Kelj pupčar, puno poznatiji pod imenom prokulica ili čimulica, vrsta je kelja. Pripada istoj porodici kao i kupus, porodici kupusnjača, odnosno krstašica, a razvila se iz divljeg kupusa. Od ostalih kupusnjača razlikuje se po tome što se ne jedu listovi biljke, nego pupovi, odnosno male okrugle glavice, koje rastu uzduž biljke. Izgledaju poput glavica kupusa, osim što im je promjer samo oko tri centimetra. Na jedno stabljici naraste oko 40 komada ovakvih glavica.
Stabljika kelja pupčara naraste do 80 cm visine i na njoj se nalaze spiralno raspoređeni listovi na dugim peteljkama. U drugoj godini rasta na stabljikama počinju rasti cvjetovi, razgranati u grozdaste cvatove, na kratkim i tankim peteljkama. Cvjetovi su pravilni i dvospolni, imaju čaške s četiri lapa i žutim laticama. Plod ove biljke je u obliku komuške s malim, okruglastim sjemenkama.
Upravo je kelj pupčar jedan od najzdravijih sorti kelja, ali i povrća općenito zbog enzima koje sadrži, a koje pomažu u očuvanju zdravlja ljudskih stanica. Za konzumaciju se može spremiti kao i bilo koja druga vrsta kelja, iako se preporučuje kuhanje na pari jer se tada najbolje očuvaju njegova ljekovita svojstva.
Sadnja kelja pupčara
Kelj pupčar najbolje je saditi nakon graška ili ranog krumpira ili ga saditi uz celer, ciklu, koprivu ili krumpir. Sije se u svibnju ili lipnju, na razmak od pola metra između svake biljke. Isto tako, može se uzgajati i iz presadnica. Ako radimo presadnice, sijemo ih od polovice lipnja, a onda presađujemo u nasade negdje u kolovozu. Najbolje mjesto za rast im je osunčano, bogato vodom i hranjivim tvarima u tlu.
Tlo
Kelj pupčar najbolje uspijeva na srednje teškim tlima, kao što je pjeskovito ilovasto tlo. Ono mora biti mrvičasto, bogato hranjivim tvarima i humusom, zbog čega je dobro obilno ga prihranjivati stajskim gnojem.
Temperatura
Kelj pupčar najotpornija je vrsta kupusa s obzirom na niske temperature. Jako dobro podnosi mrazeve i temperature do čak -12 °C. Zato može prezimiti i na otvorenome, čak i u kontinentalnim krajevima. Niče na temperaturi od 1 do 5 °C, a raste na onoj od 4 do 7 °C, ali za kasniji rast i stvaranje pupova, optimalna temperatura je od 18 do 20 °C. Visoke temperature, poput onih ljetni, usporavaju rast biljke. Kelj pupčar može se brati cijelu zimu, sve do ranog proljeća. Ipak, vrijeme berbe puno ovisi i o klimi u kojoj se ovo povrće sadi.
Voda
Voda je vrlo važan faktor pri uzgoju kelja pupčara. Budući da je ovo povrće treba u izobilju, svakako se preporučuje navodnjavanje nasada, pogotovo u toplim ljetnim mjesecima.
Gnojidba
Prije sadnje kelja pupčara u zemlju treba zaorati oko 30 tona stajskog gnoja po hektaru. Iz njega je dobro dodati i mineralnih gnojiva i to oko 100 kg dušika, 80 kg fosfora i 120 kg kalija po hektaru. Prije sadnje unosi se polovica dušika i cijela količina fosfora i kalija, a onda se u prihrani dodaje ostatak dušika, u vrijeme kada se na biljci razdvoje rozete listova.
Održavanje nasada
Nasadi kelja pupčara održavaju se okopavanjem i ekološkom gnojidbom. Gnojivo se stavlja oko biljke, pa zagrće zemljom. Ipak, gnojem se prihranjuje samo jednom, s njime ne treba pretjerivati kako ne glavice pupčara ne bi postale previše rahle. Formiranje čvrstim glavica postiže se gnojidbom drvenim pepelom, kako bi se smanjio pH previše gnojene zemlje.
Nasade treba redovito navodnjavati i međuredno obrađivati te naravno, štititi od nametnika.
Zaštita od bolesti
Kelj pupčar može oboljeti od istih bolesti kao i sve ostale kupusnjače. To su uglavnom žičnjaci, sovice i njihove larve i kupusna muha. Poseban problem mogu stvarati lisne uši, pogotovo u sušnijem razdoblju. One se tada suzbijaju insekticidima, ali tek nakon prvih napada. Herbicidi se mogu stavljati nakon prve obrade tla, a prije presađivanja sadnica ili sjetve te desetak dana nakon toga.
Od bakterijskih i gljivičnih bolesti, ovu biljku najviše napada trulež stabla, pogotovo dijela najbližeg zemlji, zatim plamenjača kupusnjača i bijela trulež.
Berba kelja pupčara
Kelj pupčar bere se kada mu glavice narastu do 3 cm u promjeru. Glavice se uglavnom beru odozdo prema gore, jer tako i sazrijevaju, pa se uzimaju samo one dovoljno velike. Ovako se kelj bere ručno, ali ako imamo velike nasade, bit će potrebno strojno branje, koje se vrši odjednom.
Ako smo kelj pupčar sijali u jesen, vrhunac uroda bit će u siječnju. Prije berbe svakako treba pustiti da nasadi prođu barem jedan mraz, jer su nakon toga plodovi ovog kelja mnogo ukusniji.
Skladištenje kelja pupčara
Nakon branja kelj pupčar najbolje je pakirati u sintetičke, mrežaste vreće i to do 5 kg. Mogu se pakirati u PE vrećice od jednog ili pola kilograma. Nakon toga se skladišti na temperaturu od 0 do 1 °C i relativnu vlažnost od 97%: Tao se može čuvati do 6 tjedana, a ako je skladišten na stabljici, onda i do 8 tjedana.
U hladnjaku se kelj pupčar može čuvati 3 do 4 dana, najbolje umotan u papirnati ubrus, pa zatvoren u plastičnu vrećicu.
Ljekovitost kelja pupčara
Kelj pupčar najzdravije je povrće među kupusnjačama, zbog svojih izvrsnih nutricionističkih vrijednosti. Jedna šaka kelja pupčara nutricionistički može zamijeniti veliku glavu običnog kupusa.
Iako ima nisku nutricionističku vrijednost, samo 36 kalorija u 100 grama, bogat je raznim vitaminima, mineralima i drugim nutrijentima. Zato što ima malu kalorijsku vrijednost, omiljen je među ljudima koji žele optimalnu težinu, ali i sportašima, vegetarijancima i veganima
Ovaj kelj sadrži jako puno vitamina C, vitamina A, folne kiseline, beta karotena i kalija. Sadrži jako puno vlakana pa i zato dobra namirnica za smanjenje težine, uspostave redovite stolice i dobro rada debelog crijeva, što ujedno smanjuje rizik od nastanka teških bolesti, poput raka debelog crijeva i slično.
Kelj pupčar u kulinarstvu
Kelj pupčar, kao i sve ostale kupusnjače, najzdravije je jesti sirov, iako to najmanje činimo. Prije konzumacije ili pripreme mora se očistiti od starog ili žutog lišća. Može se kuhati u slanoj vodi, ili još bolje na pari, jer tako izgubi najmanje hranjivih i ljekovitih svojstava. Može se poslužiti uz majonezu, vrhnje ili začinjen samo sa soli i paprom. Vrlo je ukusan ako se panira ili samo malo prekrije mrvicama i poprži na ulju ili maslacu.
Kelj pupčar može se i konzervirati u soli i s vinskim kvascem. Osim toga priprema se i na salatu. Osim pupova, možemo kuhati i listove ove biljke i to na isti način kako se priprema (i jede) raštika. Ako želimo ovo povrće konzumirati i van njegove sezone, može se zamrznuti.
Zanimljivosti o kelju pupčaru
Zbog svojih nutrijenata kelj pupčar uzgaja se još od 13. stoljeća, a to se prvo činilo u Belgiji, na području oko Brisela, odakle ovom povrću u naziv. Engleski naziv ovog povrća je Brussels sprout, a i kod nas se dugo nazivao briselskim kupusom.
Autor: V.B., Foto: 127071 /Pixabay
