Stabla maslina narastu od 3 do 13 metara visine. Često su kvrgava, s tankim srebrnim ili tamnozelenim listovima. Dugog su životnog vijeka, vazdazelena su i stranooplodna. Rode malenim, ovalnim i jestivim plodovima, zelene ili crne boje, ovisno o sorti. Plodovi su veličine oko 3 cm-a unutar kojih se nalazi koštica. Stablo masline spada pod voće i kada cvjeta, krase je mirisni, bijeli cvjetovi. Može dati od 15 do 40 kilograma maslina, odnosno 3 do 8 litara ulja. Ono se, osim u prehrambenoj industriji, puno koristi u i industriji parfema i u kozmetici za njegu lica i kose.
Sorte maslina dijele se na uljne i stolne.
- stolne sorte – imaju krupniji plod i manji sadržaj ulja
- uljne sorte – imaju veći sadržaj ulja i sitnijeg su ploda.
U Hrvatskoj se uzgaja veliki broj domaćih sorti, iako se u nasadima one znaju miješati s uvezenim, najviše iz Italije i Francuske, te se tako dobije veća gospodarska vrijednost. Malina je vrlo dekorativnog izgleda pa je mnogi sade i radi toga, bez obzira na urod. Krase je predivni mirisni cvjetovi koji su od velike koristi kukcima. Krošnje su joj guste, vazdazelene pa ih je dobro imati i kao zaklon.
Sadnja masline
Maslina je stablo koje vrlo dobro raste i na škrtim zemljištima, ono što joj je potrebno za dobar razvoj i plodnost je svjetlost. Zato najbolje uspijeva u mediteranskoj klimi, koja je i topla i sunčana. Stablo se može održati i na područjima koja nisu mediteranska, ali će onda davati jako malo plodova.
Da bi bolje rodile, u hladnijim klimama bolje ih je uzgajati u loncima. Tako se ljeti mogu iznijeti na otvoreno, a zimi preseliti u topliji staklenik, gdje će biti zaštićene od vanjskih uvjeta. Ako se masline uzgajaju samo u zatvorenim prostorima, važno je pripaziti da nemaju previše vlage i da im nije previše toplo. Kod uzgoja u loncu bitno je da je kompost dobro ocijeđen. Iako će dobro rasti, masline neće biti jako rodne kao da su posađene vani na otvorenom.
Prije sadnje maslina u nasade, potrebno je dobro izravnati i rigolati teren. Mora se i očistiti od bio kakvog prethodnog raslinja. Ljeti se, u srpnju i kolovozu, ono prekapa u dva sloja, prvo dubine do 100 cm, čime će se potaknuti otjecanje vode, a drugo do 30 cm, čime će se zatrpati organska gnojiva. Obrada tla prije sadnje obavlja se u ljeto ili jesen, gnojenje i duboko oranje zimi ili rano proljeće, a sadnja u proljeće, ako se sadi u sjevernim regijama, te u listopadu, ako se sadi u južnim.
Reznice za sadnju uzimaju se u ljetnim mjesecima, a mogu se uzeti i kao sjeme. Ako ćete stablo pokušati uzgojiti iz sjemena, bitno je spomenuti da će mu trebati mnogo topline kako bi se ukorijenilo. Preporučuje se sadnice uzgajati do dvije godine u loncima kako bi se biljka što bolje ukorijenila.
Sadnice se sade u iskolčene rupe duboke do 30 cm. Sadnica prije toga mora biti izvađena iz kontejnera i umočena u stajnjak. Nakon što je posađena, treba je zaliti sa 6 do 10 litara vode. Razmak među redovima mora biti 6×5 ili 6×8 metara.
Tlo
Maslina kod nas često raste u plitkim, skeletnim tlima, koja se prije sadnje moraju iskrčiti. Najbolji uzgoj je na dubokim i dreniranim pjeskovito-ilovastim i ilovastim tlima, punima hranjivih tvari. Maslina treba rahlo tlo, kako bi mogla brzo primiti vodu od obilnih kiša, koju onda zadržava u sebi.
Ne odgovara joj višak vode u tlu, stoga se ne smije uzgajati niti na teškim, slabo propusnim, glinenim tlima, gdje gline ima više od 60%. Ne podnosi ni višak vode, stoga joj ne odgovaraju ni pozicije s visokim stupnjem podzemnih voda. Što se tiče kiselosti, najviše joj odgovaraju neutralna tla, od 7 do najviše 8 pH vrijednosti.
Gnojidba
Tlo nasada duboko se može zagnojiti samo u pripremi prije sadnje. Zato se preporučuje napraviti dubinsku analizu tla i zagnojiti ga po potrebi sorte koja će se zasaditi. Maslina se gnoji s NPK gnojivom kojemu se dodaje fosfor i kalij.
Kasnije se nasadi gnoje u vrijeme prvih jesenjih kiša, nakon ljetne suše, kada maslina počinje intenzivnije rasti. Tada joj je potrebno i dodatnog dušika. Dušik se dodaje i krajem zime, pa nakon toga ponovo u proljeće, najbolje u svibnju, dok je još vlažno razdoblje. U prvim godinama, svakom se stablu gnojivo dodaje pojedinačno, a onda se krug s vremenom širi, sve dok se ne počne gnojiti cijela površina nasada.
Temperatura
Maslina najbolje uspijeva u klimama gdje je srednja godišnja temperatura od 15 do 20 °C. Bolje uspijeva u mediteranskoj, nego u kontinentalnoj klimi, jer može izdržati temperaturu do 40 °C, ako ima dovoljno vode. Najniža temperatura koju može podnijeti je -7 °C, ali ne duže od 10-ak dana. Ipak, ne preporučuje se uzgoj na mjestima gdje temperatura padne niže od -5 °C.
Maslini također odgovaraju prozračna mjesta, pogotovo u vrijeme cvatnje, ali se ne preporučuje uzgajati ih na terenima gdje pušu jaki vjetrovi. Ako to ipak učinimo, treba na nasadima podignuti i vjetrobrane.
Voda
Zbog klime u kojoj najbolje raste, maslina mora biti otporna na sušu. Ipak, na sušu je otporno samo stablo, pa ako želimo da ono daje dobar prinos, moramo mu osigurati dovoljno vode. Maslina ima mogućnost zadržavanja vode, zbog čega se održi tijekom vrućih, ljetnih mjeseci. Voda joj je najviše potrebna u kolovozu i rujnu, kada joj plod najviše raste. Ako u tom razdoblju padne kiše ili se nasadi navodnjavaju, imat će velikog utjecaja na prinos. Unatoč tome, kod nas se nasadi maslina gotovo uopće ne navodnjavaju.
Održavanje nasada
Prostor među redovima u nasadima maslina obrađuje se mehanizirano. Tlo se obrađuje plitko, jer bi dublje oranje moglo oštetiti korijen stabala. Obrada se mora obavljati do 15 cm dubljine. Tako se povećeva propusnost tla i inkorporiranje gnojiva, ali i sprječava bujanje korova. U proljeće se vrši laka kultivacija, a tijekom ljeta se kultivira još dva do četiri puta.
Ispod stabala maslina može se zasijati trava, kako bi se održala vlažnost tla ili neke mahunarke, kao što su grahorice, leća ili bob. Može se saditi i djetelina, te povrće poput komorača ili krumpira.
Orezivanje i rezidba maslina
Maslina se najčešće uzgaja u slobodnom uzgojnom obliku ili grmolikom obliku. Koji god izabrali, orezivanje za dobivanje oblika se ne vrši prvih 8 do 10 godina.
Maslina se svake godine mora orezivati. Time se regulira njena rodnost, porast i raspored grana. Rezidba za maslinu znači prorjeđivanje mladica, a ne samo njihovo prikraćivanje. Na stablo mora biti pravilno odnos rodnih i nerodnih mladica kako bi prinos stabla bio dobar. Rezidba se vrši u ožujku ili travnju, kada dođe toplije vrijeme i više nema opasnosti od niskih temperatura.
U priobalju i na otocima, rezidba se može provoditi cijelo razdoblje nakon završetka berbe, odnosno tijekom zime.
Zaštita od bolesti
Maslinu, kao i mnoga druga stabla, mogu napasti štetnici, iako je ona poprilično otporna na bolesti i nametnike. Ako se ne obrezuje, veće su mogućnosti da će je napasti štitasta uš, bolest paunovo oko ili gljivica čađavica. Prijeti joj još najezda maslinove muhe ili maslinova moljca. Kako bi se to spriječilo, tretira se sredstvima od bakra ili se postavljaju ekotrapovi.
Poželjno je u maslinicima zasaditi lavandu, ružmarin ili buhač, koji odbijaju mnoge nametnike.
Berba maslina
U mediteranskim predjelima, stablo je rodno osam godina nakon sadnje. Ako se stablo uzgaja za konzumaciju plodova, onda se zelene sorte beru nezrele, dok se crne beru u svojoj punoj zrelosti. Svi plodovi koji se ne iskoriste svježi, mogu poslužiti za prešanje i proizvodnju maslinovog ulja. Ekstra djevičansko maslinovo ulje se dobiva iz poluzrelih plodova bez pritiska i topline. Ostale jeftinije verzije maslinovog ulja dobivaju se dodavanjem vode ili zagrijavanjem.
Berba se obavlja u studenome ili prosincu. Može se obavljati trganjem, uz pomoć alata sličnim češljevima, mehaničkim ili ručnim, nakon čega plodovi padaju na mrežu pod stablom. Nekada se branje obavljalo i palicama koje bi se zakačile za granje, pa bi mrdanjem granja plodovi padali na mrežu.
Skladištenje maslina
Masline je najbolje obraditi isti dan nakon berbe. Ako je to nemoguće, moraju se skladištiti na temperaturu od oko 10 °C. Mogu se čuvati u plastičnim, otvorenim spremištima ili platnenim vrećama, nikako u zatvorenim plastičnim vrećama. Plodovima treba cirkulacija zraka i mogućnost otjecanja vegetativne vode. U sanducima, sloj maslina mora biti do 15 cm i svaki dan se moraju protresti, ako se čuvaju dulje vrijeme.
U hladnjaku, svježe masline mogu se čuvati do 4 tjedna. Da bi im se produljila trajnost, mogu se čuvati u salamuri, octu ili ulju, ali i u vakuumiranim vrećicama.
Ljekovita svojstva maslina
Masline i proizvodi od maslina vrlo su zdravi, jer one obiluju raznim vitaminima, mineralima, masnim kiselinama, antioksidanskima… Bogate su vitaminom E, bakrom i željezom te fitokemikalijama. Imaju visok stupanj masti, ali mononezasićenih, među kojima je vrlo zdrava oleinska kiselina. Ona povoljno djeluje na srce i krvožilni sustav, pa štiti od mnogih kardiovaskularnih bolesti, smanjenje tlaka, lošeg kolesterola i upala. Monozasićene masne kiseline potiču i mršavljenje. Masline su ionako slabo kalorične, stoga ljudi koji ih redovito konzumiraju, rijetko su pretili.
Antioksidativna svojstva u maslinama prirodna su zaštita od raka. U tome pomaže i vitamin E, koji poboljšava stanične procese i smanjuje utjecaj slobodnih radikala. Protuupalna svojstva maslina ublažavaju upalne procese i bol. Također smanjuju simptome alergija.
Masline su odličan izvor željeza, zbog čega umanjuju anemiju, ali i potiču dobar rad probavnog sustava. Maslinovo ulje odlično je za ublažavanje konstipacije te za redovito i olakšano pražnjenje. Masline, pogotovo maslinovo ulje, odlično je i za kožu i kosu. Štiti ih od UV zračenja, te im daju vitamine i minerale za obnovu kože i sprječavanje simptoma starenja.
Maslina u kulinarstvu
Masline su neizostavan dio mnogih kuhinja, pogotovo mediteranske. Najviše se koristi u obliku ulja. Daje mu se prednost u odnosu na životinjske masti. Najbolje je jesti ga bez termičke obrade, kao dodatak salatama, krumpiru i raznim jelima, pogotovo od ribe. Ako se termički obrađuje, to mora biti na niskim temperaturama, jer se lakše zapali od ostalih biljnih ulja.
Plodovi maslina jedu se konzervirani, osušeni, pečeni ili ukiseljeni i kao prilog brojnim jelima. Crne masline uvijek se moraju termički obraditi prije jela. Od plodova maslina može se dobiti i ukusan slani namaz.
Zanimljivosti o maslinama
Maslina je stablo koje posebnu vrijednost ima u mediteranskim krajevima, ne samo kao stablo čiji se plodovi koriste za preradu i konzumaciju, nego i veliku povijesnu i kulturološku važnost. Stablo maslina je izuzetno dugovječno. U Hrvatskoj postoji stablo staro 1600 godina, nalazi se na Brijunima i zbog toga je vrlo poznato, ipak, ono čak i nije najstarije stablo kod nas. U Kaštel Štafiliću postoji maslinovo drvo za koje se smatra da raste još od 7. stoljeća, što znači od vremena kada su hrvatska plemena prvi put stigla na Jadran!
Maslina je u Dalmaciji i Istri vrlo važan kulturološki simbol. Simbol je tradicije, doma, ognjišta i zdravlja. Ali simbolika maslina puno je šira. Vrlo je česti motiv u Bibliji, gdje simbolizira mir i Božju brigu za ljude. Čak je i Isusov križ bio načinjen od maslinova i cedrovog drva. U grčkoj mitologiji maslina je simbol snage, jer joj je drvo žilavo, čvrsto, otporno i dugovječno. Homer je isticao vrijednost maslinovog ulja nazivajući ga tekućim zlatom, a Hipokrat njime liječio više od 60 različitih bolesti. Ljekovitost maslinovog ulja do danas je ostala prepoznata, a njegovom redovitom konzumacijom mnoge se bolesti mogu i spriječiti.
Na Srednjem Istoku masline se uzgajaju već jako dugo, a tamo se mogu naći i primjerci divljih vrsta. Krajem 500. godine prije Krista, maslina je stigla i do Grčke, Italije i Španjolske. Danas su to zemlje gdje se masline i dalje najviše uzgajaju. Možemo ih naći i u Kaliforniji, u Kini i u Australiji.
Zbog vrijednosti masline i maslinovog ulja u kulinarstvu, danas se ono uzgaja i konzumira diljem svijeta. Najveći proizvođači maslinovog ulja u svijetu su Španjolska, Italija, Grčka, Turska, Sirija, Tunis, Maroko, Egipat, Alžir, Portugal i Libanon. Hrvatska možda nije među najvećim svjetskim proizvođačima maslinovog ulja, ali je se zato ono smatra izuzetno kvalitetnim. Proizvodi se najviše u Istri, Dalmaciji, na otocima i Dubrovačkom području.
Autor: V.B., Foto: Dcoetzee/Wikimedia
