Paprati su vrlo raširene biljke. U slobodnoj prirodi raste bezbroj vrsta različitih paprati, a neke su posebno uzgojene za držanje u stanu. To su tzv. sobne paprati kao što je: Adiantum, gospin vlasak, Asplenium ili zidna rutica, Nefrolepis i Pteris.
Praprati traže dosta veliku vlagu zraka, a treba ih i redovito zalijevati da se grumen u cvjetnom loncu nikada ne osuši. Osim toga, treba im često prskati lišće. Dosta teško uspijevaju u suhom toplom zraku prostorija s centralnim grijanjem.
Tu ih je najbolje držati ukopane u većem loncu, punom vlažnog treseta, ili iznad podloška punog vode koje se dno cvjetnog lonca s paprati ne smije doticati.
Paprati ne trebaju puno svjetla, pa ih ne trebate držati baš na prozorskoj dasci, ali ne mogu uspijevati ni u sasvim mračnom uglu sobe. Ne treba ih prečesto presađivati, dovoljno je s vremena na vrijeme razhraliti gornji sloj zemlje u loncu.
Rastu u lakoj, propusnoj zemlji sastavljenoj od grube listovače, treseta, klijališne zemlje i pijeska. Starije pokorijenjene biljke mogu se gnojiti otopinom gnojiva za cvijeće (0,5-1 g na 1 l vode) koje ne sadrži vapna.
Paprati se mogu držati u posudama obješenim na zidu, ali najljepše su one koje dobivaju svjetlo ravnomjerno sa svih strana.
Foto: Piknik1977/Shutterstock
