikola se u kulinarstvu najčešće priprema i jede kao salata. Prije pripreme, treba je dobro oprati i odrezati vrh peteljki i eventualni odsjeći na manje listove. Jede se svježa, kao dio salata, dodatak drugim jelima ili dekoracija. Često se stavlja u mesni, riblji, povrtni ili voćni carpaccio. Dodaje se i juhama i rižotima kako bi dobili specifičan okus. Posebno je fina u jelima sa škampima. Odlično pristaje u jela s tjesteninom, a neizostavni je dio i pizza, pogotovo onih s mediteranskim prilozima, ako što su mozzarella, pršut, masline, maslinovo ulje i slično.
Rikola se jede i uz mesna i riblja jela, pogotovo ona pripremljena na roštilju. Upotpunjuje i jela od divljači, pogotovo ako u njih idu orašasti plodovi, poput oraha ili pinjola. Od rikole se rade i nadjevi, pogotovo oni od maslinova ulja ili kravljeg sira, pa se njima pune lignje, tjestenine, palačinke i slično.
Zanimljivosti o rikoli.
Rikola se prvo počela jesti kao divlja, samonikla biljka. Spomeni ove biljke pronalaze se čak i u Bibliji i Talmudu, gdje se govori prvenstveno o njenim medicinskim, a tek onda kulinarskim vrijednostima. U starom Egiptu i Rimu, konzumirala se kao afrodizijak, a do danas se zove „ljubavnom drogom“. Njen afrodizijački učinak spominje se i u Vergilijevim djelima, točnije u poemi „Moretum“, gdje je zapisano da rikola „Pobuđuje spolnu želju kod sanjivih ljudi“.
Autor: V.B., Foto: kaboompics/Pixabay
