Rogač je mediteranska biljka, ujedno i važan dio tradicije tih krajeva, pogotovo priobalja i na otoka. Iako je izuzetno ljekovita, čini se da je u posljednje vrijeme ostala zaboravljena. Na žalost nije toliko poznata u ostalim dijelovima Hrvatske, van Mediterana, odnosno Dalmacije. To je velika šteta, jer osim što je dobar za zdravlje, rogač traži vrlo malo brige pri uzgoju, a daje obilje plodova.
Drvo ove biljke je zimzeleno, vrlo guste i velike krošnje. Na jugu može narasti do 10 metara, dok je na sjeveru više grmoliko. Listovi rogača su perasti, kožnati, odozgo tamnozelene, sjajne boje, a s donje crvenosmeđi. Cvate malenim, neuglednim cvjetovima u grozdastim nakupinama. Iz njih se razvija plod, dug 12 do 20 cm, u obliku kožnate, žilave mahune čije meso otvrdne i ima slatkast okus, a unutra se nalazi 10 do 15 tvrdih sjemenki.
Na našem priobalju uzgaja se nekoliko sorti rogača, ujedno i autohtonih vrsta. One su:
- komiški rogač (s otoka Visa)
- šipanski rogač (s otoka Šipana, a uzgaja se i u dubrovačkom primorju)
- puljiški rogač
- mekiš
Sadnja rogača
Prije nego se sjeme rogača posadi, treba ga preliti vrućom vodom i ostaviti nekoliko dana da se natopi. Nakon toga ih sadimo u jame duboke od 2.5 do 5 cm. Rogač ima vrlo slab postotak klijanja, stoga treba staviti više sjemena. Ono isklija od 12 do 37 dana nakon sadnje. Razmak među jamama mora biti 10 metra, jer stablo može narasti na tu visinu. Razmak između redova mora biti 7 metara, stoga na jedan hektar zemlje možemo posaditi oko 110 stabala.
Tlo
Rogač je vrlo zahvalan za sadnju s obzirom na vrstu tla jer uspijeva na skoro svim tipovima. Jedino ne raste na vrlo glinovitim tlima, odnosno na onim teškim i jako vlažnim. Najbolje uspijeva na propusnim i rahlim tlima. Ono mora imati pH od 6.2 do 8.6 vrijednosti. Prije sadnje potrebna mu je drenaža.
Stablo rogača uspijeva i na kamenjarima, između makije i šume, pogotovo na blago nagnutim terenima, najbolje prema jugu ili jugoistoku.
Temperatura
Rogaču više odgovaraju toplije klime, zbog toga i najbolje raste na Mediteranu i dijelovima Bliskog Istoka. Najbolje raste na temperaturi od 22 do 26 °C. Ogovaraju mu suha ljeta, topla proljeća i blage zime. Jako je osjetljiv na mraz i na niske temperature, a one niže od -4 °C mogu ga i uništiti, pogotovo mlađa stabla, dok on starija podnesu i temperaturu do -7 °C. Također rogač ne podnosi ni jak vjetar. S druge strane, podnosi vrućine čak do 40 °C.
Voda
Baš kao što uspijeva na gotovo svim tlima, tako rogač nema ni velike zahtjeve naspram vode. Budući da je mediteranski tip stabla i ima jako duboko korijenje, odlično podnosi suše, karakteristične za ljetne dane. Ipak, mlada stabla trebalo bi zalijevati, a tlo drenirati kako bi bolje zadržalo vlagu. Potrebno je od 250 do 550 l vode godišnje. Treba paziti na količinu vode pri zalijevanju jer rogač ne podnosi višak vode u tlu.
Rogač odlično raste i kao divlji, tako da kao starije stablo ne zahtijeva posebno navodnjavanje ili zalijevanje.
Održavanje nasada
Orezivanje
Orezivanje rogača vrši se u njegovim prvim godinama, kada se formira njegov uzgojni oblik, koji je najčešće oblik vaze. Vrijeme rezidbe ovisi o potrebi orezivanja.
Gnojidba
Ako uzgajate rogač zbog njegovih plodova, potrebno je redovito vršiti i gnojidbu. Ona se obavlja na jesen, tako da se gnoj razbaca oko sadnica.
Zaštita od bolesti
Rogač je ako otporan na većinu štetnika i bolesti, stoga je odličan za ekološki uzgoj. Ipak, mogu ga napasti neke plijesni ili gljivice koje izazivaju deformaciju mahune. Napasti ga mogu i rogačev moljac, rogačeva muha, lisne uši i, naravno, razni glodavci. Zaštita od nametnika i bolesti obavlja se samo ako se ukaže potreba. Budući da je ovo vrlo otporna biljka, nema potrebe za preventivnom zaštitom.
Berba rogača
Tek posađeno stablo rogača prvi put rodi nakon 6 ili 7 godina, a u voćnjacima i nešto ranije, nakon 4 godine. Nakon 15 godina rogač može dati oko 25 kg roda po stablu, a u kasnijim godinama, čak 75 kg. Rogač može živjeti i više od 200 godina.
Beru se tamne mahune, koje sazrijevanjem postaju spljoštene, duguljaste i suhe. Berba se obavlja ručno ili sa štapovima, uglavnom u 8. i 9. mjesecu. Treba imati na umu da rogač rađa svake druge godine, ali neobrane mahune na njemu mogu stajati i više godina, bez da istrunu i otpadnu.
Skladištenje rogača
Zbog žilave i čvrste kore, rogač ne zahtijeva nikakve posebne uvijete skladištenja, osim da se čuva na suhom mjestu, poželjno i ne izravno izložen suncu.
Ljekovita svojstva rogača
Rogač je pun ljekovitih sastojaka. Od vitamina sadrži najviše vitamin A, zatim skupinu vitamina B te vitamine E i D. U njemu ima i mnogo minerala, najviše magnezija, kalcija i kalija, ali i mangana, željeza, fosfora i selena. Bogat je i antioksidansima i riboflavinima.
Rogačem se mogu liječiti probavne smetnje i ostali gastroenterološki problemi. Budući da ima veliki omjer vlakana, potiče probavu, ali i djeluje probiotički, pa ublažava proljev i obnavlja mikrofloru crijeva, pogotovo kod djece. Konzumira se i za ublažavanje mučnine.
Polovica nutritivnih sastojaka rogača otpada na šećere, stoga on regulira razinu šećera u krvi, pa se koristi i kao hrana protiv dijabetesa. Uz to, snižava i kolesterol u krv, pogotovo onaj loši, zbog čega povoljno djeluje na sprječavanje kardiovaskularnih bolesti. Također je dobar i za detoksikaciju organizma.
Zbog značajnih količina tanina i galne kiseline, rogač djeluje i kao antiseptik, antibiotik, lijek protiv virusnih infekcija i kao antioksidans, a koristi se i za smanjenje tjeskobe i anksioznosti, zaustavljanje kašlja i napadaja astme.
Rogač u kulinarstvu
U prehrani se rogač najviše koristi kao zamjena za čokoladu. Kada se samelje, teksturom i izgledom podsjeća na kakao iako nema sličan oku. Od rogača se rade slastice, kolači i pite za dijabetičare i ljude alergične na čokoladu. Budući da je i sam sladak, ne treba mu dodavati mnogo šećera, kao što je potrebno kakau.
Prženi rogač može se koristiti kao zamjena za kavu ili njen dodatak. Odličan je za ljude koji ne podnose ili ne vole kofein, jer ga rogač ne sadrži.
Svježi, mljeveni rogač može se koristiti umjesto oraha ili kao njihov dodatak, a odlično se slaže i s jabukama, grožđicama, bademima i smokvama.
Može se jesti i sam, kao slatka grickalica koja je ujedno i zdrava, a može se konzumirati i prepečen. Njegove sjemenke koriste se za izradu krema i pudinga jer su odlične za zgušnjavanje.
U prehrambenoj industriji brašno od rogača koristi se kao stabilizator i sredstvo za potamnjivanje hrane. Od njega se rade i razne arome, pogotovo za pudinge te slatki, topli napitci, energetske pločice i preparati za mršavljenje.
Osim u kolačima, rogač se koristi i u pripremi raznih nadjeva, pogotovo za ribe poput tune, lososa, pastrve i dimljene ribe. Miješa se i u razne kremaste sireve, majoneze i slične namaze, a brašno od rogača može poslužiti i za pohanje te tako udahnuti nove okuse poznatim jelima.
Zanimljivosti o rogaču
Drugi nazivi za rogač su roščić, rožić, rožiček, kaluber i slatka korica. Ovu biljku nazivaju i Johannisbrot, što znači Ivanov kruh. Taj naziv dobila je prema priči da se Sveti Ivan Krstitelj hranio upravo njome dok je živio u divljini.
Rogač je zapravo mahunarka koja potječe iz Mediterana, odnosno Palestine i Sirije (neki kažu i Turske i Malezije), a bere se i konzumira već tisućama godina. Koristili su ga i Arapi i Egipćani, a kasnije su ga Grci počeli i uzgajati. Zanimljivo je da je težina jedne sjemenke rogača postala mjera za vaganje zlata, odnosno karat. To je zato što jedna sjemenka uvijek teži 0.18 g i u antičkim vremenima postala je mjera za zlato.
Osim na Mediteranu, koji uključuje i Italiju, rogač se uzgaja i u Španjolskoj, Portugalu, Grčkoj i Maroku, zatim i u Južnoj Americi, a proizvodnja je počela i u Kaliforniji, u krajevima gdje su klimatski uvjeti slični Mediteranskima. Kod nas se uzgaja uglavnom na otocima Visu, Hvaru, Korčuli i Šolti (gdje se nalazi i mjesto Rogač) te u okolici Dubrovnika.
Stablo rogača koristi za pošumljavanje pustopoljina Mediterana, a može se i saditi kao ukras u vrtu. Drvo mu se lako obrađuje pa se koristi i u stolariji, dok se lišće i sjemenke mogu koristiti u kemijskoj industriji ili kao stočna hrana.
Autor: V.B., Foto: Hans/Pixabay
