Mimoza (lat. Acacia decurrens var. dealbata) je grmolika biljka podrijetlom iz Australije. Pripada porodici Mimosaceae, a iako se kod nas ustalio naziv mimoza, ova biljka je samo jedna od vrsta roda Acacia kojem pripada više od 400 vrsta zimzelenog i listopadnog grmlja i stabala. Mimoza je u Europu stigla krajem 18. stoljeća.
Ima izrazito žute cvjetiće koji su skupljeni u grozdove u obliku kuglica. Mimoza može narasti i do 20 metara, a njezin životni vijek je 30-40 godina. Deblo ove biljke je uglavnom kratko i ima glatku koru. Krošnja je široka, a na sivo srebrnim ili sivo bijelim granama s bodljama nalaze se sivozeleni, dvostruko perasti listovi.
Uvjeti sadnje: kraj ožujka i travanj, silikatna i pjeskovita tla
Visina biljke: do 12 m (neke vrste mogu rasti i do 20 m)
Vrijeme cvatnje: kraj zime, početak proljeća
Boja cvjetova: žuta
Održavanje biljke: jednom godišnje orezivati i odmah nakon toga prihraniti
Sadnja mimoze
Sadnja se najčešće se obavlja kad temperature porastu, krajem ožujka ili u travnju. Kad je u pitanju razmnožavanje, mimoza se može razmnožavati sjemenom, poludrvenastim reznicama i margotiranjem. Mimoze uzgojene iz sjemena slabije cvjetaju, manje su otporne na vanjske uvjete i općenito su kratkog životnog vijeka.
Mimoza se sadi u rahla i duboka tla koja je prije sadnje potrebno prekopati. Također je potrebno korigirati i kiselost tla. U rupu u koju se sadi mimoza dodaje se kiseo supstrat i veća količina organskog i mineralnog gnojiva.
Iz korijenja mimoze rastu mladi izdanci što može predstavljati problem kod uzgoja na travnjacima, ali to je ujedno i nepresušan izvor novih biljaka. Mlade izdanke možete izvaditi i presaditi na stalno mjesto. Potrebno ih je pažljivo iskopati kako se ne bi oštetilo korijenje.
Uzgoj mimoze
Mimoza je jako nježna biljka pa prilikom najmanje smetnje skuplja listove i otvara ih tek nakon nekoliko minuta. Cvjeta krajem zime i početkom proljeća. Za uspješan uzgoj mimoze potrebni su blago kiselo tlo i toplija klima. Mimozama najviše odgovaraju pjeskovita i silikatna tla, ali mogu uspjeti i na vapnenačkom tlu. Uzgoj na vapnenačkim tlima je moguć ako se prvo uzgoji vrsta Acacia retinodes, a zatim se na nju cijepi Acacia dealbata.
Mimoze je nakon sadnje i tijekom vegetacijskog razdoblja potrebno obilno i redovito zalijevati. Potrebno ih je i gnojiti do početka kolovoza, a nakon toga se prestaje s gnojidbom kako bi novoformirane mladice stigle očvrsnuti do zime.
S obzirom na to da je riječ o biljci toplijih područja, za uspješan uzgoj potrebni su dosta sunca i mjesto zaštićeno od vjetra. Koliko je mimoza otporna na niske temperature ovisi o vrsti. One najčešće, koje cvjetaju od kraja veljače i tijekom ožujka, mogu podnijeti i temperature do -12 stupnjeva Celzijusa.
Mlade mimoze tijekom zime treba zaštititi omatanjem zaštitnim materijalom. Ako se dogodi da starija biljka smrzne, ne treba je odmah otpisati jer mimoza ima jaku izbojnu snagu iz panja. Ako je korijenje ostalo neoštećeno, biljku treba porezati i ona će za neko vrijeme potjerati nove izboje.
Mimoza cvjeta nekoliko godina nakon sadnje, a punu cvatnju postiže osam godina nakon sadnje. Potrebno ju je orezivati svake godine i prihraniti kako bi imala dovoljno snage za razvoj i cvjetanje sljedeće godine. Najbolje ju je pognojiti s oko 50 kg stajnjaka 5 kg kompleksnog mineralnog gnojiva s većim udjelom fosfora.
Ova biljka ima sposobnost vezivanja dušika iz zraka pa je korisna susjeda biljnim vrstama koje se nalaze u blizini, jer obogaćuje tlo važnim hranjivim elementima.
Mimoze je moguće uzgojiti i u posudama, ako se poštuju određena pravila. Sadnja sjemena obavlja se u proljeće i sjeme se miješa s pijeskom. Potrebno ga je držati u toploj prostoriji do klijanja i to je ustvari najveći izazov kod ovakve vrste uzgoja jer je potrebno konstantno održavati temperaturu između 18-20 stupnjeva.
Posude s biljkama treba držati pokraj prozora kako bi dobile što više svjetlosti. Također je potrebno pobrinuti se da u tom prostoru ne dolazi do većih temperaturnih promjena. Mimoze tijekom ljeta treba češće zalijevati, dok se tijekom zime zalijevanje može smanjiti.
Bolesti i štetnici
Mimoza je dosta otporna na bolesti, ali moguća je pojava štetnika poput crvenog pauka. Crveni pauk najčešće napada naličje lista i uzrokuje pojavu klorotičnih pjega žute ili srebrne boje. Pjege se kod jače zaraze šire i dovode do sušenja listova. Ovaj štetnik se suzbija akaricidima ili insekticida akaricidnog djelovanja.
Zanimljivosti o mimozi
Mimoza se često naziva kraljicom cvijeća, a godinama je neslužbeno bila nacionalni cvijet Australije. Riječ je o osjetljivoj biljci pa često možemo čuti kako se osjetljive ljude naziva mimozama.
Ova biljka se zbog svog opojnog mirisa često koristi u industriji parfema, a njezino eterično ulje ima umirujuća i opuštajuća svojstva. Za ekstrakt sjemenki mimoza dokazano je da potiče sintezu kolagena pa se koristi za izradu krema koje utječu na elastičnost i čvrstoću kože.
Mimoza je idealna za dekoraciju domova jer se od nje mogu napraviti razni ukrasi. Na Tajlandu se koristi kao jedan od sastojaka kod spravljanja omleta i juha. Posebna poslastica je med od mimoze koji se odlikuje blagom cvjetnom aromom i delikatnom teksturom.
Mimoza je simbol poštovanja, iskrenosti, ljubavi, sigurnosti i ohrabrenja. U kršćanstvu, zlatnožuti cvjetovi mimoze simboliziraju vječni život, a smatraju se i simbolom Kristovih muka jer je prema jednoj legendi njegova kruna bila ispletena od grančica ove biljke.
Ova biljka je simbol Nacionalnog dana borbe protiv raka maternice. U Francuskoj, ali i Herceg Novom u Crnoj Gori, svake se godine održava festival mimoze.
Mimoza je poslužila kao inspiracija brojnim slikarima, skladateljima i pjesnicima koji su u svojim radovima pisali o njoj i najčešće je uspoređivali sa ženama.
Autor: A.V., Foto: pixelia/Pixabay